Neviđen presedan u crnogorskom sudstvu dogodio se juče na ročištu na kojem je bila planirana kontrola ispravljene optužnice protiv biznismena Aleksandra Mijajlovića, trojice policajaca, više državne tužiteljke i funkcionera DPS-a, kada je specijalni državni tužilac Jovan Vukotić tražio izuzeće tročlanog sudskog vijeća?! I to nakon što je početkom jula Vijeće, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, a u kojem su još dvoje sudija Boris Savić i Vesna Kovačević, optužnicu vratilo na ispravku.
Vijeće sudija koje je sporno Specijalnom tužilaštvu čine sudije sa višedecenijskim iskustvom. Sudija Radović predsjednik je Višeg suda u Podgorici, prethodno je godinama bio na čelu Osnovnog suda u Podgorici, sudija Savić je bivši predsjednik Višeg suda, dok je sutkinja Kovačević sudila u najsloženijim predmetima…
No, tužilac Vukotić izrazio je sumnju u njihovu nepristrasnost. Očito bijesan što je troje iskusnih sudija vratilo njegov optužni akt na ispravku, konstatujući, pored ostalog, u obrazloženju da ništa ne ukazuje da je Mijajlović davao naloge, uputstva ili vrbovao bilo koga za kriminalnu organizaciju, kako je to predstavljeno optužnicom.
Upozorili su specijalne tužioce i da nijesu konkretizovali ni krivična djela zloupotrebe položaja i odavanja tajnih podataka…
A na sve to mjesecima su upozoravali advokati i stručna javnost, ali su tužioci, očigledno, očekivali da će sudije samo klimnuti glavom na njihovu optužnicu.
I, umjesto da makar pokušaju da konkretizuju dokaze, uslijedila je, najblaže rečeno, nervozna reakcija. Optužni akt, umjesto činjenicama, odlučili su da brane nezabilježenim napadom na integritet sudija. Umjesto da se troje tužilaca koji su stvorili spornu optužnicu – Jovan Vukotić, Ivana Petrušić Vukašević i Miroslav Turković, što je, isto, presedan u ovdašnjoj tužilačkoj praksi – zapitaju da li je njihovo postupanje profesionalno i etičko, jer su sastavili tužilački akt bez dokaza, bez osnovnih elemenata, očigledno samo sa ciljem diskreditacije i ućutkivanja kritičara vlasti, oni nastavljaju s etiketiranjem. Sada i sudija koji nijesu donijeli odluku u skladu s njihovim očekivanjima.
Na jučerašnjem ročištu tužilac Vukotić je u dahu nabrajao predmete u kojima su optužnice potvrđene, pozivao se i na praksu osuđene službenice Ministarstva unutrašnjih poslova u Hrvatskoj… Konstatovao je da Vijeće u ostalim predmetima nije imalo dileme da potvrdi optužni akt, dok u ovom slučaju ima, itd., itd…
Nedostatak argumenata u spisu na gotovo tri stotine strana nije ih postidio. Umjesto toga, krenuli su u obračun sa sudskim vijećem i neprihvatljivim pritiskom na sud u pokušaju da spasu optužnicu kojoj, očigledno, spasa nema.
Optužnica protiv Aleksandra Mijajlovića i ostalih okrivljenih u ovom predmetu od početka je osuđena na krah. I znali su to i tužioci, ali su se nadali da će se sudije uplašiti i samo klimnuti glavom. Ovoga puta nijesu. Makar za sada. Da li će crnogorsko sudstvo položiti ispit nezavisnosti, profesionalnog postupanja i hrabrosti da stane iza nepobitnih činjenica, konačnu odluku daće vršiteljka dužnosti predsjednice Apelacionog suda Danijela Vukčević.
Mala vam je plaća…
…ali nije ti žao dati 2% članarine sindikatu koji godinama šuti, ne traži ništa, ne šalje dopise i ne pomakne prstom dok vi kukate po hodnicima.
Mala ti je plaća…
…ali glava ti je toliko duboko u guzici šefa da više ni sam ne znaš govoriš li ti ili on kroz tebe. Sve je “dobro”, samo da se ne zamjeri, samo da se ne talasa.
Mala ti je plaća…
…ali strah te učlaniti se u sindikat koji se stvarno bori jer imaš “dobro radno mjesto”, pa da te slučajno ne premjeste ili ne pogledaju poprijeko.
Svašta sam čuo, ali ovo je nova razina. Ljudi bi veća prava, ali da se ne pomaknu, da se ne izlože, da se ne zamjere i da slučajno ništa ne riskiraju.
Mala ti je plaća…
…ali “ne bi se ti previše miješao”. Sindikat te ne zanima, borba te ne zanima, dok jednog dana ne zagusti.
Onda odjednom drama u 10 navečer:
– Pomagaj, hitno!
– Zovi odvjetnika!
– Što ćemo sad?
A do jučer si govorio: “Ne talasaj”, “Šuti”, “Svatko za sebe.”
Ima i ona ekipa:
“Imam ja svog odvjetnika.”
Imaš ga. Ali tek kad gori. Dok su drugi godinama pisali dopise, išli na sastanke, trpjeli pritiske, riskirali premještaje i sukobe, ti si mudro šutio i gledao sa strane.
Ali prvi si u redu kad treba uzeti ono što su drugi izborili. To je uvijek ista priča.
Onda još ide klasik:
“Sindikati ništa ne rade.”
“Svi su isti.”
“Ništa se ne mijenja.”
A kako će se promijeniti ako si i sam dio problema?
Kad plaćaš šutnju, a onda kukaš zbog šutnje.
Kad financiraš sindikat koji ne radi ništa, a očekuješ rezultate.
Činjenice su neugodne.
Plaće i materijalna prava u posljednje četiri godine porasli su za više od 100%.
To nije palo s neba. To nije došlo od šutnje, kukanja po hodnicima ili komentara po kafićima. Netko je morao pregovarati, pisati zahtjeve, sjediti za stolom, riskirati i boriti se.
Najlakše je biti hrabar na Facebooku ili u hodniku. Tamo su svi glasni, pametni i veliki revolucionari.
Ali kad treba stati imenom i prezimenom iza radnika, iza zahtjeva i iza borbe…
…onda nastane muk.
Prava radnika nikada nisu poklonjena. Uvijek su izborena. Pitanje je samo želiš li biti dio rješenja ili dio problema.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].