Tužilac Marko Kovačević  i pravda turskog „zemana“

Piše: Predrag-Peđa Marković, potpredśednik Crnogorsko Američko_Asocijacije  „Cetinje“  iz Los Anđelesa

Marko Kovačević Šubara u sa svojom „herojskom“ mladočetničkom prirodom, uvijek kada „zagusti“ zbog śednika ili gestovnog  pokazivanja svoje „muškosti“ za vrijeme intoniranja crnogorske himne, države na čijoj grbači živi i po kojoj pljuje svakodnevno, obavezno se zavuče u svoju „štakorsku rupu“ pozivajući se  na ugroženost! Naravno, po srpskoj nacionalnoj osnovi!

Kada poziva na klanje i genocidne aktivnosti u odnosu na nacionalne Crnogorce, pa se neko ośeti ugroženim i protestvuje zbog toga, ovaj „heroj  bez magarca“ se onako četnički „junački“ raspekmezi i traži zaštitu državnih organa, predstavnika vlasti iste Crne Gore, koju u svakodnevnim javnim nastupima ponižava, blamira i pljuje do iznemoglosti! Krivične prijave su obavezan „dekor“ ovog „ugroženog“  Srbina po logici „kadija te tuži-kadija te sudi“! Odakle Kovačeviću ta vrsta „ośećajnosti“ koja po svojoj sluganskoj psihologiji više pripada  turskom „zemanu“!?

Kada je kazao da će se prema Crnogorcima odnositi kao prema Turcima, vjerovatno je mislio na hatišerifski „zakon prve bračne noći“ u kojoj je neki njegov predak za vrijeme zakonom propisane obaveze da svoju nevjestu dovede Turčinu na zabavu, šetao opanke izvan zidina Onogošta! I tako naš „junak“ sa početka ove priče, odaje počast nekom  neznanom turskom junaku sa kim ośeća gotovo porodičnu bliskost!

Ali, „ne lezi vraže“! Ovaj junak čiji strah ne može sakriti ni  četnička šubara sa sve kokardom i mrtvačkom glavom poželio je da oda počast popu Milu Jovoviću, odlazeći na njegov grob!

Da li se zaista radi o počasti! Očigledno ne! Htio se uvjeriti da je pop Milo Jovović zaista mrtav i da ga neće kazniti kao potomka neimenovanog Turčina! Da je to tako svjedoči i vijenac koji je odnio na grob popa Mila sa obaveznom trobojkom, koju je sultan Mahmud II nametnuo Srbima, a protiv kojega se pop Milo borio i najvjerovatnije stradao od kukavički ispaljenog metka sa zidina Onogošta! Ko zna, možda je taj sudbonosni metak ispalio upravo predak ove ljudske „veličine“, koja se boji i mrtvoga popa Mila!