Turistička kartolina sa Kruševog ždrijela

Baš me briga za vašu turističku sezonu, sve dok je razglednica iz Crne Gore sa crnim florom na Kruševom ždrijelu.

Piše: Dubravka Jovanović

Znate li koliko me briga za turističku sezonu koju dočekujemo sa mrklim mrakom posred prvomajskih praznika na priobalnom, tzv. donjem putu u Dobroti, u gradu pod zaštitom UNESCO-a, kuda gosti, furešti  i domaći prolaze lampadinama, i svijetlima mobilnih telefona.
Turističku sezonu nepokošenih staza i javnih površina u brojnim stambenim naseljima, muzikom, bolje reći dernjavom cajki do daske, u urbanim cjelinama.
Turističku sezonu sa astronomskim cijenima, neobezbijeđene radne snage u ugostiteljstvu i čekanjem konobara po ure.
Sezonu otimanja plaža zakupcima, neuređene obale i tonama smeća ispod lovćenskih serpentina, svojevrsne atrakcije crnogorske.
Briga me za vašu turističku sezonu „oslobodioci“ od svih iskonskih  vrijednosti.
Sve vaše je kontrakultura, od pravila lijepog  ponašanja, do novih uvoznih i neoriginalnih trendova i užanci kojima nemilosrdno  brišete  tradiciju, autentičnost, jezik, kužinu, muziku, običaje ove zemlje, pred čijom ljepotom misli postaju bistrije. Svima osim vama.
Zemlju od neba, čiju plavet su vile iz svojih očiju kapnule. Pa se zato pjeva da niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore.
Pomračiste i nebo i more i jezera, šume, rijeke i planine.
Jer smatrate da ste najpametniji, da sve znate i da niko nikad ništa nije uradio prije. I da niko neće poslije vas živjeti i stvarati.
Ovo vaše doba nije spremno čak ni za pamćenje jednog, jedinog vedrog dana.
Izobličeno i umnoženo svakodnevnim promašajima, ovo vaše vrijeme vladavine poniznih, boli.
Obneviđeli od slabosti vaše, više se ne umijemo pošteno ni braniti.

Ne umijemo ustati crnogorski, čašću i obrazom. I to jedino nije vaš problem.
Kada krenemo, ugušimo se u sopstvenoj nemoći u nedostatku snage koja nikada nije manjkala Crnogorcima i Crnogorkama. Ima neko vrijeme da smo se pogubili. I zaboravili na dužnost ljudsku, građansku, patriotsku.
Nema snage, ni volje ni plana ni programa. Ni vođe ni zapovijesti. A ni dovoljno srca.
Zato nam vi pred očima otimate, rasprodajete, raskubate.

Više od tri mjeseca vas odvažni i slobodoumni Cetinjani opominju na Kruševom ždrijelu da u vašim redovima potražite odgovorne za strašnu tragediju koja je zadesila prijestonicu. Ne pomjeraju vam se s mjesta ni kad se nebo otvori, ni kad je snijeg, a ni kad sunce upeče. Smeta vam njihov ponos i njihova odlučnost. Pa bi sad na njih silom. Prijetite im, jer mislite da je snaga na vašoj strani. Represija iz Vučićeve škole vaša je osnovna lekcija.
Ne tri ure, nego nego 33 vijeka malo je za muku koja ih je zadesila. I sve poštene i časne ljude ove države.

Dvije tragedije cetinjske i četvoro dječaka za koje oni večeras i sjutra i danima vole i bole i mole. Za njihovu čistu dušu, bunt uz otvoreno pitanje đe je odgovornost najodgovornijih i do kad će u strahu noćivati u gradu pod Lovćenom?
Nadmoć i bahatost vaša, ovovremeni vlastodršci, jedini je odgovor.
Ali znajte, bol se ne događa samo drugima. Tamo njma, nekome.
Bol je, je zaboravili ste, svačija.
Ne smije se nasiljem  na muku ljudsku. Grijeh je to neoprostiv, upamtite vjernici novokomponovani.
Vi koji se alavija ne umijete ni prekrstiti ni pomoliti. Uveli su vaši popovi novu disciplinu klečanja i klanjanja u pravoslavnim hramovima, pa smatrate da je to tvrda vjera, hrišćinska molitva i sami Bog.
Zaboravili ste da Crnogorci nikada nikome nijesu bili na koljenima, pa ni gospodu svevišnjem.
Da nikada nijesu ljubili lance. Neće ni vaše nasilje.

Neki od ovih ljudi sa Kruševa ždrijela ništa više ne mogu izgubiti. Sve im je izgubljeno. Bez svega najdragocjenijeg su ostali. Obraz ne daju. To im nećete niti možete uzeti.
Vučje žrdijelo ih ne može zaplašiti.

Nijeste u stanju sagledati obim cetinjske tragedije, ali zato jeste sramotno i bijedno da nam saopštavate kako vam ovi ljudi i njihovi protesti kvare turističku sezonu. Sram vas bilo!
Tuđi i bezlični šutite na tugu njihovu do neba.
Oni će čelom udariti o liticu iznad slobodarskog i herojskog Cetinja, do istine koju prećutkujete. Do pravde i do srca.

Usnuli dječaci njihovi su svici koji se roje u tami ovog doba vašeg.
I svijetle. Mliječni i čisti.
Baš me briga za vašu turističku sezonu, sve dok je razglednica iz Crne Gore sa crnim florom na Kruševom ždrijelu.