Tri (moja) uslova domaćim Srbaljima: pravim (1/3) i švagnutim zanovijetalima (2/3) – kojizi ne znadu đe udaraju više od trta-vrta i trt-mrt srbovanja

U vaskolikoj Evropi (ne znam kako stvari stoje sa centralnoafričkim plemenima, ali čisto sujmam da su skloni konvertitstvu) jedino je kod ovdašnjih, navodnih ”Srbalja” (Posrbica – 2/3 od 28,73%) došlo do: teeeškoga mentalnoga oboljenja, i pratećega nenaravnoga poremećaja. Drugojako rečeno: došlo je do odrođavanja i, ka’ naredna faza – do izrođavanja. Gledano od iskona: samo je kod nacionalnih Prebjeglica u Crnoj Gori zabilježena masovna degeneracija identiteta!

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, pleme Građani – Riječka nahija – atar Prijestolnice Cetinje

U naslovu štiva metnuh: ”domaćim Srbaljima” (dominantno mnim na Posrbice), jer imamo nezamislivo velji komat uvezenih Srbalja (isključivo mnim na Uteklice).

Pošto su neđe otud utekli i ovamo se dovukli – ogromna višina ih se samo takvim ”ljuckovinama” pokazalo, tj. Crnoj Gori skoro listom svojski ”zafalilo” i čojski ”odužilo”.

Znači, državi zaslužnoj da su se ‘90-ih skapulali i masovno službe podobijali.

Brojni među njima su (od države ili vlasnika pojedinih privatnih firmi) darovne im stanove pošklapali.

Nekate, no im je i to bilo malo – pa postaše ”naši” vrli izvanjsko-prokletosavski:

LITIJAŠI-ULIČARI = GROBOLUPEŽINE

Sram ih i stid zavazda bilo – skupa sa tamo-njihovim nevaljatnim potomstvom!!!

”Blagoš” nama š njima – i to: zanavijek ”blagoooš”!

Mi, starośedioci Crne Gore, rodoljubi sve tri naše vjere smo se, uz takve diiivne mustre – baš ono debelo ”usrećili”.

Smeta li komu od vas čitalaca, domaćijeh Srbaljah (pravih i nakrivo nasađenih): ISTINA o Uteklicama iz ‘90-ih?

U slučaju da smeta, potom – kad ste vi u pitanju: to i nije ništa iznenađujuće – nije novina.

Tako ”istinoljubivim” i teško ”ugroženim” ober-lažovima: svakoja istina smeta!

Po vašoj znamenitoj ”istinoljubivosti” iliti lažavinama, i pečobraznom otimanju tuđega iliti lopužanju (od povjesnice i dinastija, …, preko štamparija i knjiga, …, do crkava i grobova) – cijeli bogovjetni svijet vas je: OFTA’.

No, ovđen nije riječ ot uvezenim Uteklicama, ali se razlika sa domaćim Posrbicama mora (barem genetski) jasno potegnuti.

Drugojako rečeno: ruku na srce, koliko gođ se ovizi našizi iz petnija žilah upirali, i mislili/izmišljali da su sa tamo-njima isti narod – zbilja veli da se: ”žabe i babe ne sabiraju”.

U ovom se štivu radi ot domaćim (navodno) ”Srbaljima” (2/3), koji fantaziraju i/ili zanovijetaju da su ono što nijesu – i ot domaćim Srbaljima (1/3).

PRVI USLOV

Teke nekoji od tamo-njih preda mnom uživo, onako sam od sebe – žvakne da je Srbalj – jedanak ću ga uputiti da uradi DNK test, koji podrazumijeva vađenje (najmanje) 23 markera iz uzorka!

Do daljnjega, dok donese ozbiljno urađen DNK test – svakoju našu komunikaciju ću jednomašice trinko okončati.

Kad mi se glasne da naznačeno pośeduje – možemo se izvoljeti viđeti.

Ako mu DNK test pokaže:

• da je Srbalj – ukoliko nema status litijaškoga vucarala, normalno nastavljamo dijalog i to po bilo kojemu pitanju (do jedne ure u koju će nam zapeti … (a, zapeti mora));
• da je Crnogorac – i ukoliko ima status litijaškoga vucarala, normalno nastavljamo dijalog po bilo kojemu pitanju, ali – pod isključivim preduslovom: da mu više nikad, niđe i pred nikim (i to duboko iskreno) ne nampane da se izjasni ka’ ”Srbalj” – jer sa onijem koji samoga sebe masno laže, želi i dalje da živi u apsolutnoj zabludi, i još horijatski otimlje tuđe grobove – neću, ispod časti mi je da imam ikakav kontakt; ne mogu, on je moj švagnuti i pokvareni neprijatelj – a ja sam njegov dosljedni i iskreni neprijatelj!

Mala je vjerovatnoća da će mi se ovizi iz druge skupine-družine ikad glasnuti.

Tamo-takvi se očima nikad ne viđeli!

Mimogred, poznajem jednoga vremenitoga čojka kojemu je DNK test pokaza’ da je Crnogorac dukljanskoga porijekla (sa Mediterana), i da ama niđe ništa zajedničko glede porijekla nema sa Srbaljima (iz unutrašnjosti Balkana), pa ipak mi priđe dva-tri mjeseca veli (citiram):

”Sve mi je očito dokazano, ali – otac mi se izjašnjava’ ka’ Srbalj, pa ću se ja i poslije ovoga jasnoga saznanja i činjenica i dalje tako izjašnjavati.”

Takvoj tuki iliti tikvanu ne nampada da mu je otac (i/ili đed) posta’ Srbalj ka’ štetna posljedica:

• Njegoševe i Nikoline zamađijanosti;

i/ili pod ubogim uplivom:

• tuđih, ”pustih”, podmetnutih, okupacijom (1918-1941) nametnutih, a nagomilanim kompleksima i silnim frustracijama inspirisanih, ka’ i nečuvenim lažavinama krcatih narodnih mitova – pristiglih sa pestokupljevinskih i petstogodišnjih sužanjskih prostora izvanka Crne Gore.

Razumijem i cijenim poštovanje spram oca, ali njemu ne nampada, iako mu nauka to nedvosmisleno pokazuje, dokazuje i potvrđuje – da su mu prađed, čukunđed i još jedno 30 i kusur generacija predaka bili:

CRNOGORCI = DUKLJANI

Bez korijena ploda nema – i svuđe (bez kod nas) važi: korijen određuje plod; kakav korijen takav plod.

U vaskolikoj Evropi (ne znam kako stvari stoje sa centralnoafričkim plemenima, ali čisto sujmam da su skloni konvertitstvu) jedino je kod ovdašnjih, navodnih ”Srbalja” (Posrbica – 2/3 od 28,73%) došlo do: teeeškoga mentalnoga oboljenja, i pratećega nenaravnoga poremećaja.

Drugojako rečeno: došlo je do odrođavanja i, ka’ naredna faza – do izrođavanja.

Gledano od iskona: samo je kod nacionalnih Prebjeglica u Crnoj Gori zabilježena masovna degeneracija identiteta!

aktuelno.me