Trend mega ministara

Piše: Slavko Mandić

Opet frka i opet puče bruka kad se zbori o fakultetima i diplomama visoko rangiranih političkih moćnika u ovoj, svim i svačim, izmrcvarenoj i napaćenoj Crnoj Gori. Ni veće ljepote, ni ljudske tuge, istovremeno. Bolje reći bijede, koje ima na kokote đe god zagrebeš.

Izgleda da je nekima cilj da sruše znalce, kapitalce, baš one koji nam saopšte koliko dobro živimo i da nije potrebno da vjerujemo svojim očima, kad su tu oni, čudotvorci, koji nam lako i brzo čarobnim štapićem jednojajčane vjere i nacije, prosuše savršenstvo vlastitog vladanja prepunog blagostanja i združenog jedinstva stalne borbe za očuvanje crkvom stečene pozicione prednosti koja se ne ispušta. A što će ko reći na učinjeno, eto mu ga tamo. Neka cijedi iz sebe svakovrsnu srdžbu. Vlast se pomjeriti neće sa mrtve tačke. Igraće ruski rulet sa domaćim glavama, umrtvljeni na foteljama koje su nadrasle svaku poznatu svjetsku ideologiju. Na to imaju pravo, po raznobojnim popovima čija vjera zajednički leži u topuzu znamenitoga turskoga vazala Marka Kraljevića. Što zna da naljuti pojedine ovdašnje čopore, pa onda bijes ispoljavaju na Turke, koje osudiše na zlu rabotu koju su sami načinjeli. Ali, nijesu svi takvi. Ima i onih čijim se umnim karakteristikama divimo i koji se ni u složenoj prijetnji potpune islamizacije Crne Gore neće saviti i uteći. Ostaće gordi da prkose i da nam svima daju šansu u vjeri da đavo nije baš sve izio. Takvih je mnogo, pa samo možda par oglednih primjera, jer svi u ovu priču ne bi mogli stati.
Umjesto da se ponosimo takvima, koji prkose  čak i međunarodnim ekspertskim sklopovima, naš mentalitetski karakter ne želi da prizna znanje.  Možeš bit Anštajn, ili Spajić, po malo i državni preśednik, sasvim je sve jedno, jer ti to crnogorska pizma neće nikad ništa priznati, dok si  god živ. A poslije ćemo viđet, jer je tu veća lista čekanja no što je ministra Šimuna, čiji smo glas uspjeli da čujemo u sve ovo vrijeme najskuplje medicine na svijetu, tek nekoliko  puta. Ma koga je to briga. Što će nam bolesni narod? Ništa nam ne treba. Samo štetu čini a i onako mu spasa nema. Zato od njega iskupsti što više novca, da makar ima neke fajde dok je živ.

Pa su tu još onaj poljoprivredni, čija je svijest toliko oburdana naukom da nije uspio odgovoriti koju je školu i đe završio. Što bi toga interesovalo? Ne mora čeljade sve to da zna i da savlada, jer pravo rečeno ne očeku7e da će mu neko postaviti to glupo pitanje.
Zato je školu završila gospođa ministarka. Čestitu struku, pa se još i zaklela nekome Milovcu, što ga zovu Hipokrat da će činjeti ovo i ono, kako joj se reče i kako trebuje. Zaista to baš tako radi, ali u struci o kojoj zna taman toliko koliko i njena prethodnica četvororučica. Pa onda cijela kolona, o kojoj ne bih bio rad zborit. Gospodin Bošnjak, koalicioni prvotimac jednojajčane vlasti, pa onda onaj od  Albanaca, pa od izgradnje gradovlja po Veljem brdu i tačka više. Neću pomenut ni đavolje ime više. Možda malo o premijeru kasnije i to u jednoj rečenici, ako mogne stat u ovaj foj.
Reći ću  nešto o jednom znamenitom ministru, kojega su sad napali sa svih strana bez ikakvoga razloga. On je, ni kriv, a možda samo malo dužan, jer mu je rabota takva, zapao za oko čuvenom domaćemu BIRNU, u čiji sud baš i nije lako povjerovati. Zbog one afere kojom su okarakterisali ekstremiste Crne Gore, među kojima su se našle našle i dvije novinarke, Kaćuša Krsmanović i Tatjana Pavićević.  Njihova karakteristika tada bio je crkveni poj kome je zasmetao samo njima znani crnogorski crkveni ekstremizam.
Među pobrojanim ekstremistima u grupi Komita su i građanski aktivisti Aleksandar Saša Zeković, Predrag Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Draško Martinović, kao i odbornica u nikšićkom parlamentu Tanja Knežević-Perišić.

U grupi ,,Bogougodnice“ pobrojane su građanske aktivistkinje Maja Miličković i Tijana Lopičić, i novinarke ‘Pobjede’ Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević.
Više aktivista koji su u istraživanju svrstani u ekstremiste najavilo je tužbe protiv BIRN-a. To su i realizovali a sudovi redom presuđivali protiv BIRNA a u korist oklevetanih bez ikakvog razloga. Lažno i bezobrazno.

To jeste čudno, ako znamo da je BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) mreža nevladinih organizacija koja promoviše slobodu govora, ljudska prava i demokratske vrijednosti u južnoj i istočnoj Evropi. U ovom slučaju okliznuli su se i povodom izbora svojih članova iz Crne Gore, a pogotovo zbog laži koju su pompezno navele, a čija je suprotnost bila lako dokaziva.

Saradnica BIRNA u Crnoj Gori je autorka spornog istraživanja Jelena Jovanović, poznatija kao novinarka Vijesti. E pa kad taj i takav umreženi zbor NVO koji promoviše slobodu govora i ljudska prava, demokratske vrijednosti i istinu kao vrhovnu vodilju, nekome nešto prikači, to se mora višestruko provjeriti. I o tome dosta.

Odužismo, ali valja javnost da zna je li zaista ministar finansija u (pre)glomaznoj Vladi Crne Gore diplomirao na fakultetu koji tada nije imao licencu, što će reći da nije ni bilo fakultet. Višenamjenskim čeprkanjem po dosijeima u kojima je još uvijek sve zapisano stoji, kako rekoše, da je diplomirao na Fakultetu za uslužni biznis u Sremnoj Kamenici, čuvenom po kvalitetu liječenja srca, a ne ekonomije. Ali, kad je nešto značajno, jasno je da mu se daje primat, pa zbog toga sve ide u drugi plan.

Ministar se zove Novica Vuković. Fakultet jeste privatni, kao i mnogi koje su svšavali po deceniju ipo mnogi koji su danas perjanice domaće naučne misli. Smeta mnogima što je ministar finansija upisao Pravni u Podgorici, pa se onda iz njemu znanih razloga prebačio u Sremsku Kamenicu i tamo oposlio sve što mu ovamo nije odilo. Visoko iznad minimuma, prosječnom osjenom 6. 86, što se objektivno moglo nategnuti na 7, da se znalo đe će danas biti. Ali, eto, nije.
Oglasilo se Ministarstvo finansija. Kako i dolikuje ovoj uslušnoj organizaciji, saopštila  je Vukovićeva diploma potpuno zakonita. A što ne bi bila. Čovjek je završio, viđeli smo na fakultetu koji nije zakonito izdavao diplome jer nije bio akreditovan. Što tu ima sporno. Da utvrdimo gradivo, ministar jeste diplomirao na Fakultetu za uslužni biznis (FABUS) u Sremskoj Kamenici 2007. godine, koji nije bio a nije ni morao biti akreditovan. Danas mu se strva ne zna. Fakultetu a ne, ne daj bože ministru.

U ministrovu stručnost se posumnjalo onog časa kad je vidio što niko ne vidi. Zato se narod pomamio. Jer on kod nas ne voli znalce. A ovaj uistinu jeste. Jer da nije, ne bi zborio da se nikad u Crnoj Gori nije bolje živjelo, da su plate duplo veće i da bilježimo pad inflacije. Penzije su nam povećane po nekoliko eura, pa čik preživi ako možeš. A o rastu turističkog prihoda da ne zborimo. Nema đe ne ćetamo, osim u narodnom rasuđivanju, koji je i pored toga što sve vidi, žmuro dobro na oba oka. Da ga kakva strkotina ne dofati da se ne uputi dragovoljno ka Spužu.
Za premijera nema mjesta ovoga puta. Uz jedno jedino pitanje, imamo li mi uopšte premijera? Ko zna? Možda imamo? Mada…