Tranzitni turisti na terasama kafića jedu, piju i troše

4
prepune tarace

Prepune tarace

anketa

U Kotoru, po kotorski bi se reklo pravi konfužion od naroda, ovih prvih avgustovskih dana.

Kada se veliki kruzer priveže uz gradsku rivu nadomak zidina drevnog grada, rijeke turista se razliju kaletama, pjacama i pjacetama, a prvi predah im je na taracama brojnih ugostiteljskih lokala u gradu.

Na glavnom gradskom Trgu od oružja, Pjaci od rive iz naroda, po pravilu nema mjesta, ni na jednoj od taraca kojima prosto lete konobari.

Skala radio pitao je  vlasnicike  lokala i njihove  ugostitelje, što je to što uglavnom traže tranzitni gosti, izletnci, koji provedu par sati obilazeći grad,i imali li nešto što žele, a da nema u njihovoj ponudi.

Uglavnom su to topli i hladni napici, kafe, osvježavajući sokovi, kolači i sladoledi koji se lako mogu ponijeti u obilazak grada.

Na naše pitanje što nude kao svoju autentičnost, čega nema u drugim turističkim centrima, u dva lokala na glavnom gradaskom trgu odgovor je isti, a to je kotorska pašta – domaća krempita.

Kolači i torte se prave u sopstvenoj proizvodnji, ne donose  se i ne uvoze iz drugih gradova, pa mnogi turisti i domaći dolaze ciljano, baš  u određeni kafić ili u ovom slučaju kafe-poslastičarnicu Forca i Forca Kotor.

Cijene su kažu nam vlasnici ova dva dominantna kafea na ulazu u grad, ostale iste kao u nazad par godina i nijesu ih podizali u sezoni.

Iste su ljeti kao i zimi za domaće stanovništvo.

Kapućino je ero ipo, kolači i torte od euro ipo do 3 eura.

Gosti troše, jedu, piju, ne možemo se požaliti, prolazi i stalno je sve svježe, kazao je jedan od vlasnika i dodao da njegov kafić ne zavisi od turista i da radi tokom čitave godine.

Inspeklcije pojačano rade u sezoni i neka svako radi svoj posao, ali je žalosno što kontrolišu i rigorozni su prema onima koji rade tokom čitave godine, a one koji rade na crno, prave kolače po kućama itd, kod njih ne idu.

U ovom radijskom điru svratili smo i do još  jednog ugostiteljskog objekta San Đovanija gdje takođe nije bilo niti jedne prazne stolice u bašti.

Tamo je specijalitet kuće pica San Đovani koju svi traže.

U trenutku naše posjete se vruća pušila iz peći, a pica majstor ne staje od posla.

Tamo se dosta traže hamburgeri i razne vrste pašte.

I za golubove kotorske vidjeli smo, bilo je hrane, a ono što najviše po kotorski miriše su ipak krempite ili kotorske pašte, poslastica za koju znaju i domaći i gosti.

prepune tarace

4 COMMENTS

    • ***Kotoranine, oba ti oka, oli spjegat’ pučanstvu – kakve to
      naš poteštat loše namjere ima činjenicom da turisti mirno
      sjede po pjacetama, iju, piju i kusur dobiju? Hrabriji
      se popnu na zidine.
      Troše pare, čoče…
      Šta te muči, kaži doktoru? Možda ti može pomoći.

  1. Jao, jao, oli se pice od vreline ,,puše” a ne ,,dime” ako ćemo pokušavat sve po naški ?
    Pošto tranzitnih turista ima na hiljade, kao mrava,biće da 2-3% njih đe i sjedne, ostali prelaze cestu, điraju kao bez glave kroz kotorski lavirint, auta fišćaju i stoje u mjesto . E , to imamo danas, a kompaniji od ugostitelja je manjina koja se razmili Gradom dovoljna.

Leave a Reply to Kotoranin Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].