Književnim porukama mira, ljudskosti i pravde, istinskom i iskonskom ljubavi prema “malim ljudima” iz naroda i njihovim velikim životima, Stijepa Mijovića Kočana, sinoć su u Galeriji solidarnosti predstavljene tri najnovije knjige ovog hrvatskog pjesnika, književnika, kritičara i novinara.
Susret sa umjetnikom organizovao je Ogranak matice Hrvatske u Boki Kotorskoj.
“Sedmoglasje”, izabrane pjesme, Priča o kraju svijeta “Lorko i Roko”, pripovijest, “Čoek zlatnije ruka”, roman, su tri posljednje Kočanove knjige koje su izašle u izdanju matice Hrvatske iz Zagreba.
Boka Kotorska je u svestranom književnom, pjesničkom i filmskom opusu Stjepana Mijovića Kočana uvijek imala svoje mjesto.
I na ovoj promociji u Kotoru će biti riječi o sponama autora sa našim prostorom i ljudima koje su začete još u djetinjstvu, o toj ne samo geografskoj blizini njegovih zavičajnih Konavala i Boke, kazala je u ime domaćina, pozdravljajući autora Marija Mihaliček predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj.
Stijepo Mijović Kočan bio je i ostao homo univarzalis, uspješan reditelj, predavač, novinar, feljtonist, kolumnist, kritičar, a iznad svega poeta.
Svoj poetski jezik upio je u okruženju rodnih Konavala, a obogatio ga druženjem sa tradicionalnom dubrovačkom pezijom na neki način poezijom, svoje najuže književne rodbine, riječi su Stijepovog kolege i prijatelja Ludviga Bauera čiji je zapis pročitara Mihaličekova.
U neposrednim, iskrenom i toplom obraćanju Kotoranima,Stijepo Mijović Kočan je kazao da piše kako mu tema i tekst nalaže a srce diktira.
On je podsjetio na svoju prvu pjesmu “Drvarice” napisanu sa samo 15 godina koju je posvetio teškom životu žena svoga kraja koje svako jutro idu u drva u brdo da ih sjeku. Natovare po 80 kila drva na leđa da bi mogle skuvati obed i večeru djeci i familiji toga dana.
“Dakle, nisam pisao o sebi i pokazao sam nešto što nemaju svi pjesnici, da nisam ja u središtu pažnje i da ne pišem samo o sebi nego da pišem i o drugom i o drugima”, rekao je pjesnik.
Preparirao sam se kao ne pripadam i nisam, pa me nikada nisu ni pozivali ni nagrađivali. Ako ne pripadaš i nisi onda si samo svoj, pa ako te hoće-hoće ako neće-neće”, poručio je on.
Ređali su se potom odlomci iz Mijovićevih novih knjiga, toplih priča i duboko čovječnih poruka koje nam šalju njegovi junaci poput Lorka i Roka, u nadahnutom kazivanju Mirjane Smažil Pejaković, članica Društva hrvatskih književnika.
Opširnije sa ove književne večeri u našoj subotnjoj emisiji Skalinima kulture od 14 sati i 30 minuta.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].