To može samo Vučićev Antić, pušten s veza

Piše: Slavko Mandić

Što je to Čedomir Antić?  Sigurno je da nije čoek. Možda neki surogat, ili preciznije roba koja zamjenjuje neku drugu robu. U ovom slučaju trulu i pokvarenu, crvljivu i buđavu i zamjenjuje je takvom istom.  Ali čega Antić može biti surogat? Ničega, sasvim sigurno i još sigurnije nikoga? Jer je to primjerak nečasnosti i gnjilog unutrašnjeg sustava, koji je u fazi potpunog raspadanja.

Neki istraživači ničega su smatrali da ovako nešto može biti najsličnije kišnoj glisti. Ali nije.  Glista ima višestruku namjenu. Možeš u nefalj preteć od gladi, a služi i da je zađeneš na udicu pa da ti mami ribu dok ribaš.  Antić ni to nije. Doduše, obavi kakvu prljavštinu za nenadležnu picoustu spodobu, i to je sve. To nešto je falsifikator svih istorijskih istina, običan prevarant, uslugar vlastodršca, plaćenik malog formata, smrdibuba koju ne smiješ ni zgazit, jer se tada širi nepodnošljiv smrad. Svašta je to ništa. Zato i traje u sistemu koju bi Aca Srbin po svaku cijenu da prebači iz njegove avlije u ovo naše dvorište. Da zatruje i ošteti još od te ostale zdravine koja mu je postala dugo već nepodnošljiva.

To što se odaziva na Antić, po nalogu još goreg vlastohlepljivog čudovišta, upotrijebi hibridni oblik dranja u emisiji Beograd danas. Razumljivo potpuno, tema je Crna Gora. E kako se pomami to ništa kad zbori o ovoj dragocjenosti. Krene sa potrebom da se konačno Crna Gora ubači u srpsku ergelu. I da se tako za vijek vjekova spasi ugrožena raca, na koju je udarila kuka i motika, ali i moždani dronovi, biber sprejovi i pendreci, da bi od svega, što je  od nedovoljnog činjenja ostalo samo kukavno srpstvo ugašeno. Ne potpuno, misli ova falsifikatorska kukavica i poruči „autoritativno“  da se “treba boriti za konstitutivnost Srba u Crnoj Gori, ako to ne može, može i tamo da se stvori Republika Srpska sa sjedištem u Nikšiću”.

“Na tome treba raditi, treba to 100 godina pripremati, ne o tome govoriti pet godina”, poručio je beogrdski neandertalac.

Kneževina Srbija, kao preteča današnje države, nastala je nakon Drugog srpskog ustanka 1815. godine. Kraljevina Srbija je proglašena 1882. godine, a trajala je do 1918. godine kada je ušla u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. To je godina (1918) kada je srpska vojska učinila najstrašniji pogrom nad crnogorskim narodom, ubijajući „braću“ u krvavim genocidnim pohodima, paleći  im domove i uništavajući svaki crnogorski trag. Bilo je to prije 107 godina, dakle više od sto godina kako surogat reče, velikosrpske pripreme i krvničkog pokušaja potiranja slavne crnogorske istorije, kulture i tradicije. Atak na Crnu Goru od strane raznoraznih Antića, Rakovića, Marića, Bakareca, Brnabićki, Nestorovića, Ristićevića, Vuk Stankovića i kompletirane Srpske akademije znanosti i dobrog dijela nazovi intelektualnog svijeta, poput „demokrate“, politikologa i novinara, Cvijetina Milivojevića. On je isto to što zovu Antić. Čak i gore. Mada teško, jer se ove uši u ovom izdanju maksimalnosti ne razmnožavaju uspješno. To možda može kada je glupost u pitanju, poput  Đuke, Vučevića, Bokana, ili preletačkih nesoja poput Jovanova, pa i poltronstva tipa neznavenog Zlatibora Lončara ili neviđenog talenta Marka Đurića, kada je u pitanju aplaudiranje šefu te organizovane grupe.
O tim primjercima ne treba zboriti, da se karta ne okalja.

Zanimljivi je ovaj lik, izvjesni Cvijetin Milivojević, direktor agencije za odnose s javnošću, marketing, konsalting i istraživanje tržišta „Pragma“. Radio je u listovima „Student“, „Politika“, „Borba“, „Naša borba“, „NIN“ i drugima. Bio je urednik novina „Blic“ i „Demokratija“. Kolumnista je lista „Danas“. Još mnogo toga ima u biografiji ovog političkog antitalenta. Uspješnog svakako samo u odnosu prema Crnoj Gori. Sa nagradama na kile. Što je za svaku pohvalu. Podržava studentske proteste u Srbiji i žestoko kritikuje tamošnju vlast.
Ali, kad je Crna Gora u pitanju Milivojević je tu rođeni Antić.

Njemu jadnome fali reciprocitet u odnosu sa svima, a posebno prema “slabijim zemljama kao što je Crna Gora”, kako reče. On bi da nam uzme dio teritorije i Herceg Novi proglasi srpskom enklavom. Jer smo mu mi krivi što su njegovi ideološki srodnici prodali Kosovo. Pa bi recipročno da otme, kaˊ da već sve nijesu oteli. Skoro sve, ali iz dijela koji je ostao izniknuće opet ona iskra slobode koja će oćerati takve maloumne razbojnike, navodne intelektualne sklopove, poput ovoga lažnog demokrate i EU sljedbenika. Smeta mu što je država Crna Gora priznala Kosovo. Kao da ne zna da ga je prva Srbija priznala. Ona ga je, sa svim tim „umnim“ glavama predala i prodala da bi punila vlastite džepove. I sad bi da okrive druge. A ni države ne bi imali da im je nije Crna Gora dala.

Očigledno je da kod  većine tamošnjih „intelektualaca“ stanuje taj gen turskoj petovjekovnoj potpunoj pripadnosti. A tu ima viška  vremena za svakovrsno preoblikovanju kakvo su nesumljivo doživjeli raznobojni Antić i Milivojević. I mnogi drugi takvi.

Dok ta šaka jada puca po našoj državi, ona ćuti istrajno i „hrabro“. Ni da prozbori bošnjačko Ministarstvo vanjskih poslova, ni preśednik Crne Gore, a kamoli Vlade ili Parlamenta. Muk, poput onog u Akademiji. Oni se ne obrću ni kad je svakodnevno urušavanje države po svim pitanjima. Nije ih briga što narod sve teže živi, što nam nije sigurno u kuću, a ni pred kuću. Što pucaju oko nas u po bijela dana. Što nam propada čega se god dofate, od sezone turističke, pa sve do avio i brodske flote. Od zdravstva do prosvjete. Svega, ama baš svega.
Pa što bi zborili za ove direktne udare koji stižu iz Beograda. Oni su za ovu vlast potrebna bratska opomena da oni ne čine nešto dobro. Da ujedine srpstvo i sahrane Crnu Goru.

Malo śutra čoporu Vučićev!

Pośetimo, ovome s početka priče  je ranije bio zabranjen ulazak u Crnu Goru. A onda dođoše „oslobodioci“ i on se opet pušti s veza.