Tihe i blage heroine pričaju divnu sagu o suživotu različitosti

veče posvećeno časnim sestrama franjevkama

audio: veče posvećeno časnim sestrama franjevkama

Rad i život časnih sestara franjevki sa Cetinja koje dugo godina svojim mirom i toplinom oplemenjuju grad i ljude nesebično pružajući pomoć i utjehu gdje god to mogu, bila je tema sinoćnje večeri u crkvi Sv. Mateja u Dobroti.

Ovaj projekat  organzovala je  NVO “Zajednica Hrvata i prijatelja Crne Gore”, pod pokroviteljstvom Fonda za očuvanje i manjinskih prava Crne Gore.

Mladi iz zajednice Hrvata prijatelja Crne Gore su osvrtom iz života i rada sestara franjevki, zatim poetskom riječi, duhovnim porukama i muzičkim notama ukazali na osnovne ljudske vrijednosti i vječnu pobjedu dobra nad zlim.

Kad na Cetinju ulicom prođe  časna sestra, svi ljudi, bilo da su mlađi ili straiji se udalje par koraka unazad.

Na pitanje zašto to rade, odgovor je da to običaj u ovom gradu i još se izgovori “časna sestro srećo moja”, a želja koju u tom trenutku pomislite će se ispuniti.

Dolazak časnih sestara je vezan za 1946. godinu kada je na Cetinju otvorena Specijalna bolnica za plućne bolesti ili sanatorijum, kako se u narodu zvala, a u njoj je radio poznati humanista dr Cvetko Ćetko Popović.

U to vrijeme u Sloveniji i Hrvatskoj iz političkih razloga je otpušten veliki broj časnih sestara, a dr Popović je došao na ideju da jedan dio njih dovede u Crnu Goru, gdje je nedostajao stručni medicinski kadar.

Komunizam je imao svoje boje, a to definitivno nijesu bile  boje crne, jednostavne mantije.

Nepoznati jedni drugima, a naslanjajući se opet jedni na druge časne sestre na Cetinju, pa u Kotoru, započele su divnu sagu o suživotu različitosti.

Pomenut je sinoć i podatak koji takođe svjedoči o njihovoj humanoj i hrabroj misiji kada je 1949. godine izbio veliki  požar u bolnici, a časne je nijesu napustile sve dok i posljednji bolesnik nije bio zbrinut, što im Cetinje nikada neće zaboraviti.

Neke su radile u bolnici “Danilo I” na Cetinuju, a neke u novootvorenom  sanatorijumu u Brezoviku od 1959. godine.

Posebno je bila teška 1954. godina kada su savezni organi preporučili Vijećima Republika tadašnje SFRJ da se otpuste redovnice iz medicinskih ustanova.

Kada je bilo očito da časne ne idu iz crnogorskih bolnica, uslijedio je ultimatum da moraju skinuti svoje odore ako žele nastaviti rad.

Kada je izgledalo da je to završena priča, umiješao se crnogorski politički vrh, posebno Blažo Jovanović, Filip Bajković i Andrija Mugoša koji su ih uspjeli zadržati u našim medicinskim ustanovama, a njihovu odjeću više niko nije pominjao.

Dolazila su i prolazila još neka teška vremena, ali Cetinje nije dalo svoje tihe i blage heroine.

One su strpljivo i brižno vidale bolne rane svima kojima je to bilo potrebno.

Na kraju ove večeri u na žalost polupraznoj crkvi Sv. Mateja, dugo je trajao aplauz onih koji su došli da časnim sestrama franjevkama odaju počast i ne zaborave njihovo dobro.

Na dobro ljudsko i Božje, sjajnim glasom u modernijoj  izvedbi praćen gitarom, podsjetio je mladi hrvatski kantautor duhovne muzike fra Marin Karačić.