Temeljni Dritko i Open Vučko

Piše: Slavko Mandić

Nevaspitan, osion i temeljno nepotkovan ničim vrijednim, u društvu sličnih primitivaca, desio se prije neki dan srbijanski ministar policije Aleksandar Vulin na crnogorskom Jadranu, neđe blizu gospodarstva budvanskog šerifa Marka Carevića. Visoki srpski funkcioner došao je tajno. A kako bi drugačije, jer je ovom osvjedočenom lajalu sigurno još u śećanju ćeranje iz naše zemlje, i to kad je bio ministar vojni. Mislio je da može da se šepuri po Crnoj Gori u uniformi vojske Srbije, ali mu ondašnja DPS koaliciona vlast to nije dozvolila. Vučićev egzemplar morao je tamo odakle je i došao. Kako god bilo, tada je ipak funkcionisala država. Sa njom se nešto nalik Vulinu nije moglo šaliti.
Danas je, na našu žalost, drugo vrijeme. I neki drugi politički poluproizvodi. To su oni kojima je važno da zgrabe funkciju, a ona donosi poprilično novca i mnoge privilegije. Nakupi se fina svota. Pored enormno visoke plate, dobijene za ono što ne čine, vlastomiljenicima je na raspolaganju automobil svakodnevno pun sve skupljeg goriva, i sve pripadajuće apanaže uz koje ide obavezan viski i statusni tompus. Da običan puk gleda čudo od sile, kako mu se može ako umije dobro da ćuti. I da ne vidi ono što svako vidi. I da ne čuje ništa od onoga što svako čuje. To se dobija ako si sa Dritanom dobro i ako ne gukneš ni glas kada ti ovo puvalo udara po preśedniku partije i države, nazivajući ga najpogrdnijim imenima. A da je vas bilo „sokoli“, kao što nije, tome, takvome usko bi bilo na nezasluženoj funkciji kojom se kočoperi. Kazali bi mu da prekine i da ćete mu otkazati podršku ako ne prestane da laže, ako vi u to istinski vjerujete. A vjerujete li, gospodo koje je stvorio baš on, koga se nijeste śetili dok je Dritan urlao? Na to pitanje ćete ipak njemu dati odgovor.

Možda je čak za vas i Dritan previše? Možete vi i sa potpreśednikom anticrnogorskog dijela Crne Gore Vladimirom Jokovićem da ostvarite to što ste ciljali kad ste u politiku ušli. Ma kakva ideologija. Kako onaj pjesnik reče „…za ideale ginu budale“… A novca treba. I uz novac.
Dakle, ima mjesta za lojalne, pa dok traje, i kod zaokrenutog lidera SNP-a. Poput ovog Pavićevića, (ne)stvarnog savjetnika za ekonomiju, za koga rekoše da zna kako se uzima novac. A može tako strefiti i nekoga drugoga recimo mjesto savjetnika za ništa. To je najbolje savjetničko mjesto. Tu je većina svoja na svome.

I dok zemaljski dani teku, dok Rusi čine zločine u Ukrajini a Vulin se šeta nenajavljen Crnom Gorom, ministar policije se ne oglašava. Ćuti, kao i šef mu. Neće svoj na svoga, ukoliko nije Crnogorac.
Da kod nas sve može i kad su u pitanju mediji, oni okrenuti direktno protiv Crne Gore i njenih interesa, a za tuđu državu, dokaz je TV Prva. U informativnom programu čusmo stav te kuće oko crnogorskih zastava koje je narod isticao u čast 21. maja, Dana nezavisnosti svoje države. Uredništvo ove televizije, srpske provinijencije u Crnoj Gori, ovđe đe se sve može, u čudu se pita zašto crnogorske zastave na balkonima stanova, i to crnogorske, i to na jedan od najznačajnijih datuma naše novije istorije. Smeta im očigledno, ali takav njihov stav, nikako da zasmeta Agenciji za radio difuziju. Možda im treba više vremena da sačine akt kojim se pokreće proces protiv ovog sramotnog priloga? Ali, śećajući se brzopotezno objavljene laži RTCG da su crnogorski patrioti pucali na policiju 05. septembra 2021. godine, kada su  tadašnja vlast i današnji Dritan krenuli u obračun sa Cetinjem i Crnom Gorom, onda nemamo pretjeranog vjerovanja da se nešto od regulatora može očekivati.

Ono što nije mogao Leposavić, najavljuje ministar pravde Marko Kovač. Temeljni ugovor sa crkvom Srbije biće, veli on, potpisan do kraja juna. Što u njemu piše, boga pitaj. To je tajna koju premijer čuva kaˊ zmija noge. A i kako ne bi ako je on sa vrhovnikom crkve Srbije imao plodan razgovor na kojemu je sve dogovoreno. Ova vjerska zajednica, koja nije ni registrovana u Crnoj Gori, a otela je silom sve crnogorsko, crkva koja ne priznaje postojanje Crne Gore a ni Crnogoraca, treba da bude tretirana mimo naroda. Pritom, autentična Crnogorska pravoslavna crkva to pravo kod ove vlasti nije zavrijedila. Pa zar to tako može u suverenoj i međunarodno priznatoj državi? Zar je članica NATO saveza zaslužila da je čerupa crkva bezrezervo naklonjena srpsko-ruskoj ideološkoj matrici, uz blagoslov svim ratovima koji su pokrenuti  na prostorima bivše Jugoslavije, računajući i ovaj, u najkrvaviju agresiju u Ukrajini.
Da li je moguće da će Dritanu DPS i manjinske partije, združeni suverenistički blok dozvoliti da se ovako ponaša? Ili će to tretirati samo kao premijerov pokušaj da se na ovaj način dodvori Vučiću, makar i posmatračkim prisustvom na Otvorenom Balkanu? Možda je to priča o netalasanju, kako se ne bi izgubilo i ovo što se ima.
Ako je to, onda je bolje da Crne Gore nema. Jer, što će nam država kojom tuđin upravlja? Još da nam uvedu pravo prve bračne noći, da nam popovi preuzmu ginekologiju i organizuju sitem rađanja u skladu sa crkvom Srbije, da nam mediji od države dobijaju pomoć koju upotrebljavaju za napad na tu istu državu, da nam prijete moćnici i ljubimci moćnika…

Ako mislimo da budemo ozbiljna država, onda je vrijeme da suverenistički blok jasno i glasno kaže Abazoviću da je njegova obaveza da vodi strogo računa o temeljnim interesima Crne Gore, a ne Srbije. A prvi put kada se dogodi da to ne čini, da mu momentalno uskrate povjerenje. Pa na izbore.
Ako će narod da povjeruje po treći put Dritanu, alaj mu kačamak!