Tako je to u državi o kojoj se više niko ne stara

Piše: Slavko Mandić

Bože naopaka li je ova naša čeljad. Najčešće pojma nema ni o čemu, ali uglavnom „stručno“ i „ekspertski“ reaguje iz svakodnevnih kafanskih uglova na sve što se Crnoj Gori dešava. Nude i rješenja kojima, kako zbore, samo vremena treba. Jer, da su ovi bivši znali da ove današnje sačekaju iza ćoška i da ih ne puštaju da uzlete, sada bi nam drugačije tice pjevale. Nijesu, nažalost. Kalkulisali su i dodvoravali se tada, kao što to čine i danas pozivarima, onim tamnim kreaturama koje se roje oko budućeg pokojnika. Nema otpora zlom naumu. Na početku su kupljeni oni koji su skloni davanju sebe za bud zašto, a ove druge sistematski pizma izjeda. To je obrazac upotrijebljen za trajno urušavanje Crne Gore i sprovođenje plana koji podrazumijeva postepenost i napredovanje u namjeri korak po korak. Njima se ne žuri. Zadatak je pred njima, a koliko su u tome uspješni najbolje pokazuje prah i pepeo koji ostaje iza njih. Bezbjednost, pravosudni sistem, obrazovanje, vaspitanje, nauka, kultura, zdravstvo, ekonomija, sport. Sve, doslovice. Postepeno, kako je i najavio vojvoda od parlamenta. Ne onim metodama koje su demonstrirali u nepostojećem pokušaju državnog udara, kako je presudio Apelacioni sud, već savremenim, modernim, moguće i obojenim revolucijama, kako to zna da obrazloži u vlastitom slučaju njihov ideološki vožd iz susjedstva. Postepenost je najbolje rješenje, koje, postali su svjesni pomognuti ekspertski, iznutra i iz vanka, omogućava stabilnost programa kome su zakleti. A to je trajni nestanak Crne Gore i Crnogoraca kao naroda koji nijesu i neće nikada priznati. Ne razumiju zašto je tako, ali im je to u krvi. Kad se još moglo suprotstaviti takvom zlom naumu, nije bilo odlučnosti a ni hrabrosti. Pognula se glava i vlast je tada, prije desetak godina, posegnula za obavezujućim upustvima koja su učinila vinovnike tadašnjeg zla snažnijim i odlučnijim da istraju. Možda im je put bio nešto teži i duži, ali je zato rezultat slađi i potpuniji. Sve je posloženo kako treba. Ako im je potrebni pelcer usadio vjerski poglavar onda kada je bilo najpotrebnije, razumjeli su da je taj pelcer dobro dofatio i ove druge, koji su se zaklinjali u čast  i crnogorsko čojstvo. Za šaku eura ili koju privilegiju bijednu, kupovani su kao na stočnoj pijaci. Ponuda je bila velika. Po toni, onako na gomilu.
Onih, kojih još ima, mada značajno manje, ufatila je manja pokretnost. Pa zato ne mrdaju ni zeru da doprinesu i nešto učine svojim glasom, ako već stasom ne mogu. Tako je to u državi o kojoj se više niko ne stara. Vlast od kad je stupila na vlast, a ni opozicija koja se toliko uzjoguni kad čuje dobronamjernu kritiku, da ispada da u onima koji bi željeli da je prodrmaju i učine je odlučnijom, vidi neprijatelje kojima se valja suprotstaviti snažnije i jače nego onima koji državi lome kičmu svakoga dana.

Nema koristi ni od tobošnjih umnjaka, a posebno ne ni od onih koji su lijepo umotani u svoje neznanje, dok para kaplje od prijateljskih namjesnika iz kojekuda, za sve što ovamo učine da ne valja.

Nema sumnje, a to je već ponovljeno više puta, ovi poganih namjera naručenu rabotu sprovode po zacrtanom planu i programu. Nema odstupanja, niti kolebanja. Zna se ko kosi a ko vodu nosi. Viđeli smo to na (ne)djelu više puta. Da se malo priśetimo. Odjeknula je baš snažno prije nekoliko dana vijest o hapšenju Vesne Bratić, četvorostruke ministarke u nekadašnjoj vladi Zdravka Krivokapić, koja je formirana u manastiru Ostrog. U poznatim ‘serijskim’ micanjima rukovodilaca, Bratić je smijenila više od 140 direktora crnogorskih osnovnih i srednjih škola. Nanešena šteta po crnogorski budžet samo po ovoj osnovi, za isplatu obeštećenja je preko 400.000 €. Hapšenje je izazvalo burnu reakciju ovdašnjih Srba. Ali i onih prekograničnih. Oglasili su se Andrija Mandić, Milan Knežević i nekoliko minijaturnih partija koje su podržale Vesnu Bratić. Mandić je kazao: Ako neko zloupotrebljava vlast desiće se isto što se desilo onima koji su olako stavljali drugima lisice na ruke. Bilo bi dobro da tako bude. Nadamo se i vjerujemo da će Bog tako presudi u konačnom. Ako ga ima i mrvu makar. Zanimljivo je da Andriji Mandiću nijesu smetale lisice na rukama uhapšene Jelene Perović, tada direktorice Agencije za sprječavanje korupcije. Čak ni to što je hapšenje kao završen čin obznanio javno četiri ure ranije koordinator bezbjednosnog sektora i potpreśednik Vlade Bečić. Skup podrške bivšoj ministarki spred Višeg suda trajao je koliko je trebalo. Čuli smo nekakve polulikove bez valjanog argumenta, kako arlauču i zbore da je Bratić trebala dobiti medalju čisteći školstvo od političkog taloga u školama. To izgovori upravo talog, ali mu niko ne odgovori od navodnik čuvara crnogorske časti i obraza. Bruka i sramota!

Činjene su emisije, rasprave, razgovori. Po svaku cijenu osloboditi bivšu četvororučicu, ministarku kojoj je Državna revizorska institucija dala duplo negativno mišljenje zbog mogućeg kršenja zakona u upravljanju budžetom od 219.193.714,26 eura. Specijalni tužilac Vukas Radonjić, kazao je ranije jednom mediju da su protiv bivše ministarke formirali predmet po prijavi nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje. I ništa nikome. Jer je Vesna Bratić po vlastitom kazivanju ŽENA ČETNIK. Njihova zakleta. Koja, što god da učini, ne može biti kriva. Nije ona Jelena Perović, koja je s osmijehom, uzdignute glave išla đe su je vodili policajci pod maskama i do zuba nauražni. Nije se plašila niti je bila pokunjena. Znala je zašto plaća cijenu. Za nju se nijesu brinuli zabezeknuti likovi. A ni ovi crnogorski, koji od “braće Srba” nikako da nauče kako se svoji čuvaju i paze.
Hapšenje Bratićke nije ostavilo ravnodušnog ni slučajnog preśednika države. Iz nekog razloga, koji samo on zna, a ostali nagađaju, Milatović je zatražio od Ministarstva pravde da mu se hitno dostavi prijedlog za pomilovanje Vesne Bratić. Valjda da on to završi. Ona je bila njegova koleginica u ostroškom sazivu, pa nije baš čojski da danas robija dok on može jednim potezom pera taj problem da riješi. Ministar mu nije učinio pa se čekalo da se vidi što će slučajni sad ispostaviti kao zahtjev. U međuvremenu, Vesni Bratić je ukinut pritvor. Stavljena joj je nanogica, elektronska sprava pomoću koje će policija tačno znati đe se ona nalazi u svakom trenutku. Tako neće moći uteći kao što je to učinio Medeni. Za koga, opet iz nekog razloga, nije bilo moguće obezbijediti ovo elektronsko pomagalo. A ne bi čudilo da se i ovoj personi ubrzo skine.

Pravo kod nje, kad se primopredaja  završila, otputovao je u izravnu i prijateljsku pośetu šef dijela Crkve Srbije u Crnoj Gori. Ona se pozvala na Boga, on je ispričao kroz koju je golgotu ona prošla. I to je za sad to.

Očigledno je da su veliki pritisci uticali na sud, jer nije moguće da ih baš ne dodirne strašna halabuka koja se digla. Vlast ne voli kad joj njene hapse pa oće da ih makne iz kazamata što je prije moguće. Dovoljno je kućni pritvor, što god to kod nas značilo.
Pitanje koje se pominje ovih dana je zašto je Bratić baš sad uhapšena. I ko je i za čiji račun to učinio? Da li se na taj način pokazuje, makar i djelimično, da sistem funkcioniše i da će svi koji su se ogriješili o zakon na koncu snositi odgovornost, ili je u pitanju nekakva nečasna trgovina kojoj smo svjedočili toliko puta? Što Evropa zbori i je li Tramp saglasan? Boga pitaj što je, ali nešto svakako jeste. Ili bolje reći, neko jeste.

Šteta je što Milatović nije dokazao činom abolicije da je za njega idol Vučić mala beba. To bi tako bilo da je on oslobodio Bratić . Postao bi važaniji i od samog Milojka, za koga malo ko zna đe se u Emiratima nalazi.

Za kraj ću odati priznanje svima kojima je Vesna Bratić bila motivacioni faktor.
Mi takvih nemamo, a i ako imamo mali ih je broj. To dokazuje njihovo ćutanje kada su u pitanju dvije najveće tragedije koje su pogodile Crnu Goru i odnijele 23 života, među kojima četvoro đece, septembarsko stradanjanje građana Cetinja nakon protesta na Belvederu 2021. godine. Prekomjerna upotreba policije na protestu ispod Gorice i procesuiranje 35 mirnih građana bez ikakvog razloga, 8 procesuiranih krivično već tri godine za navodni napad na tada preśedničkog kandidata Jakova Milatovića, zašto je sam kazao da nije postojalo.

Za spektakularna hapšenja onih koji se vlastima ne dopadaju. Za prijetnje i ucjene. I za sve to nema valjane reakcije crnogorske svijesti. Ni opozicije, za koju je rečeno ponešto. Nema crnogorskih litija niti zaprečavanje ulica. Blokada institucija niti građanske neposlušnosti. Oni čekaju redovne izbore uz prilične mjesečne apanaže koje su tolike da bi penzioneri za tri takve mogli bezbrižno da žive i kupuju skupe ljekove do kraja života.

E pa ne može. Sve po zaslugama. Treba u to vjerovati.
Sve u svemu u lancie i katance od APSA  mogu samo odabrani!