Svetosavska istorija beščašća

Piše: Sreten Vujović

Niko ne može kazati da  bivša manastirka prosvjete, kulture, nauke, sporta  i (č)etničkog čišćenja (žena-četnik) nije bila veoma efikasna! Tome śedoči i najnovija poruka iz eutanaziranog resora kulture i medija da „Niko nema pravo da ošteti ili prisvoji kulturno dobro! Mauzolej na Lovćenu zaštićeno je nepokretno kulturno dobro Crne Gore, a država mora da štiti prirodnu i kulturnu baštinu…“ Ovolika količina licemjerstva bi otrovala i jednu od najotrovnijih zmija na svijetu,  crnu mambu!

• Niko nema pravo da ošteti ili prisvoji kulturno dobro… Zašto onda ova vesela Srbadija prepisuje sva nepokretna i pokretna dobra Crkvi Srbije, odnosno njenoj matici Republici Srbiji?!
• …nema pravo da ošteti… Zašto je onda gotovo kompletno crnogorsko sakralno nasljeđe devastirano do neprepoznatljivosti, zaključujući sa jednim od najnovijih  devastatorskih akcija (sve odobreno od nadležnih državnih institucija) блаженопреснијећеног Gnojka Perovića, nužničko-cetinjskog, da se u isposničkoj ćeliji Sv. Petra Cetinjskog,  čuvenoj Ladnici, koja je kasnije bila i mjesto na kome je radila štamparija Petra II naprave  nužnici, kako bi se brojni turisti uneredili na crnogorsku svetinju! Ko je ikada posjetio Manastir Sv. Nauma na Ohridu, zapazio je da se nužnici za turiste i vjernike nalaze gotovio kilometar daleko od Manastira! Prilikom protesta zbog izgradnje nužnika u Ladnici, jedan srpski pop mi je kazao da to nije bila isposnička ćelija Petra I, već da je to bila jedna od soba na spratu! Koja lakrdija! Još kao dijete sam ulazio u Ladnicu i tada je pokojni mitropolit, Danilo Dajković, koga je Amfilohije uzgred smijenio prije smrti i držao ga ostarjelog i bolesnog u uslovima nedostojnim ljudskog bića, pričao da je Ladnica  zaista isposnička ćelija Petra I! Pa nije valjda  ni Sv. Vasilije Ostroški imao sobu sa udobnim ležajem, u kojoj je provodio svoje isposniče dane! To je bila  Ostroška Pećina, danas svetilište!

No krenimo redom! Počnimo od razorenih grobnica (sarkofaga) velikog Vojvode Mirka i knjaza Danila, čije je  zemna ostatke  srpski monah porazbačao po građevinskom šutu! U jednoj od tih grobnica, prije posvećenja počivao je i Sv. Petar Cetinjski! Ikona braće Đinovski na ulazu u Manastir premolovana je i napravljena „još ljepša i još starija“! U  jednoj primorskoj crkvi,  je u istom „stilu“, umjesto konzervacije, spaljen autentični ikonostas, rad Rafaila Dimitrijevića  (1756.) napravljen novi, kič ikonostas,  a samo jednu, prijestonu ikonu je uspio spasiti pok. dr Rajko Vujičić, koja se trenutno nalazi u pośedu Crnogorske Pravoslavne crkve! U Manastiru Ostrog, osim devastatorskih poteza na samom objektu napravljeno je pravo vašarište, đe možete naći sve, od „omrznute“ petokrake, do Dražine kokarde!  „Sveta vodica“, prilikom moje posljednje pośete Ostrogu, se točila gumenim crijevom iz nekog obližnjeg rezervoara… Moguće je da sada tu vodu, da prevara bude veća, flaširaju! Važno je  pokazati pare: kune, eure, dinare, rublje, konvertivilnu marku! Tu su i nezaobilazne falš ikone crnogorskih svetitelja, koje su „odjenuli“ u bijele odežde sa velikim crnim krstovima, što pripada tzv. raško-vizantijskoj školi! To bi bilo isto kao da nekome od Petrovića „turimo“ šajkaču na glavu! Crvena odežda Sv. Vasilije postoji na autentičnoj ikoni sa njegovim likom, a odežde Sv. Petra Cetinjskog su sačuvane u Manastirskoj riznici, tako da „zabune“ ne može biti! Što je bilo sa petnaestak panagija, neprocjenjive vrijednosti ukradenih iz Riznice Manastira!? Zbunjeni su samo ovi koji nas ubjeđuju da niko nema pravo oštetiti ili prisvjiti kultrno dobro, kao da žive u paralelnoj stvarnosti ili imaju posla sa mentalno retardiranim narodom!?

Manastit Dajbabe je apsolutno neprepoznatljiv, čemu mogu pouzdano pośedočiti, jer sam još kao dijete odlazio tamo i divio se podzemnom manastiru, sa objašnjenjem svještenika da je neki pastir sanjao takav manastir, počeli kopati i pronašli! Što kazati o Manastiru Ždrebanik (ne ŽdrebaOnik), kojemu su i smisao imena promijenili, jer je dobio ime po ždrijeblje, što  je srednjevjekovni naziv za dio crkvenog imanja a ne kako je tumačeno po źdrebadima ili ergeli nemanjićkih konja. Što kazati o Župi Dobrskoj, Ćeliji Piperskoj, Beškoj, sa koje su odnijeli čak i zemne ostatke Jelene Balšić u Kruševac, što se radilo kod nas samo sa „nečasnim“ nevjestama (da podsjetimo: niko nema pravo oštetiti ili prisvjiti kultrno dobro), Starčvo i da ne nabrajam dalje…

Prema tome izjava koju su dali iz resora (ne)kulture, djeluje licemjerno i ponižavajuće za sve koji imaju mrvu mozga: „Shodno ovom zakonu Crna Gora je dužna da obezbjeđuje zaštitu i očuvanje svih kulturnih dobara koja se nalaze na njenoj teritoriji, a vlasnici i držaoci kulturnih dobara, uključujući i vjerske zajednice, dužni su da čuvaju, poštuju, održavaju i pravilno koriste kulturna dobra koja posjeduju.“

Uvjeren sam da će ovi „čuvari“ crnogorskog kulturnog nasljeđa kazati: „Veći dio toga je bio za vrijeme prethodne vlasti!“ Složiću se sa tim! Međutim, isti ljudi koji su  odobrili ove devastacije se nalaze i danas  na pozicijama koje ista nepočinstva omogućavaju, a isti devastatori i dalje gazduju našim kulturnim nasljeđem! !? I što ćemo sad?

Crna Gora mora biti zdrava; očišćena od ustašluka (od Crnogoraca)! Pop Jadonikoje II obezbijedio je svoje mjesto u  istoriji; istoriji beščašća!