SVETOSAVSKA AGRESIJA NA PRIJESTONI GRAD

Piše: Zoran Vulević

Ni sa svojim najbližima ne bih mogao normalno, niti često kontaktirati da imaju „svetosavske i njima slične  mozgove.“ Jer kako razgovarati i družiti se, a da to predstavlja zadovoljstvo, sa onima koji mrze i žele se obračunati sa svima druge vjere, koji ne pripadaju njihovom narodu. Koji drugačije misle i djeluju. Užas da ne može biti veći zbog često strašnih posljedica koje takva ideologija proizvodi. Ne samo Balkan, već čitavo čovječanstvo je to žestoko iskusilo kroz svoju burnu istorriju. I danas smo svjedoci ratova koji se u svijetu vode podstaknuti upravo tom krvožednom potrebom za osvajanjem tuđih teritorija i masovnom ubijanju onih, po uvjerenju nihovih agresora, „manje vrijednih ljudi, nedostojnih života u slobodi.“

I zaista, kako biti blizak sa nekim ko bezrazložno mrzi, spremnim na svako nepočinstvo da bi zadovoljio svoju fašističku prirodu i iz nje proizišle namjere i potrebe. Zato svi „svetosavski i njima slični mozgovi“ moraju biti u sukobu sa komšijama, u sukobu sa istinom, civilizovanim životom, međusobnim uvažavanjem, i ono za svaku religiju i vjeru, najgrešnije, u sukobu sa svim što predstavlja temelj  hrišćanstvo, a time i za našu pravoslavnu vjeru. A to je širenje ljubavi među ljudima, humanost, empatija, obzirnost, uvažavanje potreba drugih… Samo onaj koji prihvata ove vrijednosti i tako se ponaša je pravi Hrišćanin, bio religiozan ili ne, bio vjernik ili kontra tome. Sve suprotno je karikatura hrišćanstva, ismijavanje i ruženje pravoslavne vjere u slučaju „svetosavskih mozgova.“ Uvijek spremnih da zarad svojih interesa i sumanute ideologije okrvave ruke podstičući i čineći monstruotne zločine. Konačno, zar od sličnih njima, uvjerenih da je samo njihova vjera prava, nije razapet i sam Isus Hristos,

Eto takvi zlotvori jurnuše 05. septembra 2021. godine na Cetinje, bezrezervno podržani od  izdajničke vlasti koju su upravo oni instalirali. Ko zdravorazuman može i na trenutak povjerovati da išta dobrog može donijeti Cetinju i Crnoj Gori ta sprega antihrišćana i moralnih siromaha. Napadoše Cetinje, naš sveti grad, grad tvrđavu iz čijeg svakog kamena šiklja prkos, dostojanstvo, kao granit čvrsta potreba da odbrani sebe i svoju slobodu. Nasrnuše bez stida i srama na naš, nikako ne njihov, Cetinjski manastir koji prije više vjekova izgradiše Crnogorci, u vrijeme kada niti jednog Srbina nije bilo na tom prostoru, pa i mnogo šire. U tu našu crnogorsku svetinju ulećeše „svetosavski mozgovi“, dostavljeni helikopterom domaće servilne Vlade, gdje su ih spremni čekali do zuba naoružani „svetosavski mozgovi“i brojni kriminalci spremni da, po njihovom nalogu, otvore vatru na okupljene građane Crne Gore.

Ne bih o tome detaljnije, jer je mnogo toga već rečeno i napisano. Želio sam samo da još jednom podsjetim  ko subili oni koji su tog septembarskog dana napali Cetinje. Uvjeren da bih i prema svojim najbližima osjećao dubok prezir i potrebu za distancom, da kojim slučajem pripadaju tom krugu „svetosavskih mozgova“, tih beskrupuloznih zagovornika teorije krvi i tla, koji uporno narušavaju mir i normalan suživot na Balkanu. Pri tome opsjednut snažnom, kontinuiranom željom da napredak medicine u budućnosti obezbijedi da se rutinskom vakcinacijom mogu sprječavati takve i slične mentalne devijacije u interesu mira, svuda u svijetu. Jer ne vidim efikasniji način da se od tog zla svijet uspješnije odbrani.