”Sve što je vaše: slavno dukljansko, uzvišeno zetsko i veličanstveno crnogorsko – mora bit naše; … !” (II)

12

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ – iz Građanah (svrh Oberah), Riječka nahija – atar Cetinja

Miroslavlje jevanđelje (iluminirani kodeks – rukopisna knjiga) je napisano 1180-ih godina i: predstavlja vrijedno djelo evropske i svjetske kulture, izuzetno je značajno za južnoslavensku/slovjensku kulturu, i od ogromnoga je značaja za našu dukljansku, tj. crnogorsku kulturu!

Dakle, stvoreno je u desetljeću kad je Stefan Nemanja (zlikovac, zlotvor i krvnik naših predaka Dukljana), od 1183. do 1186. godine, na krvavi i vandalski način svukoliku zemlju dukljansku pretvorio doslovice u prah i pepeo, oburdavši svakoji njezin krš s krša, i sve u živi plam uždio i ognjem izgorio – liše Kotora grada koji mu se blagovremeno predao.

Pomeđu ostaloga uništio je: svakoji ovdašnji skriptorij, svakoju biblioteku našijeh predaka Dukljana, i sve dukljanske spomenike pisane latinskijem pismom !!!

Nestanak negdanje sjajne i slavne dukljanske kulture, gubitak je – za sve nas postojbnike Crne Gore (starośedioce, iskonske Crnogorce i Crnogorke – pripadnike sve tri ovdašnje vjere) – ravan gubitku aleksandrijske biblioteke za cijelo čovječanstvo!

_______________________

Mimogred (V)

Jasno, u postojbnike Crne Gore, koje ova strašna činjenica zbiljski pogađa – ne spada onaj dio izbjeglica-uteklica iz 90-ih, imaoca crnogorskoga pasaporta (litijaških vucarala): kojima korijeni nijesu odolen, tj. koji ne vode porijeklo iz Crne Gore, i koji (što je najvažnije) – ne poštuju ovu svetu (za njih kakvi su preuzvišenu) zemlju, i njezinu veličanstvenu tradiciju (koje dostojni nijesu).

Takvijeh je, zahvaljujući našoj maloumnosti, i na našu velju žalost – na desetine i desetine tisućah!

_______________________

Humski knez Miroslav, koji je naručio njegovo pisanje, bio je (bajagi) stariji brat Stefana Nemanje.

Mala je vjerovatnoća da je tako.

Miroslavu je otac Zavida, dok Stefan Nemanja (od: nema-de-ima-nja) teke treba da dobije oca (da mu se otac prida).

Naime, srpski povjesničari dan-danji nijesu utanačili (nijesu se konačno složili): ko mu je bio ”ćale” (kako mu se zva’)?!

Uglavnom, ko gođ da je Nemanji ”ćale” bio – taj je insan ka’ izbjeglica-uteklica, u doba dukljanskoga kralja Vladimira II Vojislavljevića (1103-1114), glavom bez obzira (oko 1110. godine) strka’ iz Raške u Duklju.

(Uljudno dajem prijedlog zainteresovanim gospođama i gospodi među vama čitaocima da, ukoliko imate vremena, volje i skoposti – izvolite pročitati tri nastavka mojega teksta o Stefanu Nemanji, objavljenoga na portalu Aktuelno – februara 2021.)

 Miroslavljevo jevanđelje je nastalo u Duklji.

Lokacije pisanja teksta i njegovoga iluminiranja, veže za neki od benediktinskih skriptorija na Crnogorskom primorju, pri čemu se misli na kotorske umjetničke krugove.

Na takvo mišljenje, između ostaloga, upućuje i više primorskih elemenata u leksici jevanđeljskih tekstova.

Napisano je pravopisom zetsko-humske redakcije, i ustavnom ćirilicom kakvom je pisano u Duklji, Dubrovniku, srednjoj Dalmaciji i dijelu Bosne.

Od 181 lista (362 strane – na kojima je 296 ukrasnih minijatura), samo potonja 3 lista su napisana raškom redakcijom (u Bijelom Polju).

Ovi ukrasi-sličice, koje iluminisa ovdašnji dijak Grigorije – pripadaju dukljanskoj umjetnosti, ka’ dijelu širega korpusa romanske umjetnosti, tj. ornamentalnoga stila – sa karakteristikama i nordijske minijature.

_______________________

Mimogred (VI) – posebice važno!

Od I stoljeća nove ere do X stoljeća – na prostoru Duklje pisalo se latinicom (oko 900 godina)!

Tokom druge polovice X i prve polovice XI stoljeća (period od približno 100 godina) – državna korespodencija (primjerice: sa Vizantijom) bila je ćirilična (pečat arhonta Petra), a crkovna (primjerice: sa Rimom, tj. Vatikanom) latinična.

Od cca 1050. godine do cca 1200. – apsolutno (i svakojako) dominira latinica.

Počev od približno 1200. godine (u doba okupacije Nemanjića, koja potraja dugačkijeh 174 godine (1186-1360)) – prevlast postepeno preuzima ćirilica.

Od oko 1350. godine, pa do malo iza Drugoga rata u Crnoj Gori (uzimajući u obzir gro prostora današnje Crne Gore) – pisano je ćirilicom (oko 600 godina).

Tokom druge polovice XX stoljeća – ćirilica i latinica su ravnopravne.

U prvijeh 20 godina XXI stoljeća – u praksi latinica ”nadgornjava” ćirilicu.

U doba srbočetničko-klerofašističko-litijaškouličarsko-otpadničkonamjesničko-protivucrnogorske mračne i primitivne Vlade CG, tačnije – Vlade tkz. SPC (decembar 2020. – proljeće 2022.) alaburde i na bahato-barbarsko-banditski način nametali i nametnuli su nam ćirilicu.

(Molim, samo pomislite na onu sprdnju, ruglo i zastiđe po ”sajt”-ovah bivše Vlade CG; ćiriličnu varijantu CEDIS-a etc, etc, etc! Da ne propuštim: na dvornjem izgledu titogradske gimnazije, poviše ulaznih vrata i desno od njih, obije table su (Bog ve pita od kad) ćirilične; eto tako se na ”ravnopravnijema” pismima edukuju naši budući intelektualci za ”evropsko doba Crne Gore”. Ne bi bilo rđavo da se ovijem detaljom (i njemu na ‘iljade podobnima od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala), teke lakom pozabavi nekoje fino i ljucko momčece iz nekojega junačkoga bratstva ili, nekoja fina i poštena đojka iz nekoje čuvene kuće, znači – naši rabotnici u sadanjoj Vladi CG (tj. njezinim institucijama)! Ova sad ovako bljutavo pomiješana Vlada, bljutavo će postupati u svemu – pa i po ovom pitanju, posebice imajući vidu ko hudo vodi crnogorsko, tačnije – srpsko obrazovanje u Crnoj Gori.)

Glede hronološki navedenoga rabljenja latinice i ćirilice na prostoru Duklje-Zete-Crne Gore, želim naglasiti da to učinjeh sporad ovdašnje neznavene i zlonamjerne, i znavene a zlonamjerne srbočetničko-klerofašističke družine, koja je onako ostrašćeno alergična na latinicu – pa počesto ulaže zborit: da je ćirilica naše najstarije i jedino tradicionalno pismo.

 E, pa – tizi veljizi ”stručnjaci” treba da znadu: nit’ je ćirilica najstarije pismo u Crnoj Gori, nit’ je (od Hrista na ovamo) najduže rabljena na prostoru našega dijela negdanje Dalmacije, potom Prevalitane, a zatijem Duklje-Zete-Crne Gore.

 Ako pritom još ne zaboravimo (činjenicu koja slijedi nikako i nikad ne smijemo sebi dozvoliti da zaboravu prepuštimo): da imamo skoro 4 puta više krvi našijeh predaka romanizovanih Ilira, no što imamo krvi dukljanskih Slavena ili Slovjena, što znači – da su naši direktni većinski preci rabili latinsko pismo ili latinicu stotinama godina prije dolaska Slavena/Slovjena (što se zbilo poslije 602., a tokom prvijeh 20-ak godina VII stoljeća)!

 Matematika je neumoljivo čudo, pa pogledajmo što u ovom slučaju ona veli.

Od stvaranja antičkoga grada Doclea minulo je 1970-ak godina (zaokružimo njegovo osnivanje na polovicu I stoljeća, tj. približno na 50-u godinu nove ere – što je sasma blizu istini, a olakšava nam računicu).

Naime, sa sigurnošću možemo reći da je to trenutak koji se smatra začetkom intenzivnoga rabljenja latiničnoga pisma na prostoru naše domovine.

Ozgor hronološki navedeni podaci zbore – da su naši preci:

  • rabili isključivo latinicu tokom 1050 godinah (3 x 350);
  • rabili isključivo ćirilicu tokom 700 godinah (2 x 350),

dok su ova dva pisma paralelno i ravnopravno rabili preostalijeh 220 godinah.

Očito je, morali bismo još 350 godina rabiti samo ćirilicu da sustignemo vremenski period od 1050 godina koji važi za latinicu (da se izjednači taj rezultat)!

Konac računa.

_______________________

Kako se nenadano odlučih da napišem i treći dio štiva, a imajući u vidu da je ovđe tema njezina visost KNJIGA, za ovi put još i ovo:

Liše svega ostaloga iz crnogorske kulture, naši preci Dukljani-Zećani-Crnogorci – davno stvoriše tri veličanstvena djela:

SCLAVORUM REGNUM (nastanak se datuje u 80-e godine XII stoljeća – ovakav stav je prisutan kod ogromne višine naučnika; lično sam neuporedivo skloniji vjerovati Dr Dominiku Mandiću i njegovoj naučnoj, sveobuhvatno i potanko dokumentovanoj tvrdnji da je u pitanju period 1149-1153; znači – u doba zadnje dvije godine vladavine kneza Radoslava (1146-1151), sina potonjega (devetoga) kralja iz dinastije Vojislavljević – kralja Gradihne (1135-1146), ili neposredno poslije njegove smrti 1151.);

MIROSLAVLJEVO JEVANĐELJE (80-ih godina XII stoljeća);

OKTOIH (1494.),

koje Srbalji, stručnjaci za lažno prisvajanje iliti drsko lopužanje – pečobrazno proglasiše njihovim đelima!

S T R A H O T A !

Umjesto zaključka, u figurativnom smislu njezinoga sadržaja –  slijedi pitalica:

ZABOGA MILOGA, DA NEĆE, IPAK – CENTRALNOBALKANSKOM, IAKO VEĆ DOBRO NARILJANOM I NA SILU PRETILOM, A I DALJE GLADNOM I NEZAJAŽLJIVOM, GENETSKI I MORALNO ZNAMENITO PISANOM (ŠARGASTOM-ŠARENOM) MAČKU – BIT PREMLOGO BAŠ SVE OVE TRI VELJE GOVEĐE GLAVE SA DUKLJANSKO-ZETSKO-CRNOGORSKOGA KOMADA MEDITERANA ?!?

12 COMMENTS

  1. Dinastija Nemanjici –navodno izbjeglice a sta reci o ostalim Dinastijama Zete i CG.

    Vojisavljevici iz Trebinja za vrijeme njihovog vladanja Dukljom osniva se srpska katolicka arcibiskupija u Baru i Vatikan koji Duklju smatra srpskom drzavom daje Nadbiskupu titulu Primas Srpski ili Srbije nije Duklje ,Zete ,Crne Gore nego srpski.
    Kasnije postaju vazali Vizantije i oslobadjanjem od Vizantije od strane Stefana Nemanje dolazi do smjena Dinastija.

    Balsici srpsko-romanskog porijekla dovedeni od strane Nemanjica da budu oblasni vladari Zete u sastavu Srpske Drzave.
    Poslednji Balsa III tastamentom ostavlja Zetu Despotu Stefanu Lazarevicu koji vlada Zetom do smrti a njega nasledjuje Djuradj Brankovic koji nastavlja da vlada Zetom.

    Crnojevici Srbi iz Zete dolaze poslije njih ali se pocetkom 15 vijeka svi poturcise a za njima i veliki dio tadsnje Crne Gore.
    Petrovici Srbi dolaze iz BiH preko planine Njegos na Njeguse krajem 17vijeka.
    Pocetkom 18 v Danilo I vrsi istragu poturica koji su se poturcili poslije Crnojevica.
    Njegos je to opjevao u Gorskom Vijencu.
    Petrovici vladaju dva vijeka i sebe i Crnu Goru smatraju nastavljacima Drzave Nemanjica.
    Svoju pripadnost srpskom narodu su stalno isticali i postovanje prema Drzavi Nemanjica.

  2. Koje je to gradove srusio i zapalio Stefan Nemanja ,vodio je rat protiv Vizantije i oslobodio tadasnju Duklju/Zetu.

    Nije niti jedan grad srusio ni zapalio nego su za njevo vrijeme i njegovih potomaka gradovi dobili procvat ekonomski ,politicki itd , Kotor, Ulcinj ,Bar ,Budva ,Ribnica dje rodjen nije je rusio ime Podgorica se pojavljije kasnije za vrijeme njegovih naslednika.
    Svac su Nemanjici obnavljali poslije rusenja od strane Mongola koji su i Ulcinj napadali.
    Svac je prestao da postoji kao naseljeni grad dolaskom Turaka.
    U Bar je bilo sjediste srpske katolicke arcibiskupije i barski katolici su imali Autonomiju kao i Kotor.
    Cetnje je teko osnovano 3 ipo vijeka poslije Stefana Nemanje ,dolaskom Srba sa Zlatibora.
    Herceg novi osnivaju Srbi iz Bosne 1382.

    U doba Stefana Nemanje ratovi su se vodili hladnim oruzjem ,mozda je nesto od drveta izgorelo od zapaljivih strijela ali tadasnji gradovi su bili od kamena .Nije ih rusio da bi ih obnavljao ,tada se gradilo kamen po kamen rucno .

    Podgorica je spaljena do temlja i sruzena bombama uz ogromne zrtve ali 1944 od strane Saveznika po nalogu Tita, 80% stambenog fonda i 2000 ljudi od 16000 stanovnika .Poslije obnove menja ime u Titograd.

    • Ne mišaj babe i žabe XXY!
      Lažeš kao i Carević, za čijeg mandata nema prosperiteta, a bagerima je krljao auta sa CT registracijom po nalogu SPC i popova !
      Strašnji sud je svojstven srpskim vladaocima i onima koji sa njima imau posala !
      Tito je genihe, znao je on đe treba krpiti, a vidi se i da je i Goli otok itekako bio opravdan, a potom sv.Grgur (škaljarski) i Bileća ( Jordanova).
      To je bilo XXY ojhaa , ne brini smislit će se opet nešto za takve poput tebe i mularije litijaške!😄

      • Tito je genihe, znao je on đe treba krpiti,……
        Znaci ipak je bilo tako a poginulo par njemackih vojnika.

        A nije na Zagreb zvao Saveznike iako su docekali Hitlera cvijecem.

        Na Goli otok je slao svoje saborce komuniste !?

        • Za XXY o srpskom Vladici koji ne da nije dočekao sa cvijećem Hitlera već sa takvim govorom hvale I pohvale da je gotovo nemoguće naći takav govor od strane nekog sveštenika osim Joanikija Lipovca koji je dočekao talijanske fašiste ne sa cvijećem nego sa sirom I pršutom I zdravicom,kasnije I njemačke fašiste kad su došli.
          Ajmo idemo xxy da malo naučiš pravu istinu o srpskom “svecu”

          Vladika Nikolaj Velimirović rođen je 1881. godine u selu Lelić kod Valjeva, umro je 1956. godine u SAD. Bio je vrlo načitan, dobar govornik, pisac knjiga u kojima ima i pametnih misli, pa je prije II svjetskog rata postao vrlo poznat. SPC ga je proglasila za sveca 24. maja 2003. godine. Ničim nije zaslužio da postane svetitelj, jer se svetitelj ne postaje zato što si pametan, dobar pisac i govornik, da je to uslov za kanonizaciju, Rusi bi svetim proglasili Dostojevskog, Vatikan bi Dantea kanonizovao, Francuzi Dekarta, Španci Servantesa…

          Jedan od uslova da bi neko bio kanonizovan je i da u narodu postoji njegov kult, da ga je narod prepoznao kao sveca. Nikolajev kult je vještački proizveden od etnofiletskih episkopa Srpske crkve, njegov kult nije potekao iz naroda.

          Nakon II svjetskog rata Velimirović je izbjegao u SAD, tamošnji Srbi nijesu ga cijenili, a kamoli da su ga smatrali za svetog čovjeka. To je pošedočio Velimirovićev biograf, sveštenik SPC Predrag Šćepanović na predavanju koje je 29. XI 2009. održao u Duhovnom centru u Podgorici. Evo što je Šćepanović rekao o boravku Velimirovića u SAD: “Jednom prilikom će mu neko od Srba u crkvi reći: ‘Šta ti Velimiroviću pričaš, ti zabadava jedeš srpski hljeb’. To će ga jako zaboljeti i on će otići kod Rusa…”

          Ima jedna oprobana taktika posrbljavanja Crnogoraca je razglasiti da što više znamenitih Srba (i onih za koje srpski nacionalisti misle da su znameniti) ima crnogorsko porijeklo, pa logika glasi ako je mnogo srpskih velikana iz Crne Gore, jasno je da su Crnogorci Srbi! Izmišlja se da je Stefan Nemanja Dukljanin, premda najznačajniji srpski istoričari-medievisti tvrde da je Rašanin koji je rođen kao izbjeglica u Duklji. Fantazira se za Karađorđa da je porijeklom iz Vasojevića, iako dokumenta iz vremena dok je Karađorđe još bio živ, ukazuju da je on porijeklom Kliment, Albanac dakle.

          Tako se izmišlja i da je Nikolaj Velimirović crnogorskog porijekla. Npr. Matija Bećković je na planini Lukavici u avgustu 2010. ćeretao kako je Nikolaj porijeklom Zagarčanin. No, sami Nikolaj Velimirović izričito je rekao da nije crnogorskog porijekla. Pop SPC Predrag Šćepanović je na istom pomenutom predavanju, ispričao: “Pošto smo ovdje u Crnoj Gori, da ispričam jedan podatak, da je jedna grupa mojih Zagarčana došla tom prilikom kod vladike Nikolaja, da ga pita da li su to Velimirovići, da li je njegovo porijeklo iz Zagarača, on je rekao: ‘Kad vas vidim tako kršne i lijepe, volio bih da jesam, ali nisam’.”

          Valjda Nikolaju otac i đed nijesu krili đe su im korijeni?

          Nikolaj Velimirović je 1935. održao predavanje pod nazivom “Nacionalizam Svetog Save”. Godine 2013. objavljena je knjiga “Vladika Nikolaj Velimirović: Sveti Sava” (izdavači Štampar Makarije i Oktoih) koju je priredio Velibor Džomić. U knjizi je od 215 do 227 strane dato to Nikolajevo predavanje i u ovom tekstu sve Nikolajeve riječi koje je izgovorio na tom predavanju 1935. su preuzete iz te knjige.

          Pod snažnim uticajem evropskih nacionalšovinističkih pokreta koji su bili u modi između dva svjetska rata Velimirović je te 1935. krenuo da uveže, spoji u jedno srpski nacionalizam i Srpsku crkvu pa je isfantazirao nacionalizam Sv. Save, koga kod Save, naravno, nije bilo.

          POHVALE FIRERU

          Na predavanju je pohvalio Adolfa Hitlera koji je dvije godine ranije došao na vlast u Njemačkoj, ovako je zborio Nikolaj: “Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom vođi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio, da je nacionalizam bez vjere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik preduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji. Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego prije 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi.”

          Nikolajeve riječi o Hitleru su jedan od savršenih dokaza da u Nikolaju nema ničeg svetog, jer svetac bi naravno ošetio takvo zlo kakvo je postojalo kod Hitlera.

          Nikolaj je za Sv. Savu rekao da je on krunisao svog brata: “On je krunisao Stevana za kralja ne za to što mu je Stevan bio brat nego za to što je bio pravoslavni Srbin i uz to zakoniti nosilac državne vlasti.”

          Kao što svi koji se interesuju za našu srednjevjekovnu istoriju znaju (Vulin sigurno ne zna), ovo nije tačno. Sava nije krunisao Stefana Prvovenčanog, već ga je 1217. krunisao rimski papa Honorije III. Papa je Prvovenčanom poslao legate iz Rima. Nepodijeljeni stav u srpskoj istoriografiji je da je Prvovenčani iz Vatikana dobio kraljevske insignie.

          Nastavlja Nikolaj na predavanju: “Narodna država za Svetoga Savu značila je otadžbinu, zemlju otaca naših, u kojoj živi jedan i isti narod.”

          Da li je Nikolaj Žički Velimirović čitao natpis na sjevernom zidu pod kulom Manastira Žiča, a živio je u tom manastiru? Na tom zidu je uklesan tekst-povelja Stefana Prvovenčanog, između ostalog: “A ovo su Vlasi koje smo dali ovoj crkvi…” (Stefan Prvovenčani, Sabrani spisi Žički natpisi, http://www.rastko.rs).

          VLASI I SRBI

          Na Nikolajevom Manastiru Žiča uklesano da su u srednjem vijeku u Srbiji živjeli Vlasi, a kaže bio samo jedan narod (Srbi)?!

          Češki istoričar Konstantin Jireček (1854-1918), za koga bi se moglo reći da je napisao prvu ozbiljnu istoriju Srba, piše: “Nema ni jedne srpske manastirske povelje XII-XIV vijeka, u kojoj ne bi bilo govora o vlaškim pastirima u unutrašnjosti Srbije.” (Konstantin Jireček, Istorija Srba, Kulturna istorija, Biblioteka fototipskih izdanja, Zmaj, Beograd, 1990, str. 34)

          Osim Srba i Vlaha, istorijski izvori potvrđuju da su u srednjevjekovnoj Srbiji živjeli i Arbanasi i Sasi i Dubrovčani i Grci…

          Narodna država Srba u vrijeme Nemanjića, o kojoj priča Nikolaj, nije postojala. Kao i svaka feudalna država u to doba i Srbija Nemanjića je bila država jedne porodice, jedne dinastije, u ovom slučaju dinastije Nemanjić, nije to bila država bilo kog naroda, već država u vlasništvu jedne feudalne porodice.

          Na istom predavanju Nikolaj dalje priča: “Otac naše narodne prosvete Sveti Sava je shvatao prosvetu kao znanje i vježbanje. Prije svega kao znanje vrlina i vježbanje u vrlinama. Otuda je narodna prosveta u organskoj i neraskidljivoj vezi sa narodnom crkvom.”

          Sveti Sava nije osnovao bilo kakvu “narodnu prosvetu”. Kao i u svim manastirima na svijetu i Savini monasi jesu prenosili pismenost na buduće monahe i popove, ali ne i na narod, nema dokaza da je Sava osnovao jednu jedinu školu za obične: Srblje, Vlahe, Arbanase, ili za bilo koga ko je živio u državi Nemanjića.

          Još Nikolaj na istom predavanju: “I sve što je on postrojio i stvorio predstavlja savršen umjetnički izraz: bilo da je to građevina, kao što su Hilendar i Žiča… ”

          Nema podataka ko su bili arhitekte Hilandara i Žiče. Dečani su izgrađeni u prvoj polovini 14. vijeka, projektovao ih je rimokatolik fra Vita Kotoranin. U vrijeme građenja Žiče, u Srbiji nije postojao nijedan grad, što će reći da je tradicija građenja gradova ili velikih građevina u Srbiji bila ravna nuli, pa ako je stotinak godina kasnije rimokatolik iz Kotora gradio Dečane, sami promislite da li je moguće da je početkom 13. vijeka srpski arhitekta gradio Žiču. (Autor je publicista)

          Sv. Sava u svojim spisima nije pomenuo Srbe

          Sava koji je “autor” srpskog nacionalizma u svojom spisima nikada nije zapisao riječi Srbin i Srbi, izbjegavao je da pomene Srbe. Sljedeći citat napisao je lično Sveti Sava, piše o događajima poslije Nemanjine smrti: “I tako mnogi narodi tada dođoše da mu se poklone i da ga sa velikom počašću opoju. Pojali su prvo Grci, potom Iverci, zatim Rusi, posle Rusa Bugari, potom opet mi, njegovo stado sakupljeno.” (Sveti Sava, Žitije Svetog Simeona Nemanje, www. rastko.rs)

          Da li autor srpskog nacionalizma može biti čovjek koji neće ni da napiše riječ Srbi?!

          Nikolajevo predavanje o Savi 1935, ljudi su shvatili ozbiljno, pa su taj “nacionalizam” Sv. Save nazvali svetosavlje.

          Vjerski analitičar Mirko Đorđević je za podgoričku “Republiku” 24. VIII 2005. godine, izjavio: “Svetosavlje je ideološka sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom.”

          U tekstu “Molitva protiv kulture” (sajt Peščanik, 4. IV 2009) isti Đorđević je naveo ko je skovao riječ svetosavlje: “I od ‘svetosavlja’ koje je kao sintagmu smislio i lansirao jedan očajni Rus koji se zvao Fjodor Titov, i to u Beogradu uoči posljednjeg svjetskog rata.”

          A Vladimir Veljković saopštava drugačije: “Tvorac kovanice svetosavlje je pravoslavni sveštenik i ljotićevac, otac Dimitrije Najdanović (18971986).” (Vladimir Veljković, Svetosavska politička konfuzija, 13. VI 2012, pescanik.net).

          Svetosavlje jednom riječju treba da označava srpski nacionalizam Sv. Save, premda nikakvog nacionalizma kod Save nije bilo i bilo ko ko kaže da je svetosavac, tj. da upražnjava neki poseban vid srpskog Savinog pravoslavnog nacionalizma, ne može svetosavlje temeljiti na riječima Sv. Save. Pitajte bilo kog svetosavca da vam kaže neko Savino srbovanje, neće vam ga uspjeti navesti.

          Učenje Sv. Save je bilo skoro u potpunosti kopija grčkog pravoslavlja, Sv. Sava nije imao bilo kakvo svoje posebno ni crkveno ni nacionalno učenje.

          Priča Nikolaja Velimirovića o nacionalizmu Sv. Save lišena je bilo kakvih činjenica, ideja da je Sava bio srpski nacionalista je jeretička ideja, Sava se u potpunosti držao Hristovog učenja, Hrist o Srbima ništa nije rekao, pa tako ni Sv. Sava.

          Priprosti srpski nacionalisti prvo treba da prouče spise Sv. Save da bi se uvjerili da kod njega nema nikakvog srbovanja. Ako neko zaista hoće da je pravi Svetosavac, taj ne smije nikada Srbe ni pomenuti, jer ih ni Sava nikad nije pomenuo.

           NAJNOVIJI  NAJSTARIJI  POPULARNI

          Bijela

          Ne mogu vise citat komentare.Kakvi Srbi i Crnogorci.Mi smo autotohno stanovnistvo ovih krajeva.Crbogorci,Srbi i Hrvati,su tri plemena jednog naroda.Dabogda se poklali do zadnjega,pa niko ne osto.Kad pameti nemamo.Ostali su svi dosljaci,ukljucujuci Albance koje je doveo Djordje Manijak 1043.Samo se mrzite i ubjedjujte,i zivite u zabludi.Dok drugi napreduju i vesele se.Zalosno.

          00

          09/08/2020 20:28

          vova033

          Šta znači ˝ošetio˝ !? Imate li vi u opšte sva naša slova!? Sramno!

          1-1

          31/07/2020 05:46

          komšinica

          … i pošedočio?

          1-1

          31/07/2020 11:17

          Dodosi

          Zeta je prva Srpska drzava slavnih Nemanjica Balsica Crnojevica cije ime unististe a dobro je poznato da Cetinje izgradi vladar slavne Zete.Bez saglasnosti i referenduma Pocrnogorciste Boku,Primorje,Ravnicu i Brda sad nam i naciju po geografskoj konfiguraciji terena pravite…Imate CUCE i Cucku crkvu ajde oladite i popustite ovaj narod da sam odlucuje bez vasih falsifikata kudace i stoce

          0-1

          25/07/2020 15:01

          Cgcg

          U doba Nemanjica nije bila Zeta nego Duklja. Dukljanski vladari su postavljali vladare u Bosni i Raškoj( odakle su Nemanjići). Bosna i Raška su bili vazali Duklje jedan dug period. Ovo su osnovne stvari koje treba da znaš prije nego nešto napišeš

          00

          28/07/2020 20:18

          NE utralan

          Cgcg-Blago Gori Crnoj s tobom a sto ne procita djela Kralja Nikole sto napisa o slavnoj ZETI i Nemanjicima pa siri Serbov i Novakov falsifikat idi na Wikipediju-COROWN LAND ZETA opismenise istinom ovo pisu istoricari Cembridge i Michigen univerziteta…a 29 aplikacija ova stranica ima dase ugasi od vas novovjernika

          00

          29/07/2020 14:45

          Bozo Bjelica

          Nema drzave u svijetu gdje zakonom nije zabranjeno vrijedjat tudju vjeru i naciju kojoj ne pripadas osim kod nas u nesrecnu Goru Crnu nedaj boze da je kojom drugom bojom ofarbana.

          00

          25/07/2020 14:52

          Rasko

          Svaki podjednik pise novu istoriju

          00

          25/07/2020 12:44

          Da je vjecna

          Cosovicu svaka cast na tekstu.

          0-1

          24/07/2020 17:39

          Nikola

          Istina oslobadja

          00

          24/07/2020 15:50

          AL TUZI

          Ko dozvoljava javno huskanje na ovom portalu CDM.Gospodin Cosovic nek pise o vjeri Cuckoj a ne o velikom plemenu Srpskom kome ne pripada.Trazi i odgriva Srbstvo u Srbiju ovo je tuga.Skadar je Srbska prestolnica koja je 500 godina starija od Beograda a 300 od Prizrena.Prva slavna Srpska drzava je ZETA i kolievka svekolikog roda Srpskog.Ja licno nemam nista protiv Cuca… Više »

          20

          24/07/2020 14:21

          Cgcg

          AL TUZI,. Znaš li kolika je bila Duklja teritorijalno u doba Vojislavljevića? Jesi čuo kad za Vladimira Dukljanskog? Znaš li da je naša prva postojbina Duklja imala 4 kralja za doba Vojislavljevića još prije no što su na svijet došli Nemanjići.

          00

          28/07/2020 20:25

          NE utralan

          Cgcg-Nabroji te manastire i crkve 4 kralja Dukljanska.Vladimira prisvajaju Albanci,Bugari Srbi sad i vi Bosnjaci.Za Nemanjice znamo jasno i cisto ko suza i zapisano

          00

          29/07/2020 02:44

          Posmatram

          Ja, lično, imam vrlo protiv “SrBstva i koliEvke”. PoSvevišnjem brate, odakle “izvuče” ove riječi.

          00

          09/08/2020 09:53

          Mile

          Churchill i David Lloyd George,britanski premijeri,su takodje imali jako pozitivne stavove o Hitleru.Naravno,Hitler kakvog ga sada znamo je nastao nakon WWII. Velimirovic nije bas najpozitivnija figura,al nemojmo se sluziti ovakvim trkovima…

          00

          23/07/2020 22:24

          Nomen est omen

          Nije mi jasno: svetosavlje je velikosrpski fašizam, a Sveti Sava nije ni pominjao Srbe?

      • U tekstu pise da Kotor nije rusen jer su ga Vizantijci predali bez borbe a dje su bile borbe tu je bilo ostecenja .Nije niti jedan grad ostetio iz hira nego tokom borbi .
        Da je rusio i palio iz objesti i hira spalio bi Kotor….logicno.

        Novodi se da Kotor nije srusen a koji je to grad tadasnje Duklje konkretno namjerno srusen od strane Stefana Nemanje.
        On je vodio rat protiv Vizantije a Duklja je bila u vazalnom odnosu prema Vizantiji.

        Kaze da mu je otac izbjeglica u 11 vijeku .Otac mu je bio bogati Vlastelin i imao 4 sina koji su kasnije vladali odredjenim Oblastima ,koje je Stefan Nemanja kasnije objedinio i stvorio jaku drzavu.

        Pa i ogromni dio danasnje Crne Gore vode porijeklo od izbjeglica koje su pobjegle od Turaka u brda Crne Gore, iz Skadra , S.Albanije ,Kosova Raske ,Hercegovine itd.
        Pa i dosta njih je izbjeglo i u Rijecku Nahiju a Katunska cijela je naseljan izbjeglicama od Turaka u 15 vijeku. Cetinje sa Zlatibora ,Njegusi iz Hercegovine itd.

        Njegos kaze:
        “Isturči se plahi i lakomi, mlijeko ih srpsko razgubalo! Što uteče ispod sablje turske, što na vjeru pravu ne pohuli, što se ne sće u lance vezati, to se zbježa u ove planine da ginemo i krv prolivamo, da junački amanet čuvamo, divno ime i svetu slobodu.”

        I sad neki od potomaka doseljenika/izbjeglica koji su izbjegli 3 ipo vijeka i vise poslije Stefana Nemanje tumace da Nemanjin otac doseljenik u Ribnicu i da ih je okupirao a on se rodio pocetkom 12 vijeka u Ribnici a ovi potomci doseljenika sa kraja 15 vijeka , ..Pertovici dosli krajem 17 vijeka na Njeguse ??.!!

    • ZA XXY DA UPOZNA PRAVU ISTORIJU A NE LAŽAVINE ,MITOVE I BAJKE !!!

      PRETVORI SLAVU NJIHOVU U PUSTOS”

      Tzv. Nemanjin grad nije nikad postojao, jer dijete izbjeglice nije moglo zidati grad u tudjoj zemlji; a to kako je Nemanja spalio “grad slavni Nis“, Skoplje i Prizren, kao tudje gradove, a potom spalio i sve gradove u Zeti, nijesu izmislili zelenasi nego to pise njegov sin, hvaleci ga! I da je tada postojao Haski tribunal, glavni svjedok protiv Nemanje bio bi njegov sin Rastko, odnosno Sava!
      Stefan Prvovencani pise da je Nemanjin otac (njegov djed) morao da bjezi iz Raske zbog dinastickih svadja i sklonio se u susjednu zemlju Zetu, dje mu se rodio sin Nemanja. I u Zeti je krsten po katolickome obredu, jer tada u njoj nije bilo pravoslavnih svjestenika. A kad se stanje u Raskoj smirilo, Nemanjin otac se vratio u Ras i tamo je Nemanja bio ponovo krsten po pravoslavnome obredu. Kad je umro jaki vizantijski car Manojlo (1180), Nemanja se udruzio sa ugarskim kraljem i napao Bugarsku, razrusio Sofiju (Sredec). A kad se ugarski kralj povukao, Nemanja je nastavio da zari i pali sve do Skoplja i Prizrena, pa je onda navalio na Zetu.

      SIN SLAVI ZLOCINE SVOJEGA OCA, STVARAJUCI TAKO TRADICIJU DA SE ZLOCINCI TRETIRAJU KAO HEROJI

      Ali pustimo Prvovencanoga da on sam prica:
      “Iako me tada nije bilo pamtim sta je bilo o rodjenju njegovu, ipak sam slusao da je bio veliki metez u ovoj strani srpske zemlje… i da su roditelju njegovu braca mu zaviscu oduzeli zemlju, i on izidje iz buna njihovih u kraj rodjenja svojega, po imenu Dioklitija.
      I voljom bozijom i preciste njihove matere rodi i ovo sveto dete, koje ce biti bozjim promislom sakupitelj propalih delova otacastva njegova, pastir i ucitelj, i crkvama podizatelj pak i propalim obnovitelj.
      U kraju zvanom Ribnica, u hramu presvete i preciste vladicice nase Bogorodice, buduci da su u zemlji toj latinski jereji, izvoljenijem bozjim udostoji se primiti latinsko krstenje.
      A kad se vratio otac njegov u stolno mesto, opet se udostoji da primi i drugo krstenje iz ruku svetitelja i arhijereja usred srpske zemlje, u hramu svetih i sveslavnih apostola Petra i Pavla…
      Podje precasni sveti Simeon sa ugarskim kraljem, i dodje do grada po imenu Sredec (Sofija), i razrusi ga i opustosi do kraja.
      A kad se ugarski kralj vrati u svoju drzavu, Sveti, rastavi se od njega, otide sa silom svojom na grad Pernik, da i njega razrusi silom svojom i opustosi i grad Stobi, i grad Zemun, i grad Velbuzd, grad Zitomitski, i grad Skoplje, i grad Leski u donjem Pologu, i grad Gradac, i grad Prizren, i grad slavni Nis, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli.
      Te gradove porusi i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne porusi. I ne podigose se ni do danas. Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu prilozi bogatstvu i slavi otacastva svoga, i slavi velmoza, i naroda svoga.
      Pridodade zemlji otacastva svoga oblast nisavsku do kraja, Lipljan, i Moravu, i zvano Vranje, prizrensku oblast i oba Pologa do kraja sa medjama njihovim.
      Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne spominje ime njihovo u toj oblasti, a narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga.”
      (Hilandarska povelja u zborniku: Stara srpska knjizevnost, Novi Sad – Beograd, 1966, 52-53, 60-61. Preveo L. Mirkovic)

      Istina je da nema ratova bez zlocina i da je jedini sigurni nacin da se izbjegnu zlocini u ratu – da se izbjegne rat!
      Navaljivali su na nasu obalu Saraceni, sredinom IX vijeka, ali njima ne podizemo spomenike.
      Pa je navalio na nas i makedonski car Samuilo, zeleci da uzme sve sto je imala Vizantija. I o njemu pise Pop Dukljanin:
      “Zatijem car (Samuilo), pokrenuvsi vojsku, dugo vremena opsijedase Ulcinj, ali ga nikako nije mogao zauzeti. Zato odatle, gnjevan, odstupi, i poce rusiti, paliti i plijeniti cijelu Dalmaciju; gradove, pak, Kotor i Dubrovnik zapali a sela i citavu pokrajinu tako opustosi da je izgledalo da je zemlja ostala bez stanovnika.”
      Na njega se zale i Kotorani, jer vele da im je bio uzeo mosti sv. Tripuna, koje su nadjene u Italiji i otuda vracene, kad je Vizantija savladala Samuila. Ali mi ni Samuilu ne dajemo ulice, iako je on nama dao dobru i vjernu Kosaru.
      Pa smo onda i mi, kad smo osilili, osvajali Bosnu i Rasku. Ali Dukljanin pise samo ovo:
      “Posto bi uglavljen mir (izmedju Bodina i brace, u cemu je posredovao barski nadbiskup Petar), Bodin sa bracom ode u Rasku i oruzjem je dobi, pa zagospodari njome. Tamo je postavio dva zupana iz redova svojijeh dvorjana: Vukana i Marka… Potom uze Bosnu i tamo postavi kneza Stevana.”
      Nema nista o rusenju i paljenju. Uostalom, Srbi su Bodinu oprostili, pa su mu dali ulicu usred Beograda. Valjda im je bilo vaznije da ga otmu nama (kad nama ne treba, jer mi dajemo ulice svakome ko je opalio vise od tri metka, a u Bodinovo vrijeme nije bilo metaka), nego da ga zigosu zbog toga sto ih je pokorio.
      Uostalom, Bodin je vise skodio nama nego njima, jer je prosirio drzavu skoro do Save, kao veliki balon kojemu je dovoljna draca pa da pukne. Jer ni lav ni mrav, ni tica ni lisica, nece pojesti vise nego sto im treba. Samo covjek, krava i drzava znaju da se prezderu i da crknu. Tako je, besmislenim sirenjem, propalo i veliko Rimsko Carstvo, i nasa Zeta, i Austro-Ugarska.
      A Nemanja, kojega neki u crnoj Crnoj Gori pominju njezno kao Deda Mraza, i ponose se njegovim imenom iako ono znaci: onaj koji nema nista (biblijski Neman je gubavac), postupao je okrutnije nego ijedan drugi okupator, jer drugi su pucali na nas i palili nam kuce tek onda kada smo mi na njih zapucali.
      Osim toga, taj isti ratni zlocinac Nemanja ima i paraklis crkve u Momisicima! A hoce jos i glavnu ulicu, u kojoj je Skupstina, Banka, Predsjednik Republike. U kojoj je vec i spomenik Karadjordju, podignut tu prije nego u Beogradu! Sto je mnogo, mnogo je.

      NEMANJA JE RODjEN U SPUZU A KRSTEN JE U RIBNICI

      Mapa tih osvajanja pokazuje da je Rasanima trebalo 500 godina da sidju u dolinu Morave. Iz teksta Prvovencanoga, pisanoga 1201, kada je Nemanja vec bio sveti Simeon, jasno se vidi da je nepoznati Nemanjin otac morao da spasava glavu i da se mogao od toga skloniti samo u drugoj drzavi, Zeti. I to na skrovito mjesto, Spuz, koji se ovdje ne pominje, ali ga ima i u manastirskom zapisu koji je vladika Vasilije Petrovic nasao u Srbiji, citajuci rukopise za svoju knjigu o Crnoj Gori (1754). Slican zapis nasao je srpski istoricar P. Sreckovic u Voljavci podno Rudnika i objavio ga dva puta (1869,1870). Tada se to moglo lako provjeriti. Niko nije negirao postojanje ovoga zapisa, i mi ga donosimo u faksimilu.

      ILUSTRACIJA
      Faksimil zapisa o Nemanjinome rodjenju u Spuzu, koji je P. Sreckovic nasao u manastiru Voljavci podno Rudnika

      Dakle, Nemanja se rodio u Spuzu ali je krsten u kraju koji se zvao Ribnica, a ne u gradu Ribnica koji nije nikada postojao, a to je utvrdio opet srpski istoricar Mihailo Dinic. Posto nijesu sacuvani originali zitija srpskih vladara, najstariji prijepis ovoga teksta je u pariskom rukopisu iz XIV vijeka. A u tome prijepisu je bogobojazljivi prepisivac napravi tipicnu srednjevjekovnu gresku – preskocio je jedan red, pa je ispalo da je Nemanja rodjen u crkvi. Uocavajuci ovu nelogicnost , Ljiljana Juhas je u ‘Arheografskim prilozima Narodne biblioteke Srbije”, 3, 1981, 123-130. analizirala ovo mjesto i nasla u cemu je greska. Naime, na Skadarskom jezeru je 1441. Nikon Jerusalimac, ispovjednik Jelene Balsic, sceri kneza Lazara, ispisivao Goricki zbornik posvecen njoj. A kako je ona bila od srpske vladarske loze, Nikon je iz nekoga boljega prijepisa ili originala onoga sto je pisao Prvovencani ispravio pomenuti tekst, odnosno dodao onaj red koji je preskocen. No i tu je on ucinio jednu korekciju. Posto je Prvovencani pisao u Rasu, njemu je bilo prirodno da napise da je bio “veliki metez u ovoj strani srpske zemlje”, a Nikon, koji se ne nalazi tamo izostavio je “u ovoj strani”, jer bi ispalo da je metez bio u Zeti.
      Mi smo pasus o Nemanjinome rodjenju prenijeli prema toj verziji koju srpska arheografija smatra jedino ispravnom. Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, a to je mogla da bude crkva sv. Marije u Duklji, koja je obnovljena u IX vijeku. A taj predio spadao je u slovenski pojam Ribnice kao kraja. Uostalom, Prvovencani nije nikada bio u Ribnici, pa je mogao da pise neprecizno.
      Da je Zeta bila tudja drzava, a ne otacastvo Nemanjino, pise sam Nemanja u uvodu Hilandarske povelje (1198):
      “I obnovih svoju dedinu i bolje utvrdih bozjom pomocu i svojom mudroscu… i stekoh od Morske zemlje Zetu s gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grcke zemlje Lab s Lipljanom…”
      Posto je Nemanja bio nepismen, sto potvrdjuje njegov krst na ugovoru o miru sa Dubrovnikom 1186, pisar ga je pogrjesno cuo pa je napisao:”od Morske zemlje” a ne od ‘Pomorske zemlje”. No, to je ispravio Sava u Studenickom tipiku (1208):
      “I posto obnovi ocnjvu dedinu i bolje je utvrdi bozjom pomocu i svojom mudroscu, danom mu od Boga, i posto podize propalu svoju dedinu, pridobi od Pomorske zemlje Zetu s gradovima, a od Rabna Pilota oba, a od grcke zemlje Patkovo, Hvosno sve i Podrimlje, Kostrc, Drskovinu, Sitnicu, Lab i Lipljan, Dubocicu, reke, Usku i Pomoravlje, Zagrlatu, Levce i Belicu…”
      (U zborniku Stara srpska knjizevnost,
      1966, 29. Prev. M. Basic)

      Znaci, dedina koju je Nemanja obnovio bila je Raska a ne Zeta, i to je, valjda, Sava znao bolje nego neka savremena radikalna neznalica. Pa i Prvovencani ne bi pisao da su “u zemlji toj latinski jereji”, da je Zetu smatrao srpskom zemljom! Ko bi za svoju zemlju kazao: “ u zemlji toj”? Niti bi se Sava na vranjinskoj povelji 1233. potpisivao kao “arhiepiskup srbske zemle i pomorske”, da je i Pomorje u kojemu je Zeta srpska zemlja!

      ILUSTRACIJA
      Savin potpis na vranjinskoj povelji 1233.

      Iz Savinoga teksta se vidi da je grcka zemlja, odnosno vizantijska okupacija dopirala do Laba i Lipljana na Kosovu i do Podrimlja. A grcka okupacija Zete trajala je koliko i okupacija Raske (1150-80). Zeta se i osamostalila u vrijeme kneza Vojislava blistavim pobjedama protiv Grcke 1040, 1042! Sami Grci su pisali da su tada izgubili 40.000 vojnika, sto je precerano, jer mi nijesmo imali toliko kopalja, ali dokazuje kako su oni dozivjeli tu katastrofu! Zato je tretiranje Zete kao grcke zemlje demagogija za neke akademike i politicare! U Raskoj je bila grcka pravoslavna crkva! Zasto Nemanja nije palio po Raskoj? A potom, grcki uticaj dopro je i do Zete preko Nemanjica a ne preko Manojla Komnena. Nemanjici su zidali Hilandar. Nemanjin pecat bio je na grckome jeziku.

      ILUSTRACIJA
      Nemanjin pecat na grckom jeziku

      Slaveci oca, Prvovencani veli da je on rusio i palio gradove ali da je narod svoj u njima ostavio nepovrijedjen! Kako se moze sacuvati narod kojemu se pale kuce? A to sto je narod, koji se zatekao izvan kuca, ostavio “da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga” , to objasnjava i termin “narod svoj”. Narod je zaista njegov u smislu podanistva i placanja danka! To je feudalni sistem u kome sav narod pripada feudalcima!
      A evo kako je izgledalo to placanje danka.
      Barski nadbiskup Grgur zali se splitskom kanoniku Gvalteriju, nedje poslije 1186. godine:
      “Velika je razmirica izbila izmedju naseg grada (Bara) i velikoga zupana, o cemu s vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikoga meteza i pritiska koji se desavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prosloj godini ocekivali da prihodujemo od svojih imanja on (Nemanja) trazi za sebe a mi ne mozemo da polozimo trazenu sumu, jer su polja opustosena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o cemu bi prezviter Moraldus, ocevidac svega ovoga, mogao da vam referise. Tako mnogim metezima i pritiscima izlozeni svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, cija briga za dioklicansku crkvu nije mala, ne moze se u ovim okolnostima ocekivati pomoc, pa cemo se, postupajuci po volji previsnje milosti, u korist nase crkve, i do postignuca nekog rjesenja, nadati bez sumnje u vasu pomoc.”
      (Original u arhivu kaptola u Splitu,
      XVI,1, 781; prijevod nas.)

      Ovaj je potonji nas knez u staroj Zeti ubrzo umro, pa su njegova zena, knjeginja Desislava i barski nadbiskup Grgur pobjegli sa dva broda u Dubrovnik, dje je Desislava potpisala ugovor sa gradom da preuzme brodove na koriscenje i cuvanje, ali da ostanu njeno vlasnistvo. Bilo je to 20. avgusta 1189. godine. Nadala se povratku, obnovi svoje drzave, kao i mi danas!
      Posto je, konacno, i to u srpskoj arheografiji i istoriografiji, ustanovljeno da Ribnica nije bila grad nego predio i da Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, i da je on, cim je odrastao, posao u “stolno mesto”, da bi bio ponovo krsten, jasno je da je stolno mjesto Ras i da je tamo centar srpske zemlje. A njegov otac (Bela Uros?) mozda je bio rodom iz Hercegovine, koja se ubrajala u siri pojam Dalmacije, jer Dalmacija je u vrijeme Dioklecijana dopirala do Sar-Planine.

      TZV. NEMANJIN GRAD NIKAD NIJE POSTOJAO. TO JE TURSKA TVRDjAVA DEPEDEGEN, ZIDANA 1474. G.

      Logicno je pitanje: da li je dijete izbjeglice koji se krije (!) moglo da zida grad u tudjoj zemlji?
      Nauka je lako ustanovila da je tzv. Nemanjin grad iznad usca Ribnice u Moracu u stvari turska tvrdjava Depedeken (Tepedukan), zidana u vrijeme prelaska sa hladnoga na vatreno oruzje. Zidovi su siroki 1,5 m., jer su se tada pojavili topovi koje je Venecija dala Ivanu Crnojevicu. Ivan i pise Veneciji 1. marta 1474. o turskoj namjeri da zidaju utvrdjenja u Podgorici i Balecu, tako da su to rijetke stare tvrdjave kojijema imamo i izvod iz maticne knjige rodjenih.
      Ime turske tvrdjave Depedeken (Tepedukan) znaci, po Vasicu, mjesto dje se sudaraju talasi dviju rijeka, a to mjesto narod zove Sastavci.
      Da je to turska tvrdjava zidana tada dokazuje turski sumarni defter za Bjelopavlice i Podgoricu 1485. godine u kome stoji:
      “Selo Podgorica. To je varos tvrdjave Depedegen. Kuca 40, prihod 3500 akci.” (IBA, Tapu defter, 26 m)

      ILUSTRACIJA
      Turski defter iz 1485. o Podgorici kao varosi tvrdjave Depedegen

      Topovi koji su tada izlijevani u Lombardiji zvani su bombarde, pa otuda mijesanje termina bombarde lombarde, lubarde, lubardati… Lubarda je postao artiljerac a glagol lubardati znaci = pucati, senluciti.

      ILUSTRACIJA
      Top Ivana Crnojevica koji je prisilio Turke da podizu debele zidove preko Morace

      Istina je da je Srpska pravoslavna crkva kadila te turske zidine kao zidine Nemanjinoga grada, ali ona je i inace mnogo kadila sultanu i prepustala mu zemaljsku vlast, propovijedajuci da su Srbi nebeski narod i da nije vazno ovo na zemlji nego ono na nebu, a to je odgovaralo Otomanskoj imperiji. Pa i drugi okupatori su slali Srbe na nebo, dje im nijesu smetali, i time se opijaju usijane glave i u Srbiji i u Crnoj Gori, iako je obican Srbin upravo privrzen zemlji, njenim plodovima, miroljubiv, blage naravi i vise mu je stalo do proljecne kise nego do Dusanovoga Carstva. Hoce li ikada doci taj dan da nas puste na mir da lijepo saradjujemo kao braca koja su podijelila imanje, pa vise nemaju razloga da se svadjaju, ili ce nas i dalje svadjati, da se o svojemu jadu zabavljamo, ne misleci na svoju djecu, na zajednicko dobro, na Evropu u kojoj su sve clanice suverene, a medju njima nema bodljikavijeh zicah?
      ZETA U DRŽAVI NEMANJIÆA (1186 -1356)

      Iz drugog toma “Ilustrovane istorije crnogorskoga naroda” akademika Radoslava Rotkoviæa

      “Èini nam se da je i Zeta, kao i Bosna, još od samog poèetka bila osobena zemlja. Ona je to ostala kroz èitavu svoju istoriju bez obzira na to što se u odreðenim fazama duže ili kraæe nalazila u sklopu srpske države. Zeta nikad nije postala Srbija…”
      Relja Novakoviæ (“Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka”, Beograd, 1981)

      I pored toga što je duže ili kraæe bila u sklopu srpske države Zeta nikad nije postala Srbija

      KO SU BILI NEMANJIÆI, KAKO SU NASTALI I NESTALI ? – ZAŠTO JE NEMANJA ROÐEN U SPUŽU ?:
      Pitanje porijekla Nemanjiæa ostalo je do danas nerazjašnjeno. Sinovi Stefana Nemanje ne kazuju ništa o njegovome ocu, svome ðedu, iz èega se mora izvuæi zakljuèak da nije bio znaèajna liènost, bez obzira što je bio pretendent na prijesto u Rasu. Na prijesto se pretendovalo po krvnome srodstvu a ne po zaslugama, pa je, radi zaštite života u vrijeme velikoga meteža u Raškoj, o kome piše njegov sin Prvovenèani, morao da se, od braæe (!), skloni u susjednu državu Zetu. Ignorisanje pretka nije bilo nikakav obièaj u Nemanjiæa. Baš iz njihovijeh isprava vidimo da se oni èesto pozivaju na oca i ðeda, kad je on istaknuta liènost. Vukanov sin Stefan Nemanja, koji je zidao Moraèu 1252, dao je da se napiše iznad vrata manastira da je on unuk velikoga župana Stefana Nemanje. Nemanjin brat po majci (?) knez Miroslav ne krije da je sin Zavidin. Prvovenèani pominje ðecu (u ugovoru sa Dubrovnikom) a kralj Stefan Radoslav u ugovoru sa Dubrovnikom 1234. naglašava da je “unuk svetago Simeona Nemane i sin prvovenèanoga kralja blaženopoèivšega Stefana monaha”. Stefan Vladislav 1234, u povelji manastiru Sv. Bogorice na Limu, pominje kako je njegov ðed sveti Simeon poklonio manastiru sela i ljude. Kralj Milutin 1296. daje sela i ljude manastiru Sv. Nikole na Vranjini pa pominje kao ðedove i sv. Savu i kralja Vladoslava (!) “i roditelja previsokago kralja Uroša”, a kada osniva manastir u Banjskoj piše da je “pravnuk svetago Simeona Nemanje i vnouk prvovenèanoga kralja Stefana”. I car Dušan se u uvodu Zakonika poziva na pretke. Dakle, predak se pominje kad je èuven a ignoriše kad je beznaèajan! Zato je pitanje: da li je i Bela Uroš Nemanjin otac.
      U borbama za vlast i sam je Nemanja u Raškoj bio baèen u peæinu, o èemu piše njegov sin Prvovenèani. Nemanja je, naime, bio sazidao hram Sv. Nikole, blizu Sv. Bogorodice na ušæu rijeke Banjske, i ustanovio u njemu pravila za crnce ( crnorisce = kaluðere ) i živio bogougodno “dok ne stiže revnost ðevolja, i veæ rigaše zmija svoju zlobu. Jer se dogovoriše s najstarijim od braæe njegove, koji je tada vladao ovom srpskom zemljom, i, dozvavši ovoga celomudrenoga i svetog muža, uhvatiše ga, i okovaše mu ruke i noge, vrgoše ga u peæinu kamenitu, kao što nekad braæa vrgoše u rov prekrasnog Josifa, ne razumijevajuæi, bezumni, promisla Vladièina koji æe biti: da æe nepobeðeni od beda biti oni koji veruju u nj.” (“Stara srpska književnost”).
      Te svaðe oko prijestola i ubistva da se doðe do vlasti predstavljaju vizantijsko nasljeðe, koje je poslije priješlo i na Turke. Dvadeset i devet vizantijskih careva ubijeno je u borbi za vlast. Zenon 491. živ je zakopan a glave su odsjeèene: Mauriciju (602), Leontu (705), Tiberiju III (705), Justinijanu II (711), Leonu V (820), Nikeforu II (969), Aleksiju II (1183). Dakle, Nemanjin otac je ovo izbjegao sklonivši se u Spuž, na zaklonjeno mjesto, a ne u Podgoricu, koja je uvijek bila raskršæe važnih puteva. Da je Nemanja roðen u Spužu, prvi je napisao vladika Vasilije Petroviæ u Istoriji o Crnoj Gori (1754). Pošto je prvo naveo podatke iz rodoslova, da je Nemanjin predak Likinije Muèitelj i da je iz te carske loze i Bela Uroš, Nemanjin otac, Vasilije piše: “Toj Bela Uroš provožal žitie u Zetu, gde teper gorod Spuž, i tamo rodil tri sina, Davida, Konstantina i Stefana Nemanju…”
      Ovome Vasilijevom podatku nije poklanjana pažnja, zato što su ga napadali zbog crnogorstvovanja, prisvajanja “mletaèkih” gradova na Crnogorskom primorju i “pretvaranja” crnogorskih sela u gradove! (Vasilije se dosta bunio što se neki podanici turski iz Bosne i Hercegovine, kao Bogiæ Vuèkoviæ, lažnim potvrdama useljavaju u Rusiju kao da su Crnogorci, pa veli da “i vsak svoim imenem da budet dovolen” (svak svojim imenom neka bude zadovoljan). Napisao je, takoðe, da ” i malo gde Serbli batalju vigrali bez Èernogorcov i berganov” (malo gdje Srblji bitku dobiše bez Crnogoraca i Brðana, isto, 51)…

      U novije doba izmišljeno je da se Stefan Nemanja rodio u Ribnici, odnosno, današnjoj Podgorici

      A što se tièe gradova, to je nesporazum, jer svaka kuæa na Njegušima je bila od kamena, a rusko selo se zove derevnja, jer je od drveta, pa je on bio prinuðen da razlikuje naselja od kamena i naselja od drveta. No ovaj isti podatak našao je u drugom prijepisu srpski istorièar Panta Sreækoviæ u Voljavèi podno Rudnika i objavio ga dva puta (1869, 1870).

      DA LI JE DIJETE IZBJEGLICE MOGLO DA ZIDA GRAD U TUÐOJ ZEMLJI ?:
      U novije doba izmišljeno je da se Nemanja rodio u “Ribnici, današnjoj Podgorici”, pa je i turska tvrðava Depedgen, zidana 1474. godine, proglašena Nemanjinim gradom, iako je jasno da dijete izbjeglice nije moglo da zida grad u tuðoj zemlji (Depedgen kao “tvrðava varoši Podgorice” upisan je u turski defter 1485. godine). Do pominjanja Ribnice kao mjesta u kome se Nemanja rodio došlo je greškom prepisivaèa Pariškog rukopisa Nemanjinoga žitija od Prvovenèanoga, jer je prilikom prepisivanja sluèajno preskoèen jedan red, što je uobièajena srednjovjekovna greška, pa je ispalo da je Nemanja roðen u crkvi (!), a Æoroviæ je, donoseæi ovakav red rijeèi u svome izdanju i izostavljajuæi interpunkciju rukopisa, po Lj. Juhas “naèinio blasfemiju”. Rješenje ove nejasnoæe Lj. Juhas je našla u Gorièkome zborniku Nikona Jerusalimca, ispovjednika Jelene Balšiæ, šæeri kneza Lazara. Nikon je pominjanje hrama vezao za Ribnicu i shvatio je kao “oznaku lokaliteta na kome se hram nalazi”. Izostavljanje retka je, po njoj, “jedna od tipiènih pisarskih pogrešaka pa je to sluèaj i ovde”. Nakon dva muža Jelena je na Skadarskome jezeru poèela da razmišlja o životu na onome svijetu, pa je, zajedno sa Nikonom, ispaštala u isihazmu (bezmlviju = æutanju). Pa kad nijesu mogli da prièaju, poèeli su da se dopisuju. A kako je ona bila vezana za Nemanjiæe, Nikon je zbog nje unio u ovaj zbornik (1441/42) svoju preradu odlomka o Nemanjinome roðenju, prema Prvovenèanome, ali na osnovu nekoga prijepisa u kome nije bio preskoèen onaj red o roðenju. Lj. Juhas je primijetila da Nikon, pišuæi na jezeru, izostavlja rijeèi koje bi unijele zabunu, jer Prvovenèani, pišuæi u Rasu, veli da je bio “ veliki metež u ovoj strani srpske zemlje”, a Nikon se ne nalazi tamo pa izostavlja “u ovoj”. Nemanja je u Ribnici kršten, a ne roðen, a Ribnica kao grad nikada nije postojala, što je dokazao Mihailo Diniæ (O gradnji turske tvrðave izvještava i Ivan Crnojeviæ Venecija 1. marta 1474. godine. Ispod zidina djelimièno oèuvane tvrðave nema tragova starije gradnje. Zidovi uopšte nemaju temelj u zemlji kako je fotografski pokazao P.Mijoviæ u Od Dokleje do Podgorice, Cetinje, 1998, str.85). On je objasnio i kako je došlo do toga da se defektni tekst koji glasi “na meste rekomem Ribnica ou hramou” mogao shvatiti kao da je Ribnica grad a ne kraj, predio. U Statutu župe Poljica (kod Splita) stoji da je ona cijela misto. A u žitiju Nemanjinome stoji da je cijela Dioklitija “mesto roždenija” njegovoga! Zato Diniæ veli da apelativ mesto u starijim tekstovima ima znaèenje manje ili veæe oblasti, slièno latinskome locus ili grèkome topos. I u Dukljanina Krajina je cijela locus. A Ribnica kao Podgorica ne pominje se niðe. Ne bi se moglo ni objasniti zašto bi isto mjesto koje se zove Ribnica bilo na istome jeziku zamijenjeno imenom Podgorica! Inaèe, zakljuèuje Lj. Juhas, u žitijima se ne navodi mjesto roðenja nego smrti, jer je ono bitno za posmrtni kult! (podvukao R.R) Dakle, da je mjesto roðenja Stefana Nemanje (sv. Simeona) navedeno u ovome žitiju, to bi bio jedini sluèaj u srednjemu vijeku (i predstavljalo bi kuriozitet). Ali, jednom i nehotice (!) napravljena greška inspirisala je nizanje novijeh pogrješaka, pa je Stanojeviæ napisao da je rodonaèelnik dinastije Nemanjiæa roðen “u dvorcu na utoku Ribnice u Moraèu, u današnjoj Podgorici”! I tako je to ušlo u udžbenike. Trun lako upadne u oko, ali ga je teško izvaditi.
      Sama èinjenica da se otac Stefana Nemanje sklonio u Zetu da spasi glavu govori da je Zeta tada, poèetkom XII vijeka, bila zasebna država u kojoj njegovi protivnici nijesu mogli lako da izvedu svoju namjeru da ga ubiju i uklone iz borbe za prijesto. A vrijeme roðenja Stefana Nemanje R. Novakoviæ stavlja u 1112/1113. godinu, dok drugi pominju 1114. godinu. Ovo je važno zbog utvrðivanja vremena kada se Nemanjin otac sklonio u Zetu.

      Potpuno je jasno da Dioklitija nije Nemanjina oèevina, veæ jedino mjesto njegovog roðenja

      KO JE BIO OTAC STEFANA NEMANJE? Ko je bio taj otac? Tim pitanjem bavili su se mnogi autori. Možda jedini koji se nije kolebao bio je Ð. Sp. Radojièiæ, koji je kao Nemanjina ðeda oznaèio Stefana Vukana, mlaðega brata velikoga župana Uroša I, a kao oca Prvoslava, velikoga župana. Po Radojièiæu Prvoslav je postao veliki župan 1126. godine, i tada je Nemanja ponovo kršten po grèkome obredu. Isti autor tvrdi da Nemanja 1160. još nije bio oženjen, iako je imao 46 godina. Daq
      9 je odabrao Toplicu da u njoj bude njegov dvor. I da se tamo oženio Anom, æerkom nekoga vlastelina. Ni rijeèi o zagoneci: zašto niko ne pominje toga Nemanjinoga oca, ako je taj otac bio veliki župan i imao lijepo slovensko ime Prvoslav? P. Sreækoviæ je krenuo od izvora. Od Nemanjine Hilandarske povelje, ðe Nemanja diktira pisaru:
      “I vzdvigoh pogibšuju svoju dedinou, i priobretoh od morske zemle Zetou s gradovi”. (Pisar ga nije dobro èuo. Sava je ispravio taj navod i umjesto morske stavio pomorsku zemlju.) Sava je ponovio ono što piše Prvovenèani, da je njihov otac kršten dvaput, u Zeti po katolièkome a u Raškoj po pravoslavnome obredu, pa u glavi III veli: “vzrastšou že jemou do otroèini, i priemšou èest otèastvija svoiego… Toplicou, Ibr, i Rasinou”. Iz ovoga se, veli Sreækoviæ, vidi da je Nemanji, kao oèevina, pripadao dio Raške, i to Toplica, Ibar i Rasina; drugim rijeèima da otac Nemanjin nije bio dukljanski kralj (!), što smo znali i bez njega. I kad je Sava pisao papi da njegovome bratu da kraljevsku krunu, iz teksta je jasno da Dioklitija nije njegova oèevina nego mjesto njegova roðenja! Andrija Zmajeviæ se (1675) držao Orbina (1601). Najveæa Zmajeviæeva greška odnosi se na ime Stefan, koje je, po njemu, uobièajeno tek od njegovoga praunuka, iako se on zvao Stefan Nemanja, a sam Zmajeviæ navodi Stefana kao prvoga ugarskoga kralja 1118. godine, koji je primio krunu od svetog oca pape. U Dubrovniku se, po njemu, nalazi balsamovana Stefanova desnica okovana. Od njega je nastala sintagma “Kruna sv. Stefana”.
      U rodoslovima Nemanjiæa pominje se kao Nemanjin predak Bela Uroš. No Uroš nije ime nego maðarska titula od ur = èovjek, gospodin u smislu gospodar, što se dosljedno navodi u srpskim titulama. Na Humaèkoj ploèi iz X – XI vijeka gospodar župe je župi urun. Od osnove ur je i titula gospodarice Srema Ane, koja se pretvorila u ime Urica. Ova je titula u poèetku bila rezervisana za prijestolonasljednike, a kasnije za veliku gospodu, piše S. Æirkoviæ. Dakle, Bela Uroš je gospodin Bela. Kad se tome dodaju imena Stefan Nemanja, veliki župan; Stefan Nemanja, njegov sin, Prvovenèani; Stefan Nemanja, Vukanov sin; Stefan Uroš, treæi sin Prvovenèanoga; Stefan Dragutin, stariji sin Uroša; Stefan Uroš II Milutin; Stefan Uroš III Deèanski; Stefan Dušan; Stefan Uroš IV, koji je umro prirodnom smræu 4. XII 1371. i dalje: Stefan Lazareviæ, Stefan Brankoviæ, postaje jasnio da tri elementa vezuju Nemanjiæe i Maðare: a)ime Stefan, jer je njihova država kruna sv. Stefana; b) titula ur – os , a to je i pridjev = gospodski, pretvorena u ime i c) ime Bela koje je nosilo nekoliko ugarskih kraljeva! J. Kaliæ u komentaru uz Jovana Kinama veli:
      “Kinam kaže da su Uroš i Desa braæa… a Dukljanin zna da je Desa bio sin velikog župana Uroša I … Pošto se iz ugarskih izvora zna da je ugarski kralj Bela II Slepi (1131 – 41) bio oženjen Jelenom, æerkom srpskog župana Uroša (I), to znaèi da je ugarska kraljica Jelena bila roðena sestra srpskog velikog župana Uroša II. Pored toga, za vreme maloletnog Geze II (1141 – 62) u Ugarskoj je bio veoma uticajan ban i palatin Beloš, po reèima ugarskih izvora i Otona Frajzinškog, ujak kraljev (Geze II)), znaèi brat kraljice Jelene, i Uroša II… To znaèi da su Uroš II, Beloš, Desa i Jelena bili deca župana Uroša I…”
      Dakle, i u Nemanjiæa je bilo imena Beloš, koje je samo refleks maðarskoga imena Bela. Ovo samo podupire tezu o tijesnoj vezi Nemanjiæa i Maðara. S druge strane Dukljaninov Pavlimir dobija nadimak Belo, od lat. bellum = rat, jer je “mnogo uživao u ratovanju”. Što je na što, možda, uticalo, to mi sada ne možemo da znamo sa sigurnošæu. Za nas je važno što su o ovome pitanju uèili crnogorski ðaci.

      Imenica – nemanjiæ, sa znaèenjem – onaj koji nema ništa, postoji i danas u èeškom jeziku

      nije vjerovatno, jer biblijski Neman je bio gubavac.
      Hronograf Trojadika, koji je objavio St. Novakoviæ, daje ove dosta zanimljive podatke:
      “Bela Ouroš beše gospodstvue v srbskoi zemli, i izgnan bist blgarskimi cari, i prebeg v Zetou rodi Tehomila. I Tehomil rodi Stefana Nemane, iže jest sveti Simeon, v meste rekomem Ribnica.” Ovðe je sporno samo to: ko je ugrozio Belu Uroša u Raškoj. Nemanjin sin okrivljuje Nemanjinu braæu ali nije iskljuèeno da je do toga došlo na podsticaj iz Bugarske. Što se tièe Ribnice, i ovðe se konstatuje da je to kraj a ne grad!

      Skromno porijeklo Nemanjinog oca objašnjava to što ga njegovi sinovi nigdje ne pominju

      Takvo skromno porijeklo Nemanjinoga oca objašnjava èinjenicu što ga njegovi sinovi nijesu pominjali, ali i bijes onijeh koji su bili nezadovljni takvim porijekllom, pa im je bilo najlakše da za to okrive katolika Orbina, iako je on pisao “na ures cijele slovenske nacije”, a njegova knjiga je veæ nakon 2 godine poslije pojave stavljena na katolièki Index librorum prohibitorum, zato što pravoslavne nije nazivao šizmaticima! Trebalo je, meðutim, naæi neku slavnu osobu za Nemanjinoga pretka, bez obzira na èinjenicu da su o tome æutali baš njegovi sinovi! Što se tièe pitanja Zavide, koji bi, po ovome, bio Nemanjin brat a ne otac njegovoga brata (po majci?) Miroslava, i Sretomira (valjda Svetomira) mjesto Tihomira, koji je poznat kao Nemanjin protivnik na Kosovu 1168, ta pitanja su zamršena ali su i izvan ove teme.

      RIMSKI CAR KOJI JE MUÈIO HRIŠÆANE, PREDAK STEFANA NEMANJE?!:
      No Bela Uroš (a ne Uroš Bijeli) pominje se kao Nemanjin predak u starijim rodoslovima, dok se u novijim, od Žitija despota Stefana Lazareviæa, pominje i predak Bele Uroša, rimski car Likinije Muèitelj, bez obzira na to što je od Likinija do Nemanje 790 godina i što je Likinije muèio hrišæane! A evo što piše u Žitiju despota Stefana, u Odeskom rukopisu br. 34, odnosno kako je stari rodoslov prilagoðen novim potrebama: “Sei že Likinie bše dalmatnski gospodin, rodom Srbin, i rodi ot Konstanta sina Bela Uroša, Belo Uroš že rodi Tehomila, Tehomil že rodi Nemana, i že vo inoèeskom obraze nareèen bist Simeon monah”. Relja Novakoviæ veli: “Pokušavamo da pronaðemo razloge zbog kojih bi neki slovenski prevodilac (Zonara – p.n.) baš Licinija, Daèanina, muèitelja hrišæana, proglasio Srbinom, ali ih ne nalazimo. Štaviše, uz sve druge nagoveštaje o postojanju nekih ranih Srba u Podunavlju upadljiva je i ova beleška o Trajanovom pohodu i ratu protiv Daka; to jest Srba. Kome bi bilo potrebno da baš Srbe pomene u Trajanovom pohodu na Dakiju? Zanimljivo je i može biti vrlo važno da se dvojica daèkih glavara proglašavaju Srbima, najpre Decebal (Dekeval), a onda Licinije. Nijedan od njih nije mogao biti poreklom Srbin; hronièari su ih mogli proglasiti Srbima zato što su, izmeðu ostalih, vladali i Srbima…”
      Konstantin Filozof, koji je napisao pomenuto Žitije despota Stefana Lazareviæa (izmeðu 1433. i 1439), po nalogu patrijarha Nikona, Bugarin rodom, znao je za tradiciju o Beli Urošu, pa se nije usudio da je negira veæ da je podupre mnogo plemenitijim porijeklom, od loze rimskoga cara, bez obzira što ga i pravoslavni crkveni oci nazivaju Muèiteljem, pa ga tako navodi i vladika Vasilije Petroviæ, a muèio je hrišæane. Autor ide i dalje, prièajuæi kako je Konstantin Veliki dao Likiniju za ženu svoju šæer Konstantiju, zajedno sa grèkim dijelom carstva. Dakle, gospodin Bela bio bi Nemanjin ðed, a Tehomil njegov otac. Pošto je, meðutim, humski knez Miroslav oznaèio Zavidu kao svojega oca i na natpisu u Bijelome Polju, a isto je uèinio i Gligorije dijak u jevanðelju, došlo se do kompromisnoga zakljuèka da su on i Nemanja braæa po majci. No Bogumil monah u Savinom žitiju (1995) navodi Zavidu kao Nemanjina oca, što bi upuæivalo na pretpostavku o dvojnom imenu, kao: Stefan Vojislav, Konstantin Bodin, pa i izmišljeni Jovan Vladimir, jer je i to izmišljanje dio iste tradicije. Inaèe, naši vladari su se, kao po nekome pravilu, ženili dvaput.
      A evo što o tome Likiniju i Beli Urošu stoji u Vrhobreznièkom rodoslovu: “A car Konstantin Veliki postavi za cara u Nikomidiji zeta svoga Likinija, koji se pretvaraše da je Hrišæanin. A Likinije u tom carstvu ne ostade u blagoj pokornosti, nego se prevrati idolopokloništvu, i poèe muèiti Hrišæane. A Konstantija, sestra Konstantinova, žena Likinijeva, rodi Likiniju sina, kojemu vlasi na glavi bejahu bele, i dadoše mu ime Bela Uroš. Rodi Konstantija i kæer, po imenu Filoniju, na svetom krštenju nazvanu Irina, koju i muèaše Hrista radi posle. A ona je mnogo puta i èuda stvarala, i privede Hristu 130 hiljada ljudi. Èuvši to car Konstantin, poèe slati zetu svojemu Likiniju izabrane sluge svoje, èas moleæi ga, a èas preteæi mu, i knjige mu pisaše da prestane od muèilaštva. A Likinije ne htede toga poslušati. Tada posla car Konstantin svoje vojnike iz Rima, i preseli ga iz Nikomidije u grad Solun, eda bi, poplašiv se, prestao od muèilaštva.

      Rimskog cara Likinija od Nemanje dijeli barem 750 godina. Stoga, on ne može biti Nemanjin ðed

      “A ovaj se još na gore ustremi, i, kad je bio na reci Dunavu, muèio je velike meðu muèenicima Jermola i Stratonika i mnoštvo drugih. A car Konstantin, videv Likinijevu svirepost i muèilaštvo Hrišæana, zapovedi da odseku glavu Likiniju muèiocu…” Iz ovoga se vidi da se Bela Uroš veže za Likinija, što znaèi da i njega dijeli od Nemanje barem 750 godina! Prema tome, ne može biti Nemanjin ðed. Takoðe, vidi se kako je Likinijev dolazak na Dunav omoguæio da ga proglase Srbinom, zato što su Srbi došli na isti Dunav, ali trista godina kasnije! Takoðe, moguæe je da je Solun shvaæen kao Salona, pa je Likinije postao Srbin, Dalmatin rodom! No prièu o Likinijevom “sinu” Beli Urošu nastavlja Karlovaèki rodoslov:
      “Ovo videv njegov sin Bela Uroš, koji je od sestre careve Konstantije, beše u velikom strahu i užasu, i pobeže tvrdoj, zapadnoj strani zemlje Zahumlja i oženi se Anom, kæerju franaèkog kralja, i rodi s njom dva sina: Tehomilja i Èudomilja. Naèini crkvu u Drevima, u ime presvetloga prvomuèenika Stefana, na pomoæ sebi. Tada stanovnici te zemlje, imajuæi visoki vrat od mudrovanja i zanovetajuæi pogrde, nazvaše Tehomilja popom, a Èudomila episkopom. A Tehomilj rodi èetiri sina, svakim vrlinama i hrabrošæu ukrašena, a ova su im imena: Zavid, Stracimir, Prvoslav, Stefan Nemanja…”
      Sada se vidi kako æe se od crkve posveæene velikomuèeniku Stefanu i pogrdnoga naziva za Tehomilja da je pop, javiti u Orbina pop Stefan kao predak Stefana Nemanje (ali o tome kasnije). Važnije je na ovome mjestu napomenuti da su po ovoj verziji Zavida i Stefan Nemanja braæa a da se Prvoslav, kao, sudeæi po imenu, svakako prvoroðeni sin javlja poslije dva brata! Pred ovim sjajem plemenitoga, carskoga porijekla Nemanjiæa, èije je prezime ukazivalo na siromaštvo, blijedile su druge verzije, koje upuæuju na nekoga popa Stefana u Humskoj oblasti. U Orbina nalazimo taj logièniji trag, iako je i taj trag zamuæen “puèkim etimologiziranjem”: “Zato što mi u ovom delu èešæe valja pominjati Nemanju, biæe dobro da najpre izložim njegovo poreklo i rodoslovlje, da se vidi kako bog mnogo puta, iz njemu poznatih razloga, uzdiže ljude niskog roda (!) do najviših položaja i èasti. Treba znati, dakle, da jednom življaše u Humskoj oblasti, u predelu Luke, neki pop grèkog obreda, nareèeni Stefan, koji se oženi po obièaju tamošnjih popova jednom ženom iz toga kraja s kojom je imao, izmeðu ostalih, sina po imenu Ljubomir. Kad je Ljubomir tokom vremena, usled svoje mudrosti i junaštva, izišao na glas kao dobar ratnik, njega je gospodar Huma imenovao županom jednoga predela, zvanog Trnovo, koji se danas po njegovom imenu naziva Ljubomir. Pošto je dobro upravljao tim krajem on uskoro umre ostavivši iza sebe jednog sina po imenu Uroš. Kako je on nastavio oèevim stopama, i u rukovanju oružjem i razboritim postupkom u svim poduhvatima, kralj Ðurað ga potvrdi na upravi i vlasti u reèenoj oblasti. Kad je kasnije Uroš bio zarobljen u jednom okršaju koji je kralj Ðurað imao s kraljem Draginjom, bio je odveden u Rašku, gde je ostao sve dok kralj Ðurað nije ponovo (kako je reèeno) zauzeo Rašku. Od Uroša se rodi Desa… a od Dese gore pomenuti Miroslav, Konstantin i Nemanja, po kojemu Nemanjiæa kuæa dobi ime.”
      Komentarišuæi ovu verziju o Nemanjiæima Sima Æirkoviæ uoèava Orbinov pokušaj da dovede u vezu srpske rodoslove i Dukljanina. U Orbina rodoslov poèinje popom Stefanom a u rodoslovima je jedan od njegovijeh predaka pop Tehomil; u Orbina je taj pop bio u Luki, a u srpskom rodoslovu Tehomilj i brat Èudomilj podigli su crkvu Sv. Stefana u bliskim Drijevima. Zatijem se i u Orbina javlja Tihomil, ali kao sin Nemanjin. Orbin je, svakako, u nekom svom izvoru našao ranije zabilježenu tradiciju o Nemanjinom porijeklu saèuvanu, vjerovatno, u današnjoj Hercegovini, kako pokazuje etiološka legenda o nastanku župe Ljubomir. I srpski rodoslov je nastao u zapadnijem krajevima, kao što je utvrdio Ð. Sp. Radojièiæ. Ono što je reèeno o Urošu i Desi, naslanja se neposredno na Dukljanina, veli Æirkoviæ. Orbin je preveo na italijanski cijelo Dukljaninovo Kraljevstvo Slovena i po njemu nazvao cijelu knjigu.

      Spajanjem istorije Nemanjiæa i dukljanskih kraljeva, Orbin je uèinio nasilje nad faktima

      Æirkoviæ konstatuje da su tobožnji Nemanjini sinovi Tihomil i Simeon plod krupne zabune. Brat Tihomil nastao je usljed greške u latinskome prijevodu istorije Nikite Honijata, a Simeon od monaškog imena Nemanje. Æirkoviæ, takoðe, naglašava da je Orbin morao da spaja ono što je objavio od Dukljanina sa onim što je pisao u nastavku, pa je Desu uèinio Nemanjinim ocem “i na taj naèin spojio istoriju Nemanjiæa i dukljanskih kraljeva”, a to je nasilje nad èinjenicama. Zaista, da su Nemanjiæi potomci dukljanskih (zetskih) kraljeva, zašto bi se: a) muèili da doðu do kraljevske titule i udvarali Rimu, i b) zašto bi spaljivali svoju zemlju Zetu? Dalje, Æirkoviæ veli da je Orbin bio “prilièno bespomoæan kad je pokušavao da rekonstruiše Nemanjine rodbinske veze. On ne zna za dva Nemanjina brata, Tihomira i Stracimira, ali zato ima Konstantina, koji inaèe nije poznat. Uostalom, ni srpski rodoslovi ne znaju taène podatke o Nemanjinom ocu i braæi. “Tek moderna nauka je upoznala Nemanjinu braæu, dok o Nemanjinom ocu ni danas nema saglasnosti meðu istorièarima”, piše Æirkoviæ. Ostaje nam samo da zakljuèimo da ignorisanje oca može da se tumaèi samo njegovom beznaèajnošæu.

      NEMANJA, I VAZAL I PROTIVNIK VIZANTIJE:
      Kad se analiziraju srpski izvori o Nemanjiæima, uoèavaju se dva poèetka. Prvi gospodin (gospodar) je Nemanja, kao u gornjem citatu, a prvi krunom ovjenèani kralj je njegov sin Stefan Nemanja, nazvan po tome Prvovenèani. Uz to se akcentuje Sava (Rastko) kao prvi arhiepiskop, ali sa poremeæenim redosljedom, kako bi Sava postao crkveni poglavar prije nego je njegov brat krunisan, da bi mogao da stavi kraljevsku krunu na glavu svojega brata, iako je papa Honorije III poslao krunu za Prvovenèanoga 1217. godine, a Sava je uzvukao pravoslavnu eparhiju u Raškoj ispod jurisdikcije Ohrida, na nekanonski naèin, neðe oko 1220/22, u svakom sluèaju poslije krunisanja svojega brata! Evo redosljeda tih dogaðanja u mlaðem srpskom rodoslovu: “Godine 6647 (1139) nazva se Nemanja gospodin Srba i careva (?) 42 godine. Godine 6727 (1219) Sava bi postavljen za arhiepiskopa Srbima i pomorskim stranama… Godine 6729 (1221) postavi se za kralja Stefan župan, drugi sin Nemanjin, i vlada 40 godina…” Stefan Nemanja je postao veliki župan tek 1166. godine i vladao je, s prekidima, do 1196, kada se zamonašio. Osnivaè je dinastije Nemanjiæa. Umro je 1198. godine u Hilandaru kao monah Simeon. Za Nemanju piše S. Æoroviæ: “Èitav život Nemanjin pokazuje ga kao èoveka sposobna i bistra, ambiciozna i preduzimljiva, ali i potpuno bezobzirna.” Nemanjina politièka djelatnost do poèetka osvajanja ka Nišu, Skoplju, Prizrenu i Zeti spada u vrijeme vizantijskoga cara Manojla I (1143 – 80). Manojlo je, po Ostrogorskom, bio vladar velikih sposobnosti, hrabar vojskovoða, vješt diplomata, a iz kontakata sa krstašima zavolio je zapadne obièaje i uvodio ih na svome dvoru. Oba njegova braka sa zapadnim princezama doprinijela su proširenju zapadnih navika na Vizantiju. Ukoèenost koja je do tada vladala na Vlahernskom dvoru Komnina zamijenjena je viteškom elegancijom zapadnoga tipa. Sam je car uèestvovao na viteškim turnirima, što je za Vizantince bio neobièan i neugodan prizor. Stranci su zauzimali visoke položaje u Carstvu, na veliko nezadovoljstvo Romeja (Grka). Još za oèeva života oženio se roðakom Konrada III, Bertom od Zulbaha, koja je u Vizantiji dobila ime Irina. Time je pokušao da uèvrsti savez sa Njemaèkom, protiv Normana, ali je u Drugom krstaškom pohodu (1147) njemaèki kralj ipak pošao zajedno sa francuskim, pod uticajem propovijedi Bernarda od Klervoa. Konrad je upao u Svetu zemlju i potpuno izolovao vizantijskog cara od Zapada. Koristi od ovoga pohoda imali su samo Turci i normanski kralj Rožer, koji je osvojio Krf, Korint i Tebu, najbogatije gradove Grèke. A to je ipak dovelo do približavanja Vizantije i Njemaèke. Tako su zajedno Njemci, Grci i Venecija (koja se prikljuèila) oæerali Normane sa Krfa (1149).

      Car Manojlo baci srpskog vladara Desu u ropstvo a kao svog èovjeka odabra Nemanju – bilo je to 1162.

      No iste godine buni se Raška, na koju su uticali Normani i Ugri. Evropske države, piše Ostrogorski, podijelile su se na dva tabora: na jednoj strani Vizantija, Njemaèka i Mleci, na drugoj Normani, Velfi, Francuska, Ugarska i Raška, a u pozadini – papa! Manojlo stupa u vezu sa Rusima a ugarskoga prijestolonasljednika Belu proglašava i za svoga nasljednika (!), da bi tako pripremio spajanje Vizantije i Ugarske. Bela je u Carigradu postao Aleksije, oženjen je carevom æerkom i dobio je titulu despota, koja je dotle pripadala samo caru. A kad je umro ugarski kralj Stefan III, Manojlo je Belu – Aleksija postavio na ugarski prijesto! Tako je i brat Bele Uroša – Desa postavljen 1159. za velikog župana u Raškoj, jer je bio privrženik istoène crkve, a obeæao je Grcima da æe ustupiti Dendru. No, postavši župan, on zadrži Dendru i pošalje izaslanike Njemcima, tražeæi sebi suprugu na zapadu. Osim toga, pred Maðarima je njihovoga kralja nazvao svojim gospodarom. A bio je stekao ogromnu snagu u Srbiji. Zbog ovoga, veli Sreækoviæ, grèki car se naljutio na Desu, a u isto vrijeme Desi su se opirali i njegovi srodnici, udvorice grèkoga cara. Ratujuæi protiv Maðara i sa srpskom pomoænom vojskom, grèki car je odveo Desu u ropstvo u Carigrad. A “kao svog èoveka meðu srpskim prinèevima istakao je Nemanju, a ga nije uèinio odmah velikim županom”. To je bilo 1162. Prema Nikiti Honijatu Desa je zborio da se jezik kune a pamet drugo misli. U Raškoj bilo je još pretendenata na prijesto. Meðu prvijema veliki župan Radoslav. A Grci su pomagali one na koje su mislili da mogu da se oslone. Stefan Nemanja postavljen je za velikoga župana u Raškoj 1166. Tom prilikom on je dobio i Gluboèicu. I odmah poèeo da zida crkve na rijekama Kosanici i Banjskoj.

      NEMANJIN ORUŽANI SUKOB SA BRAÆOM KOD PANTINA NA KOSOVU 1168:
      No oni srodnici kojijema je on uzeo vlast kupili su najamnièku vojsku od Grka (Prvovenèani pominje Turke), Fruga (Franaka) i Italijana. Njegov glavni protivnik bio je brat Tihomir. Do sukoba je došlo 1168. kod Pantina na Kosovu, blizu Zveèana, ðe je bila podignuta crkva sv. Ðorða, koji je, navodno, izbavio Nemanju iz peæine. Sv. Ðorðe je, prema Prvovenèanome, i ovu bitku riješio u Nemanjinu korist. “Sutradan odmah stekoše se na bitku snažnu i silnu. Božjom pomoæu i svetoga i preslavnog muèenika Hristova Ðorða (koji nije postojao nego je izmišljen prema egipatskome bogu Horusu koji je kopljem probo krokodila – p.n.) pobedi neprijatelje svoje, inoplemene narode, i padoše od oružja svi, i nestade im pomena sa zemlje. Uèiniv bitku tu, jedan od zakonoprestupne braæe njegove svrši, utopiv se u vodi, da se zbude reè proroka Davida: ÕRov izri, iskopa, i upade u jamu koju naèiniÕ”. Iz drugih izvora se saznalo da je poginuli bio njegov brat Tihomir.

      PONOVO SUKOB SA VIZANTIJOM:
      Ali 1170. i Nemanja se, po Desinome primjeru, odmetnuo od Vizantije. No Manojlovi uspjesi u ratovanju sa Ugarskom oduzeli su Rašanima ugarsku podršku pa je on ušao u Rašku 1172. godine a Nemanja je morao da izjavi svoju pokornost prema ritualu primijenjenom prilikom potèinjavanja Rajmonda Antiohijskog, kada je antiohijski knez išao pješice pored carevoga konja i držao carevo streme. Jovan Kinam, vizantijski dvorski pisar opisuje detaljno više Manojlovih sukoba sa Rašanima, pokoravanje Uroša II i Dese (1149, 1150, 1163, 1172), što nastavlja i Nikita Honijat, carski sekretar, èije je najvažnije djelo o epohi Komnina i Anðela (1118 – 1204). Ovðe je najvažnije ono što se dešava nakon Manojlovoga dolaska u Filipopolj, koji je preko oblika Pulpuldeva postao Plovdiv. A to je bilo u jesen 1168. godine: “Beše, naime, doznao da je satrap Srba, tada to beše Stefan Nemanja, postao smeliji nego što treba i, buduæi èovek koji rðavo koristi slobodno vreme, smatrao neodmerenost mudrošæu i zanoseæi se nenasitim željama i živo nastojeæi da se proširi na sve tamošnje oblasti, žestoko napada svoje saplemenike i maèem se obraæa svome rodu i ne znajuæi za sopstvenu meru, on potèinjava Hrvatsku i prisvaja vlast nad Kotorom.

      Ublažavajuæi raniju nadmenost Nemanja konaèno glavu stavi pred careve noge i zamoli za milost

      “Zbog toga želeæi da proveri ono što Nemanja posle toga namerava, posla (sc. car) s vojskom Teodora Palijata. Toparh Nemanja beše ponesen toliko drskim uobraženjem, da odmah povede neobjavljeni rat protiv Romeja. A kad car donese odluku da lièno krene u pohod protiv njega, onda se on samo uzgred pojavi u borbi, a potom sakri, ponovo se zavukavši u skrovišta gorska i peæine iskoristivši kao zaklon. “Neprestano pomalo smanjujuæi i ublažavajuæi preðašnju nadmenost, konaèno je svoju sopstvenu glavu stavio pred njegove noge, Èvisok dužinom svom se opružiÕ i zamoli da mu se nikakvo zlo ne uèini. Naime, on se plašio da sam ne bude na neki naèin lišen vrhovne uprave nad Srbima i da vlast ne bude prenesena na one koji su dostojniji od njega da vladaju i koje je on bio zbacio popevši se sam na vlast. Tako spretno je on s njim (sc. Nemanjom) postupao i primoravao ga da mu bude veran kad god bi zapazio da on skreæe s pravog puta i teži slobodi ili da se povezuje s kraljem Alamana ili da se priklanja Hunima i s njima zajedno kesu i torbu poveæava, tako spretno kao ni pastir s malim stadom. Tako se Nemanja njega bojao kako ni divlje zveri cara životinja. Èesto bi se car samo s konjicom digao i pratiocima povikao “za mnom!”, prešao romejsku granicu i krenuo protiv njega, pa bi odmah po svojoj želji tamošnje prilike izmenio.”
      Ove informacije upotpunjuje i Teodor Prodrom, koji je bio vaspitaè na dvoru ali je umro prije 1154. kao monah. On je u pjesmama obradio neke od pomenutijeh dogaðaja. I Mihailo Solunski, besjednik, izmeðu 1149. i 1156. sastavlja èetiri govora posveæena Manojlu I, dopunjavajuæi tako podatke koje nam daju Kinam i Honijat. Konstantin Manasije, jedna od najistaknutijih liènosti vizantijske i kulturne istorije XII vijeka, kako piše B. Ferjanèiæ, umro oko 1187. godine, opisao je kako je Stefan Nemanja pobijeðen od Manojla I Komnina i doveden kao sužanj u Carigrad. No Evstatije Solunski, mitropolit Soluna, koji je doživio duboku starost i umro poslije 1195, manje je retorièan i kitnjast. Pošto je, kao i Konstantin Manasije prikazao trijumfalni povratak Manojla I u Carigrad, osvrnuo se i na Nemanju. Oba pomenuta autora opisuju Nemanju kao stasita èovjeka. “Ovde ne bih želeo da preæutim ni o Nemanji … koji mi je i drugom prilikom, iako nevidljiv, izmamio sjajne reèi, a pre kratkog vremena i oèi je moje zadivio ovaj èovek, kojem nije stas onaj koji priroda ljudima dodeljuje, nego uzrastom veoma visok i izgledom naoèit. Pre toga on je okušavajuæi se u muževnosti i navikavši se da diže ustanke, hitro zagazio u rat, ali je uskoro, nešto strahom a još više ranama, prevaspitan na dobro, pa sad i sam uèestvuje u trijumfu. I on, koji beše odbegli rob i sakrivaše se od gospodara, sada bi radije odabrao svako zlo nego se lišio njegova pogleda. I doista, on sada užurbano traži da vidi cara, kao neko koji iza mraka stiže na sunce i blagonaklono je primljen, i zadobija milost gospodara svoga, i on, kojemu pre toga ne beše dozvoljeno da bezbedno gazi ni po sopstvenoj zemlji, sada stiže do carice gradova, sav radostan što se nalazi pred željenim carevim pogledom, i o njegovoj ropskoj pokornosti ne pruža jemstvo neko iz porodice, nego je on sam tu prisutan kao istinski jemac i svedok.”
      Ovðe je, naravno, literatura pomiješana sa istoriografijom.
      “Posle ovog lošeg iskustva”, piše S. Æoroviæ, “Nemanja više nije preduzimao nikakve akcije protiv Vizantije dok je bio živ car Manojlo. Štaviše, bio je ispravan vazal; god. 1176. uèestvovali su i srpski odredi u vizantiskoj vojsci u Maloj Aziji, u borbama protiv Turaka… Pravi zamah Nemanjine snage došao je tek posle smrti cara Manojla (24. septembra god. 1180)”

      SMRT JAKOGA VIZANTIJSKOGA CARA MANOJLA (1180) OLAKŠALA JE NEMANJI PRODOR I NA VIZANTIJSKE I NA ZETSKE TERITORIJE:
      Poslije Manojlove smrti na prijesto je formalno stupio njegov 12 – godišnji sin Aleksije II; regentstvo je preuzela carica – majka Marija, antiohijska princeza, rodom Francuskinja, a vladao je, u stvari, carièin ljubimac Aleksije Komnin, sinovac preminuloga cara!

      Po smrti grèkog cara Manojla, Nemanja pustoši Beograd, Niš i Serdiku; put ka Zeti je otvoren

      Aleksije je bio sujetan i nesposoban i narod nije volio ni njega ni njegovu latinsku majku, a polagao je nade u Manojlovoga brata od strica Andronika koji je upravljao jednom oblašæu. U Carigradu je došlo do prevrata, a Andronik je maja 1182, dolazeæi iz Male Azije, ušao u Carigrad oduševljeno pozdravljen. Ali on se u poèetku pokazivao kao branilac mladoga cara, pa je, tobože na molbu dvora i sveštenstva, pristao da od septembra 1183. bude suvladar. No samo dva mjeseca docnije njegovi ljudi su udavili Aleksija, a Andronik se, da bi zadovoljio princip legitimiteta, oženio njegovom 13 – godišnjom udovicom Anom, æerkom francuskoga kralja Luja VII. No Manojlovoga autoriteta više nije bilo. Bela III je veæ 1181. ponovo zavladao Dalmacijom, Hrvatskom i Sremom, a dvije godine docnije su Srbi i Ugri upali u Vizantiju i “opustošili Beograd, Branièevo, Niš i Serdiku”. Time je bio ponovo otvoren put ka Zeti, koja je bila ošamuæena unutrašnjim sukobima, ranijim napadima Dese o kojima piše Dukljanin i vazalskim odnosom prema Manojlu. Nemanji su indirektno pomogli Normani koji su 1185. osvojili Draè i ostrva Krf, Kefalonija i Zakintos a ubrzo su kopnom i morem stigli i do Soluna, koji je pao 24. avgusta 1185. A 12. septembra stradao je u svome Carigradu i car Andronik, kojega je zvjerski rastrgla na ulicama ista ona masa koja mu je nekoliko godina ranije klicala kao spasiocu Carstva. Dakle, jasno je da se Nemanjiæima nije više ko mogao suprotstaviti u Zeti. “Posle Srba, i Bugari su se konaèno oslobodili suvereniteta uzdrmanog Vizantijskog carstva”, piše Ostrogorski. Veæ citirani tekst iz Prvovenèanoga jasno kazuje kako je tekla saradnja Nemanje i ugarskoga kralja, u osvajanju Sofije (Sredec) i kako je Nemanja, rastavši se sa ugarskim kraljem, nastavio osvajanja, rušenja i paljenja. Prvo je na red došao Pernik, koji je razrušen pa Stobi koji je opustošen, kao i Zemun, Velbužd, grad Žitomitski i grad Skoplje, i grad Leški u Donjem Pologu i Gradac,”i grad Prizren, i grad slavni Niš, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli. Te gradove poruši i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne poruši. I ne podigoše se ni do danas”, piše Nemanjin sin, slaveæi oca! Zatijem se, pomalo zbrkano, nižu ostala osvajanja, pa se pominje prizrenska oblast, iako je veæ porušen Prizren, pa oblast nišavska i oba Pologa s meðama svojim, iako je veæ porušen donji Polog. A onda dolaze na red Dioklitija i Dalmacija…

      ZAŠTO SE OKRUTNO POSTUPALO U ZETI?: Iz dokumenata koji se nalaze u drugome dijelu ove knjige vidi se da je osvajanje Zete stavljeno u isti red kao i osvajanje drugih teritorija prema Sofiji, Nišu i Skoplju. Evo kako je Æirkoviæ (1970) zapoèeo svoje izlaganje o Zeti u državi Nemanjiæa, pod naslovom Nestajanje dukljanske tradicije: “Nemanjina porodica je, bez svake sumnje, bila u srodstvu sa posljednjim dukljanskim vladarima. Nemanja je polagao pravo na “Dioklitiju i Dalmaciju, roždenije svoje, istovuju djedinu svoju”. Pa ipak, i pored toga, ukljuèivanje (?) Zete u njegovu državu bilo je shvaæeno kao osvajanje i to zbog “roda grèkog”, koji je tu podigao gradove i držao pod silom ovu zemlju “da bi se nazvala grèka oblast”“. Æirkoviæ još jednom ublažuje rušenje gradova i mijenjanjem njihove slave “u obraz zapustenija” komentarom da se to ne smije shvatiti doslovno, jer sam Prvovenèani veli za svojega oca da je svoje ljude “saèuvao nepovrijeðene da služe njegovoj vlasti”. Prvo, srodstvo Nemanjiæa sa Vojislavljeviæima je bilo po ženskoj liniji pa zato nadbiskup barski Grgur i piše da potonjega zetskoga kneza Mihaila zlostavlja ujak (ab avunculis molestatus), dakle, majèin brat a ne oèev! A majèine braæe imali su Nemanjiæi u Francuskoj, Bugarskoj, Grèkoj, Albaniji, Zeti, Maðarskoj. Srodstvo po majci je znak udaljenosti a ne bliskosti! Ako bi se srodstvom po ženskoj liniji mogle ostvarivati pretenzije na majèinu zemlju, onda bi Bugari imali pravo na Dušanovo Carstvo i Srbiju Stefana Deèanskog, jer su im majke bile Bugarke; a Venecija na Srbiju Stefana Uroša, jer mu je majka bila unuka dužda Dandola.

      Dakle, Sima Æirkoviæ s predumišljajem ublažava Nemanjinu okrutnost prilikom okupacije Zete

      Æirkoviæ ovo, pretpostavljamo, zna, ali mu zgodno doðe da navoðenjem srodstva ublaži ono što je prinuðen da citira malo dalje, na istoj stranici, da je Nemanja porušio zetske gradove i “izmenio slavu njihovu u obraz zapustenija”! Drugo, tu su povezane Dioklitija i Dalmacija, da bi se moglo pomisliti da je u Dioklitiji Nemanjina ðedovina, iako rodoslovi Nemanjiæa upuæuju na Nemanjino porijeklo iz Hercegovine. Treæe, navodi se opravdanje za ove okrutnosti tvrdnjom da su Grci podigli zetske gradove, da su ih držali silom i da se to zbog toga prozvala grèka oblast. No Grci su osnivali te gradove prije doseljavanja Slovena! A zetska kraljevina se osamostalila borbom protiv Grka i njihovim istrebljenjem! Vizantija je gospodarila Zetom u XII vijeku svega 30 godina, za vrijeme jakoga vizantijskoga cara Manojla, koji je gospodario i u Raškoj. Zašto onda nijesu srušili i Ras, u kome je, kroz cijeli XII vijek, i u poèetku XIII vijeka, bio grèki episkop, saradnik Stefana Nemanje, i u progonjenju bogumila! Grèki uticaj došao je u Zetu upravo preko Nemanjiæa! Grèka je vjera postala državna, jednako kao i grèka heraldika. Nemanja je zidao Hilandar? Èetvrto, kako se može smatrati da je Nemanja ostavio nepovrijeðen narod, ako je tome narodu spalio kuæe! Rušenje gradova nije obaranje zidova praznih tvrðava! Osim toga, Æirkoviæ je falsifikovao navedeni odlomak, jer je izostavio bitan detalj iz onoga što piše Prvovenèani, da je njegov otac ostavio narod nepovrijeðen “da služi državi njegovoj sa strahom i sa ureðenim dankom od Svetoga”. Dakle, narod nije istrijebljen, jer ne bi imao ko da plaæa danak! A da bi se plaæao danak, mora da se živi u strahu od kazne ako se danak ne plati. A koliki je bio taj danak? O tome biše nadbiskup Grgur splitskom kanoniku Gvalteriju: “No velika je razmirica izbila izmeðu našega grada i velikoga župana (Civitati nostre a magno Jupano), o èemu s vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikoga meteža i pritisaka koji se dešavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prošloj godini oèekivali da prihodujemo od svojih imanja on nasilno traži za sebe (nunc cum violentia exigit) a mi ne možemo da položimo traženu sumu, jer su polja opustošena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o èemu bi prezviter Maraldus, oèevidac ovoga, mogao da vam referiše. Tako mnogim metežima i pritiscima izloženi svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, èija briga za diokliæansku crkvu nije mala, ne može se u ovim okolnostima oèekivati pomoæ…”
      Dakle, Æirkoviæ s predumišljajem ublažuje okrutnost okupacije Zete, preuvelièavajuæi znaèaj veza po ženskoj liniji, prenebregavajuæi istorijske èinjenice o grèkoj vlasti u Zeti. Jasno je da Grci za 30 godina ratovanja u XII vijeku i na drugim frontovima nijesu iznova mogli podizati veæ stare, petsto godina prije Hrista izgraðene gradove u primorju Zete, niti su Slovene u Zeti mogli tako brzo grecizirati, ako je njihova tradicija, svakako obraðena i kroz narodne pjesme, zborila iskljuèivo o borbi protiv njih!

      POKUŠAJ OSVAJANJA DUBROVNIKA:
      Srpska država se èitavim svojim teritorijalnim i kulturnim razvojem okreæe Istoku. Pokušaj da se osvoji Dubrovnik je propao, jer je grad pod Srðem imao jaku flotu, jake saveznike i zidine. Na osnovu dubrovaèke hronike Jireèek je pisao: “Nemanja se zatim poèeo spremati da napadne Dubrovnik ne samo sa suha nego i sa flotom, ali Srbi ne ioše sreæe na moru. Dubrovaèka flota na broju 11 laða, potuèe 18. avgusta 1184. grdno Nemanjina brata Miroslava sa njegovih 13 laða i èamaca iz sela Poljice… Leti 1185. pojavi se Miroslav pred Dubrovnik na èelu velike vojske sa opsadnim mahinama za bacanje kamena i drva, te otvori napadaj 1. jula. Sedmoga dana, u nedelju, kada se narod molio Bogu u crkvi muèenika Petra, Andrije i Lavrentija, spali on sve svoje mahine, te se povuèe, po svoj prilici što je dobio glas o vezi Dubrovnika sa Normanima”.

      Stefan Nemanja i njegov brat Miroslav su na ugovor sa Dubrovèanima metnuli krstove

      A to znaèi da je u Dubrovniku u to vrijeme veæ postojala crkva bokeljskih muèenika sa Luštice. Mir je potpisan septembra 1186, kao ugovor izmeðu Dubrovèana i Slovena (Raguseos et Sclauos). Tekst je pisao Gligorije dijak a Miroslav i Stefan Nemanja, buduæi nepismeni, metnuli su krstove.

      “O VUKANU U ZETI ZNAMO VRLO MALO”:
      Posebne oblasti Rastka i Vukana pominju se tek u Nemanjinoj povelji Spliæanima, izdatoj ubrzo poslije 1190. godine. Spliæanima je dozvoljeno da “izlaze slobodno u moju zemlju i sina mi Rastka u Humsku zemlju a sina mi Vuka u Zetu”. Vidi se, dakle, da su jake naslijeðene tradicije i Humske zemlje i Zete, a da je Nemanjina zemlja Raška! Ali i poslije toga, veli Æirkoviæ, u zetskim gradovima su smatrali Nemanju za pravoga gospodara. Vukan nije uspio da u Zeti stvori neku tradiciju o sebi. Ne pominje se njegov Dvor. Dopisuje se s papom, ali ne znamo odakle. Zmajeviæ ga zove Vukašinom, latinski Vulkanom, prema Bzoviju i Rinaldiju, i smatra ga namjesnikom Radoslava, a navodi da Orbin “inako govori”. Inaèe, Zmajeviæ zna za Vukanova pisma papi i za djelatnost papinih emisara u Zeti. U latinskom natpisu na crkvi Sv. Luke, koju je 1195. podigao u Kotoru neki Mavro, sin Andrije Kazafranka sa svojom ženom Buonom “u vrijeme gospodara Nemanje velikog župana i sina njegovoga Vukana, kralja Dioklije, Dalmacije, Travunije, Toplice i Hvosna”. “Sa kraljevskom titulom se Vukan javlja i u drugim dokumentima ovoga vremena. Vukanova kraljevska titula se u svom osnovnom dijelu, bez sumnje, nastavljala na titulu njegovih dukljanskih prethodnika i doprinosila je oèuvanju tradicija ranije samostalnog dukljanskog kraljevstva. Duklja je važila kao Èveliko kraljevstvo od isprvaÈ i na nju su se Stefan i Sava pozivali kad su sa papskom stolicom vodili pregovore koji su doveli do Stefanovog krunisanja za kralja”. Da Raška nije naslijedila Zetu nego ju je osvojila, vidi se iz èinjenice da Vukanova titula kralja, preuzeta od Vojislavljeviæa, nije važila u Srbiji! A do 1196. Nemanja je bio veliki župan Raške i tek tada je odredio nasljednika u Raškoj, svoga srednjega sina Stefana. A Stefan je imao velike muke i sa bratom Vukanom, i sa ugarskim kraljem, i sa papom na kojega su oni uticali, pa i sa bratom, da dobije od Rima kraljevsku krunu.

      VUKAN NEZADOVOLJAN ŠTO JE NJEGOV MLAÐI BRAT NASLIJEDIO PRIJESTO U RASU. RAT MEÐU NJIMA:
      Vukan je bio nezadovoljan ovim oèevim izborom, jer je smatrao da je, kao prvoroðeni, imao pravo na glavnu vlast velikoga župana. I ovo pokazuje sasvim jasno ðe je centar države. Da je Zeta bila srpska zemlja, prijestonica bi se iz zabaèenoga Rasa mogla prenijeti na obalu, kad je veæ mogla, kasnije, da se prebacuje u Skoplje, pa bi se slobodnije koristila stara kraljevska titula Vojislavljeviæa. Nemanja je, meðutim, mislio drukèije i logiènije. Prvoroðeni sin ide tamo ðe je postojala meðunarodno priznata kraljevina i koristiæe se tom titulom bez posebne potvrde o prenošenju, sve dokle to bude moguæe, a Stefan je oženio vizantijsku princezu, šæer Aleksija III Anðela, koji je prethodne godine prevratom došao na carigradski prijesto, pa æe tako oba sina imati izgleda na titule, jedan sa osloncem na Rim, drugi sa osloncem na Carigrad!
      B. Ferjanèiæ kaže: “U politici prvih Nemanjiæa oblast (?) Zete ima važno mesto jer je tu još ranije postojalo kraljevstvo na èije se tradicije, prema vesti Domentijana, poziva izaslanik Metodije kada u ime Stefana Nemanjina traži kraljevsku krunu u Rimu.”
      Dakle, po njemu je jedna oblast srpske države bila kraljevina, i ta se titula nije protezala na ostali dio države! Prudentis est nonnunquam silere. Vukan se, oèigledno, nije s time mirio. Pogotovo što se i Stefan okrenuo Rimu i Ugarskoj i veæ 1200. ili 1201. oæerao ženu Evdokiju i oženio unuku dužda Dandola! Vukan je ucvijeljenu Evdokiju ispratio do Draèa, a preko ugarskoga kralja Emerika uticao na papu Inoæentija III da Stefanu ne da kraljevsku krunu.

      Da su Vojislavljeviæi bili Srbi, Prvovjenèani onda ne bi bio iz Raške nego iz Duklje-Zete

      Možda je ono poznato Vukanovo pismo papi iz 1199. kojijem potkazuje bana Kulina i udovicu kneza Miroslava (!) kao bogumile, bilo preventivno, jer ga je iskoristio da istakne svoju krvnu vezu sa papom i indirektno izbaci iz sedla mlaðega brata. A Stefan je iskljuèio Kotor iz Vukanove vlasti 1201. godine, jer je Lauro Zan, graðanin Venecije “položio zakletvu velikom županu Stefanu i njegovim sinovima, odnosno graðanima Kotora, da æe verno obavljati dužnost kneza u tom gradu”, što je svakako bilo uzrok rata. Stefan je slao svoje ljude u Rim da mu izdejstvuju kraljevsku titulu i njegova molba bila je povoljno primljena; èak je bio odreðen i legat koji æe odnijeti tu krunu, ali je èitava operacija, na intervenciju ugarskoga kralja, odložena do 1217. godine! Æirkoviæ pretpostavlja da je do ove veze Vukana i Emerika došlo preko Huma i da je Vukan imao dva cilja: da se proglasi kraljem u Rasu i da “uspostavi vrhovnu vlast ugarskih kraljeva nad Srbijom”. I zaista, od 1202. Srbija je sve do 1918. navoðena u titulama ugarskih kraljeva kao njihova oblast.
      Da je Vukan bio jako ozlojeðen, dokazuje èinjenica da je uz pomoæ maðarske vojske oæerao brata iz Raške, na što je Stefan reagovao pišuæi da je Vukan prekršio oèev zavjet i doveo “inoplemenike na otaèastvo svoje”. I ne samo to. Vukan je pustošio svoju sopstvenu zemlju, vjerovatno u toku sukoba sa Stefanovim pristalicama. Da se zaista radilo o “inoplemenim pukovima” dokazuje Emerikovo pismo papi, da je “zemlju velikog župana” ponovo prisvojio, nazivajuæi se i kraljem Srbije! Dakle, Vukan nije poklanjao pažnju dukljanskoj kraljevskoj tituli, kao tuðoj! Vukan je ostao bez ugarske pomoæi 1204. godine, a krstaši su 13. aprila iste godine zauzeli Carigrad. Time je nestala velika vizantijska imperija. Vukan se zadovoljio Zetom, bez prava na Hvosno i Toplicu. Posljedice graðanskog rata, veli Blagojeviæ, bile su strašne, do te mjere da je u pitanje dovedeno i postojanje srpske države i srpskoga naroda.

      SIN STEFANA NEMANJE, I SAM STEFAN NEMANJA, POSTAJE 1217. PRVI SRPSKI KRALJ, PRVOVENÈANI:
      Konaèno je sin Stefana Nemanje, i sam Stefan Nemanja, postao kralj godine 1217. godine. Domentijan, Savin uèenik i biograf piše da je Sava molio papu: “Da vjenèaiet brata svojego kralievstvo po prvomu otèastvu kralievstva ih, v niemže i otac ih rodi se po božstvovnomu smotreniju v meste rekomem Dioklitii iže zovet se veliko kralievstvo otprva”.
      Poslije izvjesnoga vremena nareðeno je Teodosiju da preradi Domentijanov životopis sv. Save i izostavi pomen pape i miroljubiv stav prema katolièkoj crkvi, jer to poslije propasti Latinskoga carstva 1261, “više nije odgovaralo zvaniènome stavu srpske crkve”. Ali nije uraðen samo taj jedan falsifikat nego je prvo navedeno da je Sava osamostalio srpsku pravoslavnu crkvu pa onda krunisao svojega brata, iako je papa poslao krunu 1217. a Sava se otrgao ispod jurisdikcije Ohrida dvije – tri godine kasnije! Mnogi istraživaèi smatraju da Sava nije ni prisustvovao krunisanju svojega brata, jer se nije slagao sa njegovim osloncem na papu!. “Kad su ti pregovori (oko krunisanja – p.n.) privedeni kraju, Sava je ljut otišao iz Raške.” Blagojeviæ ponovo falsifikuje istoriju pa veli da je “kraljevsko dostojanstvo pripadalo i srpskim vladarima u Duklji znatno ranije (1077), ali je ono bilo teritorijalno ogranièeno na “Duklju i Dalmaciju” i personalno vezano za dinastiju Vojislavljeviæa”! Da su Vojislavljeviæi bili Srbi, Nemanjiæi bi koristili njihovu kraljevsku titulu! A Stefan, Nemanjin sin, ne bi bio Prvovenèani, veæ bi Prvovjenèani bio Mihailo Vojislavljeviæ!

      SAVA JE OSAMOSTALIO PRAVOSLAVNU CRKVU U RAŠKOJ NA NEKANONSKI NAÈIN, ALI U DRŽAVNOM INTERESU, KORISTEÆI IZGNANSTVO VIZANTIJSKOGA CARA I PATRIJARHA, KOJIJEMA JE BILA POTREBNA MATERIJALNA POMOÆ!:
      Poslije falsifikovanja Stefanovoga krunisanja, kao da je bilo prije odvajanja pravoslavne crkve u Raškoj od Ohrida, uslijedilo je i falsifikovanje toga osamostaljivanja.

      Tvrdi se da je Sava bio arhiepiskop prije no je Prvovenèani krunisan – zaista mnogo falsifikata!

      Latini su 1204. osvojili Carigrad i u Aja Sofiji je 16. maja krunisan za cara Latinskoga carstva grof Balduin Flandrijski, kojega je podržavao mletaèki dužd. Mleèanin Toma Morozini postao je prvi latinski patrijarh u Carigradu. Teritorija Vizantije podijeljena je meðu saveznicima.

      NIKEJSKO CARSTVO, PREMA OSTROGORSKOM:
      I sama Grèka bila je izdijeljena. Atikom i Beotijom zavladali su Burgundi, a Ahajom i Morejom Francuzi. Grci i bjegunci, nezadovoljni Latinima, zasnovali su nove države: Nikejsku i Epirsku despotovinu. Despot Teodor Laskaris krunisan je 1205. za cara u Nikeji, a Mihailo Anðeo je osnovao Epirsku despotovinu. Zato novi centar u Nikeji nije obezbjeðivao punu državnu i crkvenu vlast, jer mu je konkurisao Epir. I po St. Stanojeviæu epirski despotat je bio “takmac Nikejskom carstvu”. A ovo je važno zbog položaja Teodora Laskarisa, koji se poslije petnaestak godina saglasio da se pravoslavna crkva u Raškoj privremeno izdvoji ispod jurisdikcije Ohrida. Ne zna se ni kada je to bilo niti zašto se Laskaris s time složio. Bila su nesigurna vremena a blago odneseno iz Carigrada svakako je bilo pri kraju. I nema drugoga objašnjenja nego da je Sava donio u Nikeju zlato, koje se i inaèe èesto pominje uz Nemanjiæe i uz njihove zadužbine. Dakle, Laskaris je sklopio sa Savom nekakav usmeni dogovor o privremenom preskakanju kanonskih propisa, po kojima se pravoslavlje u Raškoj ne bi moglo osamostaliti bez saglasnosti ohridskoga patrijarha. Upuštajuæi se u takvu akciju, Sava je radio u interesu svoje države, a ignorisanje kanona može se jedino tumaèiti kao za njega manje važno pitanje. No zbog toga on nije dobio tomos, to jest dokumenat o toj saglasnosti, pa se zato i ne zna kada je to bilo. Da je Sava dobio tomos, u njemu bi bio i datum i ime patrijarha. U odsustvu tomosa i Domentijan nagaða, ili prikriva istinu, pišuæi da je Sava otišao na Istok, ne navodeæi ime grada. Teodosije je, izostavljajuæi papu, i zamjenjujuæi datume, napisao da je Sava pošao u grad Konstantinov, ðe ga je car Laskaris bogato obdario, a patrijarh German posvetio za arhiepiskopa. I sve je to, navodno, bilo prije nego je Prvovenèani krunisan, kako bi Sava mogao da ga kruniše! Zaista mnogo falsifikata od božjih ljudi na zemlji.

      SMRT U ZETI NEZAPAŽENOGA VUKANA. NASLJEÐUJE GA JOŠ MANJE ZAPAŽENI ÐORÐE:
      Vukan je imao tri sina: Ðorða, koji je živio u Ulcinju, Stefana koji je podigao Moraèu i Dmitra, monaha Davida, koji je imao unuka kneza Vratka, oca knjeginje Milice. O Vukanu ima u Zeti malo tragova. Nema ni žitija. Uglavnom, pominje se u vezi sa Vatikanom. Ali Dragoje Živkoviæ s razlogom veli da se Vukan držao pape kako bi udovoljio zetskoj vlasteli i crkvenim vlastima. Zemlja je bila katolièka i on nije mogao da to smetne s uma. Pravoslavlje æe se javiti tek oko 1233. u Zeti a kasnije na primorju. Dakle, djelovao je “u službi zaštite dukljanskih vjersko – politièkih tradicija”. Katolièki sinod u Baru 1199, na kome su donesene odluke o ozdravljenju katolièke crkve u Zeti, pomagao je Vukanu da se približi papskoj kuriji, u isto vrijeme dokle Sava i Nemanja stvaraju srpski centar u Hilandaru. Skadar je bio u rukama Stefana Prvovenèanog. Kad ga je Mihailo Anðeo iz Epira osvojio, 1214, bio je ubijen pa je Stefan ponovo zadobio taj važan saobraæajni centar koji je neko vrijeme (1080 – 1150) bio zetska prijestonica. Vukan se ne pominje poslije 1207, u ugovoru izmeðu Kotora i Dubrovnika, ðe je signiran uz brata, velikoga župana Stefana. Istina, novootkriveni natpis u manastiru Studenici bilježi ga kao živa 1209, sa titulom velijega kneza, koju mu pripisuje i Sava, ali od 1208. u Zeti ga je ipak naslijedio Ðorðe, koji je u julu te godine položio zakletvu vjernosti mletaèkome duždu i njegovoj vladi. U zakletvi stoji: “Da æemo zemlju koju sada posedujemo i onu koju æemo ubuduæe steæi èuvati za istog gospodina dužda i njegove naslednike” (et quod terra quam nunc habemus et illam, quam nos acquiremus in antea, per eundem dominium ducem suosque successoribus tenebimus)!

      Ako je neko 1241. sa Kosova bježao od Tatara nije mogao stati u Zeti jer su Tatari bili i tu

      Ðorðe se obavezuje da, po potrebi, napadne Dimitrija Progonova, gospodara Arbana u oblasti Kroje, i da prijatelje Venecije smatra svojim prijateljima, a neprijatelje – neprijateljima. Ovo ne treba da èudi jer i tri godine poslije krunisanja i Stefan Prvovenèani piše papi (1220) Honoriju III, koji mu je i poslao krunu da želi da se naziva sinom Svete Rimske crkve i njega kao Svetoga oca. Æirkoviæ je u pravu kada ublažuje težinu rijeèi u sliènim zakletvama, jer je, kako veli, i Dubrovnik “tokom èitave svoje istorije priznavao vrhovnu vlast drugih država, a to ga nije smetalo da samostalno sklopi desetine politièkih ugovora”.
      Prvovenèanoga je u Raškoj naslijedio sin Radoslav (1227 – 34), i on je potvrðivao povelje koje je izdavao Ðorðe! I u gradskim ispravama Radoslav se navodi kao vladar. A Radoslav je bio pod jakim vizantijskim uticajem, jer ga je štitio tast Teodor Anðel, koji je ojaèao u Epiru. Zatijem je osvojio Solun i namjeravao da obnovi Vizantijsko carstvo. To je otežavalo položaj Ðorða Vukanovoga u Zeti, jer se veæ javljala nova vjera kao državna. No Anðela su pobijedili Bugari 1230, a time je i Radoslav izgubio podršku. To je na njega djelovalo katastrofalno, pa je u kasnijoj tradiciji, kako veli Æirkoviæ, zabilježen kao “vrežden umom”. Obraæao se prijateljski ohridskome patrijarhu Homatijanu, koji je bruèio Savu. I to je sve uticalo na vlastelu da ga zbace i dovedu na prijesto njegovoga brata Vladislava (1234 – 43). Vladislav je bio zet Asena II, u vrijeme kada su Bugari bili vodeæa sila na Balkanu. Kolika je bila vlast Vukanovoga sina Ðorða u Zeti, nije jasno. Æirkoviæ veli da je gospodario barem nekim gradovima.
      Pravoslavlje je sve više jaèalo a sa papom se sve više taktiziralo, i “sve je to istovremeno Nemanjinu državu udaljavalo od Duklje” (Æirkoviæ). Godine 1241. došlo je do prodora Tatara u Zetu i Dalmaciju. Najveæu štetu od njihove najezde pretrpio je grad Svaè (S. Atius), za koji se tvrdilo da ima crkava koliko je dana u godini. Doslovno uzeto to je nemoguæe. Ali u metaforiènome smislu u tome je bilo istine, jer je Svaè bio veoma razvijen centar. Tatari su rušili i Kotor i Drivast. Za to vrijeme veže se i najranije locirana prièa o nekoj seobi sa Kosova ili iz Dukaðina u Zetu. No ako je neko otud bježao pred Tatarima 1241, nije se mogao zaustaviti tu, jer su i Tatari bili tu, nego je morao iæi dalje. A o tome nema nikakve arhivske potvrde. Takvu tezu negirao je i Milan Rešetar, na osnovu lingvistièkih fakata. Tatari su ponovo 1285. prodrli u Bugarsku. Iz Bugarske su krenuli dalje, kralj Milutin im je dao kao taoca najstarijega sina Stefana (Deèanskog) koji se oslobodio tek kad je meðu Tatarima buknuo graðanski rat.
      Ðorðe je stajao iza ulcinjskoga crkvenoga pokoravanja Dubrovniku. Na tome dokumentu Ðorðe je “knez Duklje”, što znaèi da stara dukljanska kraljevska titula nije više imala znaèaj pošto je Raška dobila kralja. Istina, Ulcinjani pominju Ðorða kao kralja, ali to se može tumaèiti njihovom željom da svoje namjere osnaže kraljevskim peèatom. Ova Ðorðeva akcija bila je suprotna interesima države kao cjeline, jer je svaka država nastojala da ima svoju crkvenu organizaciju u okviru ekumenske religije, bila ona pravoslavna ili katolièka. U povelji kralja Stefana Vladislava manastiru na Vranjini, izmeðu septembra 1241. i kraja avgusta 1242, kojom se manastiru daje selo Godinje sa rijekom, nema pomena o Ðorðu. A u povelji Stefana Radoslava, kralja Srbije i Pomorja, od 10. jula 1250, kojom se daje Prevlaka Kotoru, takoðe nema pomena o Ðorðu Vukanovome, nego o Ðorðu, Bodinovome sinu. Pitanje je, meðutim, da li je to izvorna isprava ili kotorski falsifikat. Ð. Stracimiroviæ je s pravom naglašavao da je “kotorska vlastela htela da uzme zemlje manastira Sv. Mihaila na Prevlaci te sastaviše lažne povelje srpskih vladalaca, po kojima su sve zemlje negdašnjeg prevlaèkog manastira tobože veæ u srpsko doba njihove bile”.

      Srpski vladaoci su uz Rašku kao srpsku zemlju pominjali i okupirane teritorije, kao Pomorsku

      Teško je povjerovati da je Prevlaka veæ 1250. bila u pravoslavnim rukama, ako znamo da je svega godinu dana ranije barski nadbiskup Jovan Plano Karpini planirao da se na Prevlaci (ad sanctum Michaelem in culfo Catari) naðe sa dubrovaèkim nadbiskupom, radi raspravljanja spornih pitanja. Naime, 1247. umro je prethodni barski nadbiskup, pa se Dubrovnik javio sa starim pretenzijama na Bar. A Plano Karpini je zastupao Barsku nadbiskupiju od 1248. do smrti i sudio se sa Dubrovèanima pred papom. Dakle, on je 1249. smatrao Prevlaku svojim crkvenim posjedom. Poslije Vladislava u Raškoj je vladao Uroš I (1243 – 76). On je bio treæi sin Prvovenèanog iz braka sa Mleèankom Anom Dandolo, drugom ženom Prvovenèanog. Vladislav, kojega je on zbacio, bio mu je stariji brat. Uroš I je odmah sklopio ugovor sa Dubrovnikom, što znaèi da je epizoda sa Ðorðem bila u Raškoj zaboravljena, a da u Dubrovniku nijesu insistirali na sprovoðenju ugovora sa Ulcinjanima. Urošu je, kako logièno rasuðuje D. Živkoviæ, bilo teško da prihvati da neko sa strane vodi katolièku crkvu u Zeti, ali mu je u isto vrijeme ta briga za katolièanstvo otežavala širenje pravoslavlja. Kada je Dimitrija naslijedio mlaði brat Stefan? On zida manastir Moraèu u tada zabitome predjelu, 1252, dakle, za vrijeme vrhovne Uroševe vlade. Ali i on se, sudeæi prema natpisu iznad ulaza, tituliše kao kralj. Kada je Stefan umro? S njime se gasi tradicija dukljanskih vladara, kao što se i u Humu gasi humska tradicija. Tamo je knez Radoslav, sin kneza Andrije, nastupao kao neprijatelj kralja Uroša I i ulazio je u savez Dubrovnika i Bugara protiv Raške. Uroš I, koji nije želio da dijeli vlast u državi, pa je ogranièavao i Vukanove sinove, uzeo je titulu kralja “srpske i pomorske zemlje”, pri èemu je jasno da je srpska zemlja bila Raška a pomorska zemlja Zeta, sa Travunijom. To što Æirkoviæ veli da takvo odvajanje srpske i pomorske zemlje “podsjeæa na razlièitu istoriju srpskih zemalja i njihove posebne tradicije” èista je besmislica. Da je Zeta bila srpska zemlja, srpski vladari bi je vrlo rado navodili kao takvu, to jest navodili bi srpsku zemlju u Raškoj i Zeti! Dragutin, stariji sin kralja Uroša i kraljice Jelene, brat kralja Milutina, vladao je Sremom. Sa Karolinom, æerkom ugarskoga kralja Stefana V (!), imao je sinove Vladislava i Urošica. Pobijedio je, uslonjen i na ugarsku vojsku, kod Gacka oèevu vojsku i zavladao u Raškoj (1276). Uroš je uskoro umro, a Dragutin je ustupio mlaðemu bratu Milutinu Zetu, Hum i Trebinje, a majci Jeleni (Francuskinji) zemlje u Primorju.

      FRANCUSKINJA JELENA KURTNEJSKA VLADA U ZETI:
      Dragutin je svakako imao razloga da Zetu da na upravu svojoj majci, katolkinji, princezi de Kurtene, i ona je na toj upravi osta.

      • Otac Stefana Nemanaje Zavida je bio srednjevjekovni bogati Vlastelin tako da se njegova djeca nisu radjala na livadi pod satorom nego u kuci.
        A i sam Stefan Nemanja je bio bogat a da ne govorima njegovi potomci Vladari bogate i mocne drzave koji su vladali skoro 2 vijeka.

        Gradili su gradove i Manastire po cijeloj drzavi a imali su i Manastire u Svetoj Zemlji Palestini ,kupovali pa i na Svetoj Gori ,Hilandar izgradili itd a da ne obnove rodnu kucu ,na Ribnici.

        Najsiromasniji seljak cuva i obnavlja svoju rodnu kucu a da Stefan Nemanja rodonacelnik tako mocne dinastije nema rodnu kucu /Vilu /zamak /grad nazovi kako hoces.
        Pa i Petrovici koji su doselili sa Njegos planine imaju rodnu kucu na Njegusima.
        Pa i Josip Broz sin siromasnog seljaka iz Zagorja pa je obnovio rodnu kucu u Kumrovcu a ne mocna dinastija Nemanjica.
        Pa i svaki poznatio pisac pa ima rodnu kucu kao muzej ili spomen kucu ,rodna kuca Rista Ratkovica u B.Polje pa Iva Andrica rodna u Travnik ljetna u H.Novi i dje je zivio u BG.
        Pa imas rodnu kucu Branka Copica, Djure Jaksica ,Nikole Tesle ,Stevana Mokranjca ,Vuka Karadzica,,Zivojina Misica ,Stepe Stepanovica itd a da ne postoji rodna kuca Stefana Nemanje pa nemojte pricati nelogicne stvari.

  3. Kuśo , mi Titovi nećemo ni sa četnicima, ni sa ustašoidima, pa ti viđi oklen ćeš da se ufatiš, na nas ne računaj!
    Mi smo svoji na svome i zakračunati:
    i potlja Tita – Tito 😂!
    Dolje plemenska pamet !

Leave a Reply to Serdar Krsto Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].