Sve se ipak oko novca vrti

Dobro je. Konačno nam je pao kamen sa srca. Jedan od lidera DF-a Andrija Mandić je juče saopštio građanima Crne Gore radosnu vijest koja je, ubrzo potom,  obišla planetu. Mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori Amfilohije zamolio je jedno od krila njegovog političkog djelovanja da ne izvrši samozapaljivanje u crnogorskoj skupštini i ne sagori u plamenu borbe za odbranu imovine koja im Zakonom o vjerskim zajednicima, polako ali sigurno, izmiče iz ruku. Radi se o bogatstvu koje je teško pobrojati i novcu koji se dnevno množi. Za tako nešto vrijedi se i zapaliti, razmišljali su u DF-u, ali snaga autoriteta vrhovnog vođe izbila im je argumente i ostavila ih bez scenarija koji je poznat pod imenom „bugarska skupština“. Dakle, taj film u kome glavnu rolu igraju poslanici koje kontroliše Srpska crva, neće biti na repertoaru u ovim prazničnim danima. Da li to znači definitivno odustajanje od radikalnih protesta koji su, makar u najavi, trebali da zaplaše vlast i građanstvo, ostaje da se vidi. Poruke vlasti su jasne. Neće se dozvoliti destabilizacija koja može da ugrozi javni red i mir, a protesti su legitimni ako se sprovode mirno i u duhu crnogorskog zakonodavstva.

U međuvremenu je šef Srpske crkve u Crnoj Gori pisao predsjedniku države, premijeru, pojedinim ministrima i poslanicima vladajuće koalicije i opozicione SDP kojim ih poziva da odustanu od zakona jer je on, kako kaže Amfilohije, diskriminatorski i uperen je protiv interesa pravoslavne crkve u našoj zemlji.

Nije jasno da li je pismo ostavilo utisak na pomenutu gospodu, naročito nakon izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića datoj beogradskoj O2 TV kojom je priznao Crnogorsku pravoslavnu crkvu i time šokirao svještenstvo i vjernike u Crnoj Gori, Srbiji, regionu i cjelokupnoj dijaspori, ali je činjenica da je žestoko pogodila mitropolita Amfilohija.  Reagovao je u svome stilu. Šef Srpske crkve u Crnoj Gori je Vučića nazvao neznalicom. Kratko i jasno, da jasnije ne može biti Amfilohije je izjavu srbijanskog predsjednika, koju nije gledao, kako je saopštio, ali jeste čuo o njoj “da Crnogorska autokefalna crkva i de fakto i de jure postoji i prije uspostavljanja nezavisnosti 2006. godine”, okarakterisao kao izjavu kojom Vučić pokazuje da je velika neznalica. A radi se o nosiocu ordena Svetog Save, najvišeg odlikovanja Srpske pravoslavne crkve koju je srbijanskom predsjedniku dodijelio Sinod, uprkos protivljenjima jednog dijela vladika, među kojima je bio i Amfilohije.

Da li je to bio  Vučićev nož u leđa Srpskoj crkvi u Crnoj Gori nije poznato, ali jeste da je izjava izazvala totalni šok, nevjericu pa i ogorčenje onih koji se bore svim raspoloživim snagama da zaplaše vlast i javnost i učine konačan pritisak da od ovoga posla ne bude ništa. Nije pomoglo ni demantovanje iz vrha srbijanske vlasti da je zloupotrijebljena Vučićeva izjava u nekim medijima, jer je valjda jasno da se ono što je kazao i što je objavljeno javno ne može prepraviti nikakvim intervencijama.

Zbog svega rečenog vjerskom poglavaru Srba u Crnoj Gori je ostalo ono čime se najbolje služi. To su kletve i prokletstva. Ovoga puta one su poslate poslanicima koji će glasati da Crna Gora dobije zakon kojim se konačno uređuje ovo pitanje i u našoj zemlji. Oni koji se protive moraće da shvate već jednom da je Crna Gora sekularna država i da nijedna vjerska zajednica neće uređivati njeno unutrašnje ustrojstvo. Amfilohije bi da vlada po svetosavskim principima, da bude vrhovni poglavar države i crkve istovremeno, da kune i proklinje kad mu nešto nije po volji. To ne propovijeda pravoslavna vjera kojoj je sveta obaveza da propagira ljubav, zajedništvo, toplu riječ, bratski zagrljaj.

Pa ipak, na kraju je jasno svima da će se ova priča završiti kako je i počela. Usvojiće se zakon, neće biti samospaljivanja a što se proklinjanja tiče, Amfilohije je to radio i do sada pa niko nije od toga imao nikakvu štetu. Nešto baš ne funkcioniše na relaciji Bog-mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori. Shvatiće to Amfilohije ako nije do sada već, nakon usvajanja ovog zakona kojim se ne otima, ne kune i ne zatuca.

A sve se ipak oko novca vrti!

Slavko Mandić