SVE PODSJEĆA NA MRAČNE DEVEDESETE: ”Lov na Turke”, ćutanje vlasti i narodne patrole, koje siju strah i mržnju

U Podgorici ovih dana sve podsjeća na mračne devedesete, kada se po ulicama prijetilo muslimanima, a aveti ratova iz okruženja bile su sveprisutne. Povod, kako tvrde, je napad turskog i azerbejdžanskog državljanina na jednog Podgoričanina, koji je izboden nožem – ali sve ono što gledamo danima, daleko prevazilazi pojedinačni incident.

Umjesto smirivanja tenzija, na koje je pozvala policija, incident je postao okidač za širenje mržnje, nacionalističke mobilizacije, nasilja i povampirenog fašizma.

Baš onako kako je bilo devedestih, kada je Crna Gora bila je svjedok etničkih sukoba, progona manjina, ratnih trauma i stradanja. U tom periodu, muslimani su često bili tretirani kao nepoželjni element koji moraju biti prognani ili kažnjeni na bilo koji način. Nacionalna homogenizacija, pritiskanje manjinskih zajednica, progon ljudi druge vjere i nacije i govor mržnje bili su sastavni elementi tadašnje dnevne politike.

Dan-danas, kolektivno sjećanje nosi traume – i kad vidimo da se na ulicama Podgorice poziva na izgon Turaka, kad neonacistički tonovi dopiru iz razglasa i kad nema odlučne osude vlasti, osjećaj je da se istorija ponavlja.

POLITIČKA POZADINA I DAJKOVIĆEVI SRBI

Zato ove proteste ne smijemo gledati samo kao reakciju na krivično djelo — oni imaju jasnu komponentu simboličkog i političkog izvršenja.

Iako smo u prethodnom periodu svjedočili sličnim incidentima, koji su počinili i državljani Crne Gore i državljani drugih država, reakcije s razlogom nije bilo jer su nadležni svojim redovnim postupanjem sankcionisali ova krivična djela.

Crna Gora objektivno ima problem sa prilivom državljana drugih država, konkretno državljana Turske, kojih prema zvaničnim podacima ima nešto preko 13.000, no histerija koja vlada prethodnih dana i koja je usmjerena isključivo na njih pokazuje da se nešto drugo iza brda valja.

Na ulicama Glavnog grada prethodnih dana imamo, ”narodne patrole”, poput onih, koje su formirali operativci Srpske narodne stranke u Srbiji u cilju obračuna sa građanima te države na njihovim protestima, koji već godinu dana traju u toj zemlji.

U prilog tome ide i izjava predsjednika političke partije Slobodna Crna Gora, Vladislava Dajkovića, koji tvrdi da su muškarci sa kapuljačama, koji siju mržnju na ulicama Podgorice mahom Srbi. Dajković je istakao da su “momci u kapuljačama sve Srbi” i da su “spremni da zaštite narod”, što bi trebao u normalnim državama alarm za uzbunu, jer Crna Gora nije zemlja narodnih patrola i falangi, već građanska država u kojoj bezbjednost građana obezbjeđuju institucije.

Ove u najmanju ruku problematične šetnje i protesti od starta su postali otvoreni skupovi mržnje, – sa parolama poput “Turci napolje” i “Nećemo migrante”, na kojima okupljeni su, maskirani i često naoružani bejzbol palicama, marširaju ulicama Podgorice, pozivaju na linč turskih državljana i bukvalno ”love turke”, kako bi se obračunali sa njima.

POLICIJA PRATI, ĆUTI I DOZVOLJAVA OKUPLJANJA

Policija to posmatra gotovo pasivno, bez odlučne reakcije, dok se sa megafona šire poruke, koje bi u svakoj demokratskoj državi bile prepoznate kao govor mržnje i poziv na nasilje.

Istini za volju, VDT Podgorica je formirala samoincijativno formirala predmet povodom govora mržnje, ali dok oni utvrđuju činjenice i sprovode istragu, okupljene grupe i dalje protestvuju i još više potpiruju.

Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da vlasti – i policijske i političke – na sve ovo ćute. Policija, iako prisutna, nije spriječila okupljanja niti reagovala na otvorene prijetnje i uvrede upućene strancima i migrantima. Nema jasnih javnih osuda političara iz parlamentarne većine, nema distanciranja od ekstremističkih grupa koje su preuzele ulice.

Sa izostankom njihove reakcije jasno se šalje opasna poruka da su ovakve scene prihvatljive, pa čak i poželjne.

SRBIJA VS TURSKA I CRNA GORA KAO POLIGON ZA OBRAČUN

U cijeloj priči vrlo je znakovit tajming.

Naime, sve ovo događa se u trenutku kada su odnosi između Srbije i Turske zategnuti. Sve je počelo isporukom oružja iz Turske Kosovu, na šta je zvanični Beograd oštro reagovao. Nakon reakcije Srbije, ekspresno je uslijedio i odgovor iz Turske i to direktno od predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, koji je Srbiji poručio da ukoliko krene na Kosovo, sa njima će se obračunati 100 miliona Turaka.

Nakon toga zvanični Beograd je utihnuo, ali ovo što se dešava sada u Crnoj Gori, može bit upravo ono što je zvanični Beograd pripremio kao odgovor Turskoj, a elementi iz Crne Gore lojalni srpskom svetu, odmah sproveli u djelo.

ĆUTANJE VLASTI NA OTVORENU DESTABILIZACIJU DRŽAVE

Upravo zato ovo nije samo incident – već organizovani pokušaj destabilizacije, instruisan od treće strane. S obzirom na to da Crna Gora sebe definiše kao građansku, multietničku i sekularnu državu, ovakve slike i poruke su direktan napad na njen ustavni poredak.

Ako institucije ne reaguju odlučno, država rizikuje da prepusti ulice grupama koje su spremne da same dijele pravdu, podižu barijere i odlučuju ko ima pravo da živi u Crnoj Gori.

A to bi bio korak unazad – pravo nazad u devedesete, u vrijeme koje su mnogi vjerovali da je zauvek ostalo iza nas, ali sa ovom vlašću uveliko proživljava svoje najbolje, a za građane najcrnje dane.