Sve je na puce, ništa na srce

Od kad smo zaboravili kruva i masti i stare, dobre marmelade, svaka ti je bolest na narod, podsjetio me moj kolega Mašo Čekić u razgovoru za Skala radio.

Mašo je inače meštar, ili mali od kužine, starih recepata, ljekovitih trava i zeleni, iz kojih crpi sokove i šug za štorije i za teću.

Na žalost, ne spadam u one generacije podizane na mast sa cukrom, so i papar crni i crveni na fetu kruva, ali dok je to bila marenda, a za objed branje, leća ili slani grah, tu rđa nije padala, slušala sam priče mojih starih.

Moje djetinjstvo obilježile su pašte i pišingeri, mortadela od koje je mirisala ulica, paštete, gavrilović salama i prva gorgonzola i sir trapist od gulozeca.

Kad pomislim na stare, čija sjećanja na minulo vrijeme obožavam da slušam, sjetim se da su mi zborili da bez zeleni nema objeda i večere.

Slušala sam takođe, da kad se o djetetu mnogo briži i kad se drži u pamuk ili škatulu od slonove kosti, da gubi imunitet, postaje lizijero i bolešljivo.

Na zrak, u pijesak, da ogrebe koljeno, da procuri krv i krastica da se stvori. Da mu feta kruha sa one namazane bande na zemlju pane, da je digne, pune u nju i da nastavi.

To je zdravlje i odbrana od bolesti.

Danas brza hrana, brza komunikacija, brzo spavanje, brz objed bez obiteljskog okupljanja za trpezu, brza, nepromišljena riječ, brza vožnja.

Da ne spominjem mobilnu koronu koja nas je zarazila toliko da smo zaboravili na rukopis i pisma, čestitke i kartoline.

Sve se završava bezdušnim skraćenicama na po riječi, uglavnom tuđih jezika. Sve je na ok, thans, lol, no, yes, coops, bye, I viber, hoog, good luck, call me, sorry, congrats, please, cool, hi, etc.

Niđe slike, duha, daha duše, mirisa.

Zagađenje uma, duha, srca, rijeka, cvijeta, voćke, zraka, vode.

Čemu onda čuđenje i pitanje zašto i kako nas je zadesilo ovo čudo?

Sve je na puce. Ništa na srce.

Ručni rad zaboravljen, mašinski na cijeni.

Usta, grudi i zadnjice silikoni pune.

Od kose, obrva i trepavica, do nokta na malom prstu, sve je vještački.

Gel, maska, dodaci, umeci, podmetači, pirsing, tetovaže.

Majka priroda silikonske lutke rađa.

Dozvali, prizvali muku, i još se čudimo, pitajući se ko nam je poslao. Što smo Bogu zgriješili?

Sve, odgovaram.

I da ne razmišljam kako da završim ovu današnju priču u doba korone, sjetih se svoje pjesme koju sam napisala 2013. godine:

Stara rićeta

Kad te ćapa fjaka pa dođe deboleca

Kraj ljeta s tugurijom kad zajeca

Jugo kad zapuva i zalampa iza škura

Pa se skrati od dana cijela ura

Kad ti na lencuo treba prva deka

Radi šuštance zborili su stari

Žbati jaje u cukar i kap prošeka

A kad te uvati rabija

Pa ti ni cvijet u pitar ne prija

Razladi postelju da uđe arija

Pokišaj noge u kain

I tek u zadnje popi kinin

U staru rićetu miriše ružmarin i lavanda

Mandžurana,

cerot,

maslo

med i beškot

Od svega ovoga sigurno ćeš se refat

Umiti iznutra i slatko zaspat!

Može bit da je ovo recept protiv korone, a ako nije, primijenite ga, zasigurno neće škodit.

Dubravka Jovanović