SUZE RADOSNICE CRNOGORSKE DIVE

Poznatoj crnogorskoj  spisateljici Branki Bogavac iz Pariza priređeno sjajno veče u Beranama pod nazivom “Moj susret sa prijateljima”

SUZE RADOSNICE CRNOGORSKE DIVE

Sala „Ivangrad” Hotela Berane bila je tijesna da primi sve poslenike kulture i ljubitelje pisane riječi iz grada na Limu, ali i okolnih opština, koji su sa posebnom pažnjom propratili veče Branke Bogavac pod nazivom “Moj susret sa prijateljima” koja je sinoć održana u Beranama.

Kako kod govornika, tako i kod publike, posebna emocija prema Branki, ali njenoj prema prijateljima, koja se uvijek rado vraćala u grad svoje mladosti gdje je, kako je kazala provela najljepše dane učeći u beranskoj gimnaziji, iskazana je u sjajnoj atmosferi pa je veliki broj prisutnih ostao dugo sa Brankom u razgovoru sa njom poslije završene večeri posvećene njoj.

Nositeljki Ordena Vitez umjetnosti i književnosti Francuske, akademkinji DANU, zatim nositeljki najveće opštinske nagrade Berana “21 jul” i počasnoj građanki Petnjice, iskazano je posebno poštovanje  i čast na početku  večeri kada je  pročitana pjesma “Sestra” pjesnika i publiciste Gordana K. Čampara , koju je njoj posvetio, pa je Branka usljed emocija koje su vladale u sali i sama pustila suze radosnice.

Posebno emotivan trenutak je bio, kada je nekadašnji Brankin kolega Miloš Barjaktarović izašao za govornicom i počeo da priča sa puno detalja o njihovom zajedničkom drugovanju kada su šezdesetih godina radili kao nastavnici u nekoliko škola u bihorskim selima i tadašnjim vremenima koja su karakterisala nekadašnje lijepe običaje, druženja, igranke, pjesničke i druge večeri.

Tokom promocije koja je, kako su kazali, govornici svojim duhom podsjećala i kako su naveli  neki od učesnika, “na neka davna ivangradska vremena”,  podsjetili  su na životni put poznate novinarke i djelatnika kulture, ali i ukazali na kvalitet njenih 14 knjiga koje je do sada izdala, ali i dvije koje je priredila Jovana Došljak u kojima su svrstani tekstovi o Branki brojnih autora koji su zajedno štampali kao izdavači Centar za kulturu Petnjice i časopis Komun@ iz Podgorice čiji je Bogavac član Programskog odbora.

Posebno iznenađenje organizatori večeri posvećene Branki Bogavac priredili su saopštavanjem da su upravo za ovu priliku pripremili i štampali knjigu “Branka uzdarja za dar”, koja sadrži četrdesetak zapisa njenih prijatelja, o Branki, specijalno pisanih za tu knjigu i za ovu priliku koja predstavljaju poklon od njenih prijatelja.

I taj detalj vezan za veče posvećeno spisateljici Branki kod nje je takođe izazvao nemalo iznenađenje i posebnu emociju koja je propraćena gromoglasnim aplauzom svih prisutnih.

Branka je ostala bez riječi, upućujući zahvalnost svojim prijateljima koji su joj u poznim godinama  u njenim Beranama priredili ono, kako je kazala, što je rijetko ko učinio za svoje ljude, pisce, novinare i one koji su već više od pola decenije daleko od rodne grude i Crne Gore.

Ređali su se govornici među kojima su bili prof. dr Saša Popović, Salko Luboder, Jovana Došljak, Sinan Tiganj i Amer Ramusović koji su ukazali na Brankina sjećanja na dug i zanimljiv put koji je prešla od svoga sela Bora i Petnjice, preko Berana i Beograda, do Pariza.Ona je prošla  jednu epohu koja je nastala bez namjere da bude više od ličnog svjedočanstva, pa je i organizacija ove Brankine večeri predstavljala dug prema njoj, grada na Limu i njenih prijatelja koji je itekako zaslužila,  je njeno Berane i Crnu Goru svojim razgovorima sa svjetskim ličnostima, stvaraocima i Nobelovcima promovisala na najbolji mogući način,saopštavajući odakle potiče i zabilježevši brojne razgovore sa njima u svojim knjigama.

Na kraju promocije, u svom emotivnom obraćanju, Branka Bogavac je iskazala zahvalnost organizatorima i prisutnima koji su upijali svaku njenu iskazanu riječ o njenom životnom putu naglašavajući:

„ Ja sam neopisivo srećna što imam sve vas za prijatelje. Nemam riječi koje mogu opisati moj ponos što sam vaša i što me nijeste zaboravili. I ljudi koje sam imala sreću da sretnem i napravim sa njima brojne razgovore u mojim knjigama, darivali su mi svoje riječi – onako, za ljubav susreta, za ljudsku ljubav, za moju ljubav za njihove knjige i njihove riječi, jednostavno, poklonili su mi ih, a ja ih, s moje strane, prenosim svima onima koji vole da čitaju, koji vole knjige…Tako moj susret s tim ljudima postaje mjesto rasprostiranja njihovih riječi, mjesto odakle će one otići još dalje i stići do onih koji će ih primiti kao darove koji će ih obogatiti. I to rasprostiranje njihovih poklona je moje uzdarje za njihov dar kako ste i naslovili knjigu koju ste meni posvetili i zahvaljujući prije svega Drašku Došljaku priredili i štampali i večeras meni uručili najljepši poklon, pa sada mogu slobodno na onaj svijet, jer sve ono što bi poželio neko da mu se desi u poznim godinama, meni se desilo zahvaljujući mojim prijateljima.

Ima li išta ljepše od susreta s onim koji te vole i poštuju ono što si uradila za života, istakla je Bogavac ne skrivajući I na kraju ove lijepe neobične verčeri svoje suze radosnice.