Suza za Jovanku Broz

12
Jovanka

Jovanka Broz, udovica doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, legendarnog Tita, preminula je juče u 11 sati i 45 minuta u Beogradu.

Imala je 89 godina, godinu više od maršala koji je preminuo u 88. godini, kome se klanjao svijet, a domaći poltroni se kleli u vjernost veličajući njegov lik i djelo.

Išlo je to toliko daleko da je svaka Titova izgovorena riječ veličana kao izuzetna filozofska misao, pa i ako je kazao da je dan lijep to je moralo da ima u sebi znatno dublje značenje koje se moralo  drugačije tumačiti.

Pa ipak, koliko se god plašili za svoje pozicije, jer im je samo to bio cilj, poltroni i ulizice su intrigama i raznim spletkama, lažima i klevetama uspjeli da poremete odnose supružnika koji su, Titove potonje godine života proveli bez javnog zajedničkog pojavljivanja.

Tito je umro 1980. godine. Plač i suze vaskolike Jugoslavije, zakletve do groba navodnih nastavljača politike koju je uvažavao svijet, što je najbolje pokazala sahrana voljenog vođe koja je okupila sve značajnije glave planete, trajale su kratko.

Počeli su napadi na Josipa Broza i njegovo djelo. Opet sijaset laži i neistina pa čak i prijedloga da se sruši kuća cvijeća u kojoj  je sahranjen.

Prednjačili su oni koji su se najviše kleli u radnički pokret, socijalističko samoupravljanje, komunizam bez ostatka.

Pokrenuo se točak nacionalizma i šovinizma, mržnje i netrpeljivosti prema svemu što nema isti nacionalni naboj.

Komunisti su naprasno postali vjernici, a vjernici se u čudu sklanjali pridošlicama koji su rasli brojčano brzinom svjetlosti.

Naprasno su se rađali i novi popovi jer je trebalo opslužit narastajuću pastvu.

Počelo je ljubljenje krsta i ikona, svojatanje svetaca i zaklinjanje da je u komunizmi moralo onako kako bi se živa glava sačuvala.

Laž do laži iz dana u dan.

Samo da ne bude rata, govorio je narod a rat je prosto morao da se dogodi. Bio je žestok, krvav, onakav kakav samo “braći” priliči.

Godine antikomunističke histerije Jovanka je dočekala u Beogradu.

Vlast se na nju nije obazirala. Nije imala osnovnih uslova za život.

Uskratili su joj i  penziju iako je na nju imala pravo po dva osnova.

I kao supruga predsjednika SFRJ i kao potpukovnik Jugoslovenske narodne armije.

Dostojanstvena, Jovanka ništa nije tražila od onih koja joj je čak i lična dokumenta oduzela.

Kuća je točila, grijanja nije bilo.

Jedno vrijeme čak ni struje.

Uvijala se u ćebad.

Oskudica sa svih strana, dok su se drugovi, tada već  gospoda debljali iz sata u sat.

Grijala je vodu na šporetu, punila flaše i nosila u postelju kao bi pregurala ledene beogradske noći.

Sramota! Kakav to narod može i koje državno rukovodstvo smije da se upusti u takvu nečovječnu avanturu?

Valjda samo ovakav koji je to radio i koji sada žali Jovanku.

U Beogradu je formiran Organizacioni odbor za sahranu.

On je odlučio što će s njenim posmrtnim ostacima i đe će ih sahraniti.

Oće valjda bar malo da se iskupe.

A da nije bilo njih, svih redom od Titove smrti do jučerašnjeg dana, ona bi i danas bila živa.

Jovanka, gorda i hrabra i u najtežim trenutcima kada su joj prljavi partijski aparatčici oteli muža koga je voljela iskreno i koji je volio nju, i kada je bolovala sma, ne opterećujući ama baš nikoga.

Ko će se usuditi na grobu da joj govori?

Sramotno bi bilo da to iko uradi od živih političara sa prostora nekadašnje Jugoslavije koji su 33 godine ćutali dok se bivša prva dama naše velike zemlje borila sa problemima pukog preživljavanja.

Da se čovjeku smuči!

Slavko Mandić

12 COMMENTS

  1. Umjesto komentara i polemisanja – nepristojno je
    izjavljivati sućut (saučešće) na netu.
    Bilo kome.
    Prošetaj do pošte, pa pošalji rodbini telegram
    s izrazima duboke sućuti. Luksuzni, naravno.
    Ili bar SUBNOR-u.

  2. Šalajko,da te zamolim..nemoj više niti jednu prozboriti,jer rekao si istinu…da smo mi …rođeni na pjenu od mora..a bogami i oni što su nas rodili…postali čobani zaduženi da čuvamo i mandraće i muravu u mandraće… od tebe i družine…da je ne popasete misleći da je đetelina…!
    Šalajko..šaki naš rogati…a sanski…uživaj i polako gutaj muravu,jer nije meka đetelina,i pazi se,da ti ne zapne nogica ili rogić za cijev od kunduta kada budeš abitavao na ispašu u prčanjske mandraće?
    Ćao Šalajko ljubavi naša iz mandraća…od murave i gena tvojih predaka!!!!

  3. Jovanka Broz je napravila samo jednu “grešku”…kao i njen suprug TITO! Naime,nije dozvolila sebi da komunicira s’gorijem od sebe i da unovčava svoj provedeni život sa svojim suprugom koji je uspješno vodio našu zemlju od 1941 do 1980 ! Isto tako,i njen suprug..naš neprevaziđeni vođa TITO, je napravio samo jednu jedinu grešku za vrijeme svoje vladavine! Dakle,TITOVA greška je trenutak…kada je uveo III.smjenu/preko noći/ za pakovanje od loših čobana još lošije činovnike…koji su u datom trenutku sa svojim potomcima razbili svoju domovinu pretvorivši je u krv i pepeo u kojem su stradale, od Vardara do Triglava ,stotine hiljada pobijenih i prognanih građana…sa svojih ognjišta!
    Da zaključim…da ne bi ove fatalne greške…nebi smo danas imali raznorazne a l t a i r e..oliti polupismene obrazovane budale…kako ih zvaše moj pobratim čuveni meštar sad pokojni Anto Pilastro iz Prčanja!
    Prva damo naše domovine počivaj u miru pored svog supruga i našega vođe TITA…
    Vječna Slava i Hvala Velikom Vođi TITU i njegovoj supruzi Jovanki!

    • E moj Jordane ti si proizvod treće smjene i ti si taj loš čobanin što je postao još lošiji činovnik. Bravo lkako se sjećaš što si i okle si j. I Ne prljaj lik Tita i Jovanke oli , molim te i preklinjem komunjaro stara. A komunistima svaka čast i čest !!!

  4. Ako se ugugla: jovanka broz titova suvladarka – može
    se naći mnogo nepoznatih detalja iz života Zagorca i Ličanke.

  5. Jovanka je imala nesreću što se njena sudbina poklopila
    sa sudbinom Jiang Qing (Chiang Ching). Tako se zvala Maova
    poslednja žena, koju ubrzo poslije njegove smrti optužiše za kontrarevoluciju,
    i u čuvenoj harangi “gang four” (četvoročlana banda), sa još
    troje saradnika izopštiše iz javnog života i strpaše u zatvor.
    Još za Jožinog života, ubijedili su ga da mu Ličanka radi o glavi.
    Senilnog starca nije bilo teško ubijediti u to. Jožina sklonost prema
    mladim i lijepim ženama, Jovanku je dovodilo do bijesa, što nije uvijek
    moglo da se sakrije od osoblja. Atraktivne maserke u
    svakodnevnim tretmanima bile su čest povod za dramatične
    bračne svađe. Njihov lični ljekar prof. dr Aleksandar Matunović
    bio je jednom prisutan kad je supruga Jovanka sa suzama u očima izjurila
    iz sobe gdje se upravo odvijao tretman masaže, požalivši se da je “dobila
    šamarčinu”. Po njenoj procjeni, vrijeme za masažu se oteglo van
    uobičajenog termina! Kasnije je i sam Joža kazao doktoru da je bio
    prinuđen da ošamari Joku pred maserkom.
    Moćni ljudi oko njega htjeli su pošto-poto, još za života doživotnog predsjednika,
    eliminisati Prvu damu od svakog političkog uticaja u posttitovom vremenu.
    I uspjeli su u tome, na jedan nehuman i sramotan način.
    Nije još jasno zašto “demokrate” odmah poslije 5. oktobra 2000. nijesu
    dali Jovanki oduzeta građanska prava. Tek prije nekoliko godina
    šira javnost je saznala u kakvim neljudskim uslovima
    prinudno živi Jovanka Budisavljević.

  6. neka počiva u miru,pored onog koga je voljela i sa kojim je zivjela,Tito je bio svjetska ličnost, ma i Jovanka balkanska madona,današnji političari bi trebali na sahranu sa iole malo obraza ako imaju, dok smo mi mahali i prosipali cvijeće,vlastodrzci su smišljali kako opljačkati kucu koja je bogata,nećemo raditi samo prodavati i zivjet.
    ono sto je dočekala u Bg. i kako je zivjela je za svaku sramotu,a i mi imamo dosta udjela u tome,mala država ali u tajnim misijama prejaka, ne zelim vise jos jednom neka bar počiva u miru kad nije za zivota.

  7. Zbogom Jovanka lijepa. Lijepo smo zivjeli s tobom a danas…Grijesilo se ali ne ovoliko kao danas. Bilo je razlika ali ne tolikih kao sada… bilo je tesko ali ne teze no danas…nostalgija za mirom, zakonima, izvjesnim postenjem, humanoscu, patriotizmom, rodoljubljem…bili smo isti, jednaki, nije bilo afera, mafijasa i bizmismena, tolikih kraduna a da ne govorim da nijesmo ni znali sto su video nadzori, droga itd…

  8. Čestitka za tekst.
    Više nego dobar i boli!
    Boli one koji imaju obraza, pa da je debeo (tanak) kolko kartica za duvan. Ali ovi o kojima cijenjeni Slavko piše to nemaju. Oni se ljube u vrat, jer obraza nemaju!

  9. Takvu tuznu pricu su dozivjeli i moji svi iz familije kada su kvazi komunisti dosli na vlast. Treba razlikovati komunjare od komunista. Veliko zlo nas je tada snaslo a to je bilo to Titovo okruzenje potrona koji i danas vladaju pod imenom demokrata i patriota i nasom zemljom i zemljama sirom svijeta. Bez uvrijede bilo koga mogu rec da smo tada zivjeli iha ha mnogo bolje i kvalitetnije iako sam antikomunista bio a danas bi se vec zapitao da li bih bio neki Ce Gevara…
    U stvari mi smo veoma los narod na citavom Balkanu. Malo je dobrih i postenih i plemenitih. Nista nam nije svijeto…

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].