Piše: Baba
Danima traje neizmjerna tuga za ljudima koje ne poznaješ, nikada ih nijesi vidio, za njih nikada nijesi čuo. Neznaš kako su izgledali, što su radili, kako su živjeli…..Ali tuguješ za čovjekom. Postane ti nebitno da li je mlad, star, lijep, ružan, kriv,bolestan, zdrav, zao, dobar…..Prosto, ljudski tuguješ za čovjekom. Malim ili velikim, siromašnim ili bogatim, Crnogorcem, Srbinom, Crncem, Kinezom…..Više ništa nije bitno. Ugašeni jedan život je mnogo, a tek 10, 11, 12 i toliko porodica, pa pomnoženo sa brojem članova porodica, pa sa cijelim dijelom Grada, cijelim Gradom, Državom….Tuga beskrajna..A tek djeca…Ona koje više nema, ona koja će se zvati po ocu, bratstvu, rodbina, prijatelji, kumovi, plemenici koji će bolovati svoju bol, zvati se po akterima, sanjati nedosanjane sne, radosti i žalosti-a sve u teškoj, mrakom obavijenoj nesreći i vječnoj tuzi. A ti, nepoznat tuguješ, onako ljudski, srcem, za nepoznatima. I baš te briga što ti svi vide suze-to ne plačeš ti- to plače čovjek u tebi. I pitanja se nižu: Zašto? Kako?Da li je moralo baš tako? Zašto nije moglo biti drugačije? Jeli se moglo liječiti i spriječiti? Ko je kriv?
Taman kada se nametnu neki bizarni odgovori da olakšaju za trenutak nešto čemu nema lijeka, jave se neki koji se niđe osim kod nas, nebi mogli ni ulicom prošetati, a kamoli sjesti u neku fotelju, a naročito ne u fotelju jednog čistog, junačkog grada i odvale kao uškopljen krmak, najbestidnije riječi koje samo mržnjom ophrvan, na nečasni zadatak primoran maloumnik izgovori. No, nema čuđenja-taj kao i mnogi u ovoj Državi, danas stvarno Crnoj Crnoj Gori,rade samo ono što im je zadatak i za što su plaćeni-siju mržnju da sakriju strah. Od onoga što je bilo, što jeste i što će biti. Strah od nedostatka Crnogorske mržnje i zla. Strah od Crnogorske časti, dobrote, hrabrosti-strah od njima nedostižnog čojstva i junaštva.
Ja nijesam vjernik i ne vjerujem u postojanje Boga. Ali vjerujem u onih 10 tzv „Božjih zapovjesti“ koje je pisao čovjek i za čovjeka. I nastojim, u mjeri znanog i mogućeg, da po njima živim. Pitam se ovih dana, đe su oni koji OD tih zapovijesti žive, ali PO njima ne žive i ne činodejstvuju. Đe su da se glasnu svom stadu da im objasne da mrzitelje uništava njihova mržnja, da je karma kučka, da zlo u čovjeku čini zlo njemu samom? Ima li ih ili se po starom, dobrom običaju brinu kako napuniti džepove i trbušine tuđom mukom, znojem i krvlju? Đe su? U mračnim su pećinama prostote, zla i mržnje. Smišljaju formule za okupljanje ovaca u svoja stada na sve moguće i nemoguće načine. Da im poneka ovca iz stada izgovara ono što oni misle. A vi, posebno vi mladi koji još razmišljate na koju stranu da obrnete, idite za svjetlošću…..Ima je. Nikome nemojte dopustiti da vam umanjuje dušu tjerajući vas da ga mrzite. Mržnja je osveta kukavice za strah od onih koji ne umiju da mrze.
I….nikada se ne stidite suze za čovjekom. Ta je suza ljudsko blago.
One, kod kojih je usahla ili je nikada nije ni bilo, možemo samo žaliti .
I suza će za svjetlošću!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].