Sud tvrdi da Vesna Bratić nije imala namjeru, a SDT da je postupala ciljano

RASKORAK SISTEMA: Viši sud potvrdio da bivša ministarka ne mora državi da plati štetu zbog smjena direktora, a njen advokat optužuje institucije za kontradiktorno postupanje

Viši sud pravosnažno je zaključio da država nije dokazala da je bivša ministarka postupala sa namjerom ili krajnjom nepažnjom, iako su rješenja poništena kao nezakonita. Advokat Aleksandar Rmuš poručuje da je neozbiljno da država sada proglašava nezakonitim ono što je godinama branila pred sudovima. Paralelno s tim, protiv Bratić se vodi krivični postupak zbog sumnje na selektivno postupanje

Autorka: Jelena Martinović

Aleksandar Rmuš, advokat bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić, kazao je za Pobjedu da je odluka Višeg suda u Podgorici, kojom je potvrđena presuda da njegova klijentkinja nije dužna da nadoknadi štetu zbog smjena direktora obrazovnih ustanova, za njega bila potpuno očekivana.

Država, odnosno Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa, je najavio da će podnijeti žalbu Ustavnom sudu, ali još nije izvjesno kada, prema informacijama Pobjede. Za to imaju rok od 60 dana

Rmuš je rekao da pravosnažnu presudu još nije zvanično dobio, iako su Vijesti imale uvid u dokument i objavile njegov sadržaj.

On je Pobjedi kazao da je odluka Višeg suda, a koju su mediji prenijeli, za njega potpuno očekivana, jer bi i laiku bilo jasno da treća strana ne može odgovarati za nastanak troškova postupka koji se vodio između sasvim drugih stranaka, koje su svojim procesnim držanjem i radnjama uticale da ti troškovi budu veći ili manji.

Naknadna pamet

– Takođe, neozbiljno je od jednog državnog organa, a to je Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa, da dvije godine istrajava u svom stavu da su rješenja tadašnje ministarke Bratić zakonita i pravilna, osporavajući tužbe koje su podnosili advokati razriješenih direktora, a nakon pravosnažnosti tih postupaka dobije naknadnu pamet, tvrdeći u svojoj tužbi protiv Vesne Bratić da su njena rješenja nezakonita – istakao je advokat Rmuš.

On naglašava da je upravo ta institucija u svim parnicama po tužbama razriješenih direktora zastupala državu, kao i u ovom postupku protiv Bratić.

– Za mene je neprihvatljivo takvo ponašanje države. Posebno je vrijeme da se stane na kraj postupanju pod pritiskom pojedinih medija i NVO koje misle da sude i presuđuju, a da se zanemaruje ono što na kraju kaže struka u sudskim odlukama – rekao je Rmuš Pobjedi.

On se osvrnuo i na činjenicu da je Specijalno državno tužilaštvo potvrdilo optužnicu kojom se Bratić na teret stavlja što nije smijenila još 40 direktora, dok joj se istovremeno stavlja na teret da je nezakonito smijenila osam.

– Kako su Osnovni i Viši sud u Podgorici u svojim odlukama našli da u radnjama tužene Vesne Bratić nema namjere i krajnje nepažnje, a misli se na razrješenja oko 140 direktora, onda sljedstveno tome nema logike da postoji umišljaj u krivično-pravnom smislu u pogledu nerazrješenja preostalih 40 direktora – rekao je advokat bivše ministarke.

Viši sud: Nema dokaza o namjeri

Viši sud u Podgorici pravosnažno je potvrdio presudu Osnovnog suda kojom je odbijen zahtjev države da se bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić obaveže da nadoknadi 15.281,12 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, koliko je isplaćeno na ime parničnih troškova u 29 postupaka pokrenutih po tužbama razriješenih direktora obrazovnih ustanova.

U obrazloženju presude sud detaljno navodi da država nije dokazala da je Bratić prilikom donošenja rješenja o razrješenju direktora postupala sa namjerom ili iz krajnje nepažnje, što je, prema Zakonu o obligacionim odnosima, jedini zakonski osnov da bi zaposleni regresno odgovarao poslodavcu za štetu.

Sud podsjeća da krivica postoji samo ako je šteta prouzrokovana namjerno ili nepažnjom, te da se pri ocjeni krivice mora cijeniti što se od razumnog i pažljivog čovjeka moglo očekivati u konkretnim okolnostima.

Viši sud posebno naglašava da „namjera ili krajnja nepažnja nijesu podobni da budu predmet pretpostavke, već uvijek traže da budu predmet dokazivanja“, te da sud ne može izvoditi zaključke o krivici samo na osnovu pretpostavki ili političkih ocjena.

Kao neosnovane ocijenjene su tvrdnje države da činjenica da je u istom danu razriješen veći broj direktora, kao i da je razriješeno umrlo lice, predstavlja dokaz krajnje nepažnje.

Sud navodi da ove okolnosti same po sebi ne dokazuju da je Bratić bila svjesna da su rješenja nezakonita, niti da je pokazala nebrigu koja bi se mogla kvalifikovati kao krajnja nepažnja.

U presudi se podsjeća da Bratić nema pravničko znanje, da su sporna rješenja pripremana od strane njenog pravnog tima, da ih je pročitala prije potpisivanja i da je vjerovala pravnicima koji su joj dali mišljenje da su rješenja zakonita.

Takvo postupanje, prema ocjeni suda, ukazuje da je Bratić pokazala interne standarde pažnje koji se od nje kao rukovodioca mogu očekivati.

Viši sud takođe konstatuje da Bratić nije bila uključena u vođenje sudskih postupaka po tužbama razriješenih direktora, niti u tumačenje ispunjenosti uslova za donošenje rješenja, već je to radio pravni tim, zbog čega se ne može zaključiti da je svjesno pristala na nastupanje štetnih posljedica.

Iako je svih 29 parnica pravosnažno okončano presudama kojima su rješenja o razrješenju poništena kao nezakonita, Viši sud naglašava da sama nezakonitost upravnih akata ne znači automatski i ličnu odgovornost tadašnje ministarke u smislu namjere ili krajnje nepažnje.

Zbog svega navedenog, žalba države je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđena.

Paralelni krivični postupak

Dok je u parničnom postupku pravosnažno zaključeno da nema osnova da Vesna Bratić regresno odgovara državi za nastale parnične troškove, protiv nje se paralelno vodi krivični postupak po prijavi Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je tokom 2021. godine selektivno primjenjivala zakonska ovlašćenja prilikom razrješenja direktora obrazovnih ustanova.

Prema rješenju sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, postoji osnovana sumnja da je Bratić postupala različito u istovjetnim zakonskim situacijama – razrješavala direktore koji su, prema dokumentaciji, ispunili obaveze propisane Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju, dok istovremeno nije razrješavala direktore koji te obaveze nijesu ispunili.

Sud navodi da je Bratić razriješila direktore osam obrazovnih ustanova zbog navodnog neizvršavanja radnih zadataka, iako su ti direktori u zakonom predviđenom roku preduzeli potrebne radnje – mijenjali statute i pravilnike, birali predstavnike zaposlenih i roditelja i dostavljali dopise Ministarstvu.

Istovremeno, prema navodima iz rješenja, Bratić nije razriješila oko četrdeset direktora koji nijesu postupili u skladu sa zakonskim obavezama i nijesu u propisanom roku formirali školske, odnosno upravne odbore, iako su obrazovne ustanove i nakon 12. jula 2021. godine obavještavale Ministarstvo o nepotpuno preduzetim radnjama.

Sud iz ovakvog činjeničnog stanja izvodi zaključak da postoji osnovana sumnja da je razriješenim direktorima nanijeta šteta gubitkom funkcije, dok je nerazriješenim direktorima pribavljena korist zadržavanjem funkcije, kao i moguća imovinska korist kroz razliku u ostvarenoj zaradi.

U rješenju se navodi da se, prema prikupljenim dokazima, ne radi o nemaru ili gruboj nepažnji, već o osnovanoj sumnji da je postupanje bilo ciljano, zbog čega se Bratić tereti za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, koje obuhvata 48 pojedinačnih radnji.

Sudija za istragu je, imajući u vidu težinu djela, broj radnji i lične okolnosti osumnjičene, Bratić najprije odredila pritvor do 30 dana zbog opasnosti od bjekstva i bojazni da bi boravkom na slobodi mogla uticati na svjedoke, među kojima se kao posebno značajni navode Milica Kadović, Jovan Ostojić i Dejan Dašić.

Međutim, nakon žalbi branilaca, vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici ukinulo je pritvor i odredilo blaže mjere – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i zabranu kontakta sa svjedocima – ocjenjujući da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost od bjekstva, dok se eventualni rizik od uticaja na svjedoke može u potpunosti neutralisati mjerama nadzora.

Test za sistem

Slučaj Vesne Bratić tako istovremeno pokazuje dva različita pravna toka – parnični, u kojem je pravosnažno utvrđeno da nema osnova za regresnu odgovornost, i krivični, u kojem se tek ispituje da li je postojalo selektivno i ciljano postupanje.

Slučaj Bratić je odavno izašao iz okvira pravosuđa i postao jedna od najsnažnijih društvenih tema posljednjih mjeseci, koja u mnogim segmentima dijeli društvo.

Nakon njenog hapšenja i određivanja pritvora, ispred Višeg suda u Podgorici okupili su se građani predvođeni Goranom Danilovićem, predsjednikom Ujedinjene Crne Gore, u kojoj je Vesna Bratić predsjednica Političkog savjeta. Tvrdili su da je riječ o političkom progonu, dok

su drugi isticali da niko ne smije biti iznad zakona. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić je takođe izrazio podršku Bratić, a to su učinili iz Srpske pravoslavne crkve, saopštenjem ali i potezom mitropolita Joanikija, koji je Bratić posjetio nakon što je puštena iz pritvora u kućni nadzor.

U javnosti se u međuvremenu otvorila i rasprava o mogućnosti pomilovanja, nakon apela sestre bivše ministarke predsjedniku države Jakovu Milatoviću. Advokat Veselin Radulović je za Pobjedu upozorio da predsjednik nema ovlašćenje da bilo koga oslobađa od krivičnog gonjenja i da se pomilovanje može odnositi samo na kaznu, i to tek nakon pravosnažne presude. To je kazao i ministar pravde Bojan Božović.

U slučaju Bratić se neumitno prepliću pravosuđe, politika i ulica, te bi možda mogao da ponudi odgovor na pitanje da li Crna Gora ima snage da o ovako osjetljivim predmetima odlučuje mirno, zakonito i bez pritisaka.

Bratić: Neću dati lozinku za telefon, šaljem ga na ekspertizu u Švajcarsku

Povodom nastavka istražnih radnji u okviru krivičnog postupka koji se protiv nje vodi zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja, bivša ministarka Vesna Bratić juče je na mreži Iks napisala da ju je tužilac Jovan Vukotić obavijestio da danas treba da prisustvuje pretresu telefona koji joj je oduzet prilikom lišavanja slobode.

Navela je da prilikom oduzimanja nije dala lozinku, niti će to učiniti, ističući da se u telefonu ne može nalaziti ništa u vezi sa krivičnim djelom za koje je terete, jer je riječ o novom telefonu kupljenom nakon Božića.

– U telefonu mogu biti isključivo moje privatne fotografije i komunikacija sa bliskim ljudima. Svako eventualno iznošenje moje privatnosti i privatnosti moje porodice u javnost smatraću odgovornošću rukovodilaca SDT-a i SPO-a – poručila je Bratić.

Najavila je da će, nakon završetka postupka, telefon poslati na ekspertizu u Švajcarsku kako bi se utvrdilo da li je već bio otvaran, te da će potom podnijeti tužbe ukoliko se utvrde nepravilnosti.

Bratić je saopštila i da će se obratiti Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Upravi policije sa zahtjevom da je obavijeste da li je bila praćena, prisluškivana ili vođena pod mjerama nadzora. Ona je napisala i da će tražiti i to  da li postoje podaci da radi za bilo koju domaću ili stranu obavještajnu službu.

Posebno je navela da je bivši premijer (bila je ministarka u vladi Zdravka Krivokapića), kako tvrdi, jednom usmeno optužio da radi za srpsku obavještajnu službu, te da će tražiti zvaničnu potvrdu da to nije tačno. Ona se osvrnula i na rad zaštitnice imovinsko-pravnih interesa (Bojana Ćirović) za koju ističe da upravo ona nanosi štetu državi…