Tekovine litijaške kontrarevolucije ne smiju biti ugrožene. Pravi razlog? To bi zapečatilo mnoge političke karijere – koje mogu da opstanu samo dok srpske službe i Crkva Srbije daju logističku podršku. Bez toga – mnogi od ministara i direktora morali bi da pokažu i dokažu svoje diplome – jer sada nema nikoga ko bi ih na to natjerao. A njihove slavne rezultate već vidimo
Piše: Miodrag Vlahović
Peta godišnjica avgustovske vlasti protiče u kolotečini na koju su nas – priznali mi to ili ne – navikli Avgustovci.
Na jednoj je strani lažna mantra o narodnom pomirenju i slavljenje obljetnice kao dokaza o smjenjivosti vlasti i rušenja “partijskoj monopola”.
Avgustovci nemaju što da pokažu: njihova osnovna logika ostaje manipulacija strahom o povratku DPS.
Tekovine litijaške kontrarevolucije ne smiju biti ugrožene. Pravi razlog? To bi zapečatilo mnoge političke karijere – koje mogu da opstanu samo dok srpske službe i Crkva Srbije daju logističku podršku. Bez toga – mnogi od ministara i direktora morali bi da pokažu i dokažu svoje diplome – jer sada nema nikoga ko bi ih na to natjerao. A njihove slavne rezultate već vidimo.
Posljedice svog rada, dakle, sve teže mogu sakriti. U svim sektorskim politikama vlada rasulo – bezidejnost i destrukcija. Urušavanje i degradacija krase njihove “ekspertske” napore i lažna dostignuća. Crna Gora gubi istorijski korak. Evropska agenda je samo ukras – kao plastično cvijeće u vazi bez vode: šareni se u svom mrtvilu i uzaludnosti.
Za to vrijeme, na opozicionoj strani vlada učmalost i inercija. Nekadašnje vladajuće partije – svaka na način koji odgovara njihovom pojedinačnom uticaju prije 2020. godine – se ponašaju, i dalje, kao da su partije vlasti.
To je njihova suštinska greška, koja proizvodi narednu: na (dobronamjerne) sugestije i kritike da bi trebalo i da bi morali drukčije, bolje i efikasnije, odgovaraju mrzovoljom i tekstovima u “najcrnogorskijim” crnogorskim medijima. Kao da i dalje imaju (umišljeni) monopol – što nisu imale ni prije Avgusta.
“Treba sačuvati jedinstvo”, “DPS je pojedinačno najveća partija”, “treba biti korektan prema vjernicima srpske crkve i ne vrijeđati ih (pravim) imenom te organizacije – Crkva Srbije” … Građani, iz sve to, “treba da pamte greške vlasti” i da ih se sjete na izborima 2027?!
Tako DPS, i, u manjoj mjeri, Evropski savez, šalju nepametnu i kontradiktornu političku poruku, koja izaziva konfuziju i dezorijentaciju: situacija je teška – katastrofalna, čak – ali nemamo namjeru za bilo kakvim pokušajima da je promijenimo i prije projektovanog roka za redovne parlamentarne izbore!
To je ozbiljni promašaj, koji dezavuiše i sâmu priču/ocjenu da Crna Gora srlja u propast. Ako je tako – a jeste, nažalost – onda svaki razumni opozicioni napor treba da bude usmjeren da se aktuelnoj vlasti “stane za vrat” – koliko je sjutra! “Sjutra ujutru, vrlo rano ujutru”, rekli bi Englezi.
Umjesto toga, naša opozicija kalkuliše i čeka da se, naprečac i volšebno, vrati u vlast, računajući, sva je prilika, da će joj se onaj dio DPS koji je, do 2020, bio vezan interesno, a ne ideološki i politički, vrati u naručje. Pogadate – tu se radi o Spajićevom PES, koji su listom DPS po porijeklu i političkim korjenima – u bar 80% slučajeva …
To je račun bez krčmara, to jest, preciznije – račun sa onim koji se samo pretvara da je odlučujući faktor.
Dok premijer Spajić planira tzv. rekonstrukciju Vlade, u kojoj će promijeniti nekoliko posebno neuspješnih ministara i, možda, ponekog ili sve iz Bečić-Bogdanović Demokrata, naša opozicija pazi da se ne zamjeri previše PES-u i da održi dobre odnose sa kolaboracionističkom Bošnjačkom strankom i sa veleizdajnikom Abazovićem i njegovom URA.
To je (vrlo) pogrešna strategija. Za nju bi bio neophodan jedan crnogorski “Bog iz mašine”, uz puno benevolencije i iznenadne pomoći sa strane – da bi se PES odlijepio od neočetničkih i srpsko-ruskih struktura u Mandićevoj ZBCG. (Pitajte Spajićeve ujake – sa mantijom i bez nje!)
Za to vrijeme, u bratskoj Srbiji, koja je, ne samo od avgusta 2020, direktni promoter, logistička platforma i učesnik sunovrata Crne Gore, vlast Aleksandra Vučića je definitivno uzdrmana. Krenula je na put bez povratka.
Loše je i nepametno za crnogorske demokratske, građanske i evropske opozicionare da promjenu u Beogradu čekaju bez jasnog plana, bez rasprave o sopstvenoj strategiji i neophodnim koracima da se ona ostvari – pa, čak, i bez promišljanja o tome što, kada i kako treba činiti.
Građani Crne Gore imaju pravo da od njih očekuju akciju – koja bi, po odlučnosti i hrabrosti, otišla korak dalje od stavljanja naljepnica na sramotni i uvrjedljivi novi znak Skupštine Crne Gore – zgradu Zetske banovine … I da nije tako – da i građani ćute, kalkulišu i čekaju – crnogorski političari imaju istorijsku obavezu da o tome razmišljaju i da to rade. Zato su birani i ta obaveza se podrazumijeva.
Da li su oni toga svjesni ili ne – mučno je pitanje, koje govori samo o njima.
Sigurni smo da znaju da od odgovora na to pitanje ne mogu pobjeći.
Zaustavite genocid u Gazi – Srušite Netanyahua i cionističku državu
Palestinu pustoši neviđeni masakr, s preko 60.000 smrtnih slučajeva. Gaza je koncentracijski logor na otvorenom, gdje cionistička vlada sustavno koristi humanitarnu krizu kao oružje, osuđujući stotine tisuća ljudi na glad i bijedu, dok opsada, bombardiranje i blokada pomoći nastavljaju nesmanjenom žestinom.
Tisuće ljudi diljem svijeta pokazale su svoju podršku palestinskom cilju posljednjih mjeseci, a nedavno u Genovi demonstracijama preko 50.000 ljudi u znak podrške Globalnoj Sumud flotili. Ali ogorčenje zbog onoga što se događa nije dovoljno; moramo predložiti rješenja.
Da bismo to učinili, moramo početi s procjenom konkretne situacije; masakr palestinskog naroda potpisan je imenima i prezimenima.
Izrael vojno, politički i ekonomski podržavaju američki i europski imperijalizam, počevši od Melonijeve vlade, koji imaju ogromne interese u regiji. Iz tog razloga moramo započeti s borbom protiv naših vladajućih klasa ovdje na Zapadu.
Stranačke skupine poput Demokratske stranke, koje su prisutne na ovim trgovima, ne postavljaju nikakve zahtjeve osim priznavanja palestinske države, kao što je Macron u Francuskoj i druge vlade nedavno obećao.
Problem nije u tome da se od naših vlada krvavim rukama dobije priznanje Palestine, već u borbi za svrgavanje naših vlada.
Željeli bismo vas podsjetiti da Palestinska nacionalna vlast formalno postoji, rođena iz Oslo sporazuma iz 1993.; to nije spriječilo Izrael da okupira, kolonizira, devastira i anektira palestinske teritorije.
Ideja “dva naroda, dvije države” temeljena na kapitalizmu je reakcionarna utopija. Danas je vlade koje žele prikriti svoje veze s Izraelom prvenstveno koriste kao smokvin list.
U kapitalizmu nikada neće biti istinski slobodne i suverene palestinske države.
Zapravo, dok Macron govori o priznavanju Palestine, on naoružava izraelsku vojsku do zuba, baš kao što to čini talijanska vlada.
Odbacujemo ovo mučno licemjerje koje prikriva prave interese kapitalističkog gospodarskog sustava i tvrtki poput Leonarda koje ostvaruju ogromne profite na štetu naroda.
Međunarodni savezi poput NATO-a služe samo obrani zajedničkih imperijalističkih interesa, koji povezuju Europu sa SAD-om i Izraelom. Nije slučajno da vlade zemalja članica, predvođene Giorgijom Meloni, zagovaraju politiku krvi, znoja i suza koja će povećati vojnu potrošnju na 5% BDP-a, potičući neviđenu militarističku eskalaciju.
Ono čega se vladajuća klasa najviše boji jest masovni ustanak na Zapadu i Bliskom istoku, jer znaju da je to jedino što bi doista zaustavilo njihovu pljačku.
Samo kolektivizacijom resursa, njihovim javnim objavljivanjem, njihovim stavljanjem na raspolaganje svim stanovništvima koja žive u tom području, moguć je suživot koji nadilazi religiju i etničku pripadnost, podjele koje imperijalizam vješto potiče kako bi podijelio eksploatirane.
Vidjeli smo drugove koji su potpuno iskreno izjavili “ne u naše ime”. Što se nas tiče, ovo je subjektivan i nedovoljan slogan, jer ako se masakri nastave, malo je važno odobravamo li to ili ne.
Problem je pronaći rješenje za izmučeni narod, a to rješenje može doći samo iz međunarodne mobilizacije radničke klase, jedinog što može paralizirati izraelski vojni stroj.
Solidarni smo s borbom lučkih radnika koji su spriječili isporuku oružja Izraelu. Podržavamo deklaraciju o zatvaranju svih europskih luka ako se izgubi kontakt s Globalnom Sumud flotilom. Smatramo to važnom polaznom točkom. Istovremeno pozivamo sve sindikate da pozovu na opći štrajk protiv opsade Gaze i Melonijeve vlade, suučesnika u atentatu na Netanyahua.
Kao što je rekao veliki revolucionar Karl Liebknecht: “Glavni neprijatelj je u našem vlastitom domu.”
Više domova, manje vojarni, više knjiga, manje bombi.
Mir među narodima, rat kapitalistima!
Italija izvan NATO-a!
Zaustavite genocid u Palestini!
Za socijalističku federaciju Bliskog istoka!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].