Strah DF-a od Krivokapićeve smjene

Na račun aktuelnog premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, čovjeka koji je predvodio koalicionu listu u kojoj je i sam lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, najglasniji premijerov kritičar, svakodnevno pljušte uvrede, klevete, optužbe, kvalifikacije, jednom riječju ono što ni pas s maslom ne bi progutao. Utrkuju se ko će svog čelnog čovjeka jače da okvalifikuje i napadne po svim osnovama, ne ustežući se čak ni od prizemnih vulgarnosti.

Daleko od toga da Krivokapića branim, jer je on, po onoj narodnoj, kriv što je živ ušao u rabotu koju ne razumije, ali Crna Gora ne zaslužuje da bude sramota za ljudski rod i samo dno civilizacijskih odnosa i moralnih uzusa.

–Krivokapić je spavač, koga su određene agenture podmetnule Crkvi, najobičnija lažljiva izdajnička tranja, kazao je za premijera nedavno Medojević.

Pa ako je to tako kako Medojević kaže, zašto ga ne smijeni DF, u interesu građana u koje se kune?

Bijesan što mu ne može biti da bude kalif umjesto kalifa, sad kad je mislio da će ga dopasti da zgrabi vlast s obje ruke, ovaj opozicioni političar, koji se ne može požaliti na težak život, nasrće na vlastitog predizbornog koalicionog lidera, optužujući ga za sve i svašta. Napad na premijera ne znači i namjeru DF-a da ga smijeni. Za to postoje razlozi koji su više nego jasni.

Zašto DF i Medojević ne žele da smjenjuju Krivokapića?

Krivokapić neće DF u Vladu. U realizaciji svoga nauma on je potpuno jasan. Nijesu pomagale ucjene niti oštra retorika DF-a. Nije se  Krivokapić uplašio ni otvorenih prijetnji da će DF oboriti vladu. Znao je on da se to neće dogoditi, jer su interesi iznad svega i da para vrti đe burgija neće. Medojević i njegova druzja htjeli bi da natjeraju premijera da pokrene pitanje povjerenja vlade u parlamentu. To bi značilo da Krivokapić sam sebe smjenjuje. Što god o njemu mislili, jasno je da nije ni malo naivan i da mu tako nešto na pamet ne pada, bez obzira na svakodnevne provokacije kojima frontovci žele da ga izbace iz ravnoteže.

Medojević zna da raspolaže onim  što narod,( u čije ime navodno nastupa), ne zna a to su privilegije i ogromni benefiti koje mu ova vlast omogućava. Na raspolaganju im je vozni park, putovanja, dnevnice, reprezentacija, i svašta još o čemu obični smrtnici mogu samo da sanjaju. Zna Medojević da bi ostali bez svega toga ako bi krenuli da smjenjuju Krivokapića. Ostala bi kompletna porodica njihovog moralnog gurua prof dr Branka Radulovića bez posla. Naravno, tu su i druge porodice, pa kumovi, prijatelji, članovi partija, simpatizeri.

Ukoliko bi krenuli u smjenu premijera, to bi značilo prijevremene izbore. A prijevremeni izbori predstavljuju za DF-ov trojac veliki rizik. Slabiji izborni rezultat istrgnuo bi iz ruke ovog političkog konglomerata zlatni rudnik živog novca, Elektroprivredu, iz koje se njihova politika žestoko napaja. A tu je i Srpska pravoslavna crkva, koja se ne slaže sa novim izborima, smatrajući ih krajnje nepotrebnim.

DF ne smjenjuje Krivokapića jer je uzeo sve što je mogao uzeti

Demokratski front i njegovi najglasniji jurišnici, Nebojša Medojević i Milan Knežević, neće zasigurno pokrenuti inicijativu za smjenu premijera. Napadaće ga i dalje, još žešće, koristeći svu raskoš uličnog vokabulara. Ali dalje od toga neće. Brojke najbolje govore zašto je tako i zašto Medojević ne diže ruku za smjenu vlade.

Partije unutar Fronta, Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija dobile  su  sporazumom vladajuće većine ukupno 264 funkcije u javnim preduzećima. Socijalističkoj narodnoj partiji je pripalo 88, a Pokretu za promjene 85. Ostatak od 145 funkcija podijelili su po sistemu dva prema jedan Demokratska Crna Gora i URA.

Frontu su pripala  i 53 mjesta izvršnog direktora u državnim i javnim preduzećima, a ostatak koalicionim partijama. SNP-u 17, a Pokretu za promjene 21.

Ovo je samo dio brojki koje govore koliko su DF i njegovi koalicioni partneri uzeli ukupno mjesta po dubini. Opasnost da bi bez svega toga ostali, a to znači i bez dobrog dijela biračkog tijela, ne dozvoljava Medojeviću i njegovim partnerima da krenu u smjenjivanje Krivokapića.

Naravno, teško bi mogli da objasne svojim biračima zašto bi smjenjivali premijera iz vlasti? Jasno je svima da bi tako nešto išlo na ruku DPS-u i suverenističkom bloku, koji bi takođe mogao da pokrene inicijativu za smjenu Krivokapića i njegove vlade. Ali, ni oni neće. Čekaju da to uradi neko iz vlasti, jer na taj način ostvaruju politički benefit. Ovako, puštajući vlast da najbolje javnosti pokazuje ko su i kakvi su, koliko znaju i što čine da oslabe sistem i funkcionisanje države, DPS uspijeva da se povrati i da ponovo ubjedljivo bude najača politička partija u zemlji. Njoj treba vrijeme, upravo ono zbog kojega pozicije gubi DF i kompletna vladajuća koalicija.

DF se poziva na zaštitu izborne volje naroda. Međutim, jasno je svima koliko je to istina, jer da jeste, bila bi obaveza Medojevića i njegovih koalicionih kolega, da smijene Krivokapića baš zbog činjenice da je, kako navode, on prekršio izbornu volju naroda i doveo u pitanje istorijsku pobjedu 30. avgusta prošle godine.

Pa kako je moguće da DF toleriše do te mjere izdaju Krivokapića da ga ne smjenjuje ni pored tvrdnje da šuruje sa DPS-om i direktno Milom Đukanovićem. Ima li sramnijeg čina.

Ima naravno. Lični interes koji kaže da se za novac, dio vlasti i privilegija može sve.

DF ćuti i nakon smjene Marine Jočić

Krivokapić je smijenio udarnu pesnicu DF-a Marinu Jočić s mjesta predsjednice Upravnog odbora Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore. On je to uradio kad ga je Jočićeva nazvala na Fejsbuk profilu “običnimm lažavom i izdajničkom tranjom”, a takođe je kazala i da je izdajnik ljudi sa litija.

Rječnik ove dame nije iznenađenje, ali njena smjena jeste.

Očigledno je da je Krivokapić svjestan da je jači od DF-a i da on zaista ima podršku većinskog dijela parlamenta.

Ako nije tako, neka se usudi DF da ga smjenjuje.

Malo morgen, kako je sad već ustaljeni izraz za političku nemoć i na domaćoj političkoj sceni.

Slavko Mandić