Što je ovom išempijanom narodu

Piše: Slavko Mandić

-Što je ovome išempijanom narodu. Je li poaveta, reče jedan iz mase pojedinaca. E, čudo velje vala, kakvo nikad nije bilo. Ka da ga je dobro po glavi strefilo nešto čega ni svjestan nije bio. Jer da nije tako, znao bi što mu je činjet i kako odgovoriti na ovako silne šašavluke.

Jedan drugi, rijetki primjerak u ovim masovnim skupovima, ośeti se prozvanim. Misli li to ovaj na njega, zapita se u čudu?  Ili na one brojne političke krajputaše za kafanskim stolom. One „patriotske“ društvene pošasti koje, uz dojč kavu mrmljaju što bi sve i kako oni učinjeli kad bi im se dalo da budu vođe. Bilo čega, samo da su predvodnici, pa makar i ovakvoga stada, sjetno im misao ode u susret pjesmi koja se čuje u pozadini …“meni ne more bit“…! Na sreću, baš im ne more bit!

-Nije to narod, prozbori onako, više za sebe, onaj u drugome redu.

-Zar ne vidiš, oči ti ispale, prokune sočno, baš onako amfilohijevski tečno. To je vlast jado jadni. A njoj se može svašto, pa i ovakve velikogluposti. To moraš znati i sa tim se pomirit dok god traješ. Oni su od samoga boga poslati da preuzmu stvar u svoje ruke, onda kad se znalo da trebaju znalci našoj tridesetoavgustovskoj postrevoluciji. A ovakvih, složićeš se vjerujem, nadaleko nema. Sve pamet do pameti, um do uma. Izabrani voljom tadašnjeg naaarodaaa, znali su tačno što im je činjet. Zato su i ovakvi jado, razumiješ li, sad će već ljutito tumač petogodišnje planske popasti.
Jado zastade u čudu i protrlja oči. I zaista, pred njim se ukaza plejada nečesovih tandara mandara likova.

-Pazi stvarno, onako će za sebe jado, osvrćući se da ga ko iz službe ne čuje. Koja je ovo družina. Sve goli fenomen. Vidiš li Bože, obrati se on stvoritelju, jer je kao i svaki pravoslavni mantijaški bradonja imao crveni telefon direktno sa njim, ovako nešto samo mi imamo. Bog klimnu glavom u znak odobravanja, pokušavajući da se śeti koja mu je to greška bila kad je ovo stvoriteljstvo ovako nakaradno ispalo. Ali zbog diplomatije od neba do zemlje, i politike prvenstveno, jer su to u krajnjem sve njegovi glasači, Bog je morao taktizirati.

-U pravu si jado, ovakvijeh uistinu niđe drugo nema. Valjda je jasno da uspijevaju samo na ovom brdovitom terenu, đe se dobro đubri sa svakoje strane, objasni zbunjeniku stvoritelj.
Vlast  je ova istinski fenomen. Tu nema zbora. Dok sama sebe u zvijezde diže, ipak ponekad pobrka, pa pušti da je sokoli pjesma bliska onima koji se greškom krste sa četiri prsta. Lijepa je pa zavede čak i onoga što se po smrzlici kupa u topli bazen hrama, đe se, samo za odabrane i to može. „Od igala do Škaljara, od Mokrina do Kufina, najljepša je udovica i bokeljska gundurica, Filomena Mantenjoza, sićeluna meštra Joza“, pjeva li pjeva raspjevani prvijenac Podgorice. Jes da brka i glasom i stasom, ali vlast je, pa joj se može. Šćela je tjeralica narodu da reče da je on njoj mio koje god pravoslavne vjere bio. A ovi drugi, državni lojalisti ođe mogu ka da su doma. Samo dok  su uz skute darežljivoj vlasti. Zato će im reći hvala, što su, kako veli neposramljen zato, našu Crnu Goru uvijek doživljavali kao svoju zemlju. Bilo je tu još popriličnog lupetanja, ali rekoh već, vlast je pa joj je sve dozvoljeno.

Nije ovo jedini kapitalac u vladajućem vrhu piramide. Ima ih poprilično sličnih, ili gotovo iskopiranih likova. Sve kao jaje jajetu. Baš onakvi kakvim se na Vučka despota bačaju narod i studenti po cijeloj zemlji Srbiji. Ali što je jedan, ne baš sa vrha, pobudalio, vrhunac je vladajuće dominacije populizma. I ludizma, zajedno.
E pa taj bašeti, (na pravoslavnom službenom jeziku niski i debeli)koji ima svoj uslužni portal za vlast, ada za koga će drugo, bio je gost jednog pobrkanog gradskog medija. Greška što je takav tamo, nađena je u činjenica da je on sam greška. I to ne zbog vanjskog izgleda, da neko ne bi pomislio, već zbog pokušaja fašizacije javnog prostora. To nešto će bukvalno reći da je nepristojno da vam u državi u kojoj imate 74 odsto pravoslavnog stanovništva vanjsku politiku vodi predstavnik nacionalne manjine. Taj deklamator s očiglednom greškom, nije slučajni niko, već niko od vlasti skrojen da širi mržnju. Može im se, kako sami zbore bez prestanka većinci, pravdajući na taj način svako dnevno činjenje zla.
Pa i ovakvoga kakav je ovaj bašeti. Valjda i zato što se neznavenici služe onim Njegoševim …malo rukah, malena i snaga… Što se u današnje doba da prevesti  kao apsolutna vlast apsolutnoj većini. Pa što god ona da odluči. Može i naopako, kako uglavnom čini. Većina je. A i dio te većine je nacionalna manjina. Zamislite, pravoslavna. Doduše, samo kad se šoldi dijele iz kase Savjeta za nacionalne manjine. Onda je dozvoljeno da budeš što god  treba, samo da zavatiš iz korita koliko god više možeš.

A korito je i načinjeno za koritaše. Koje će po vlastitoj prirodi, prevnut kad se prežderu!