Što je noć mračnija, to su zvijezde sjajnije

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Često se pitam potonjih (tamo njima) godina, zašto parlamentarna većina, ne proglasi konačnu pobjedu „Srpskog sveta“ ili klerikalno nacističke Srpske Paravojne Crkavice (SPC), u narodu poznatije kao Svetosavska Sekta (SS)? Odgovor je zapravo jednostavan: Dok gođ postoji otpora na, inostranom agresijom, napadnutoj teritoriji, kapitulacija i proglašenje pobjede nije moguće! To znaju i „Rajo Kolenica“ i njegovi suradnici, a osobito „bašta salata“ iz Zete!

Eto, sve je moguće, preko društvenih mreža pa i portala, te štampanih i elektronskih medija, koje preko Raonikija i sličnih kontrolišu ili koje su formirale inostrane obavještajne službe! Navlaštito (osobito), oni medijski djelatnici čiji logo se oslanja na grb opisan u srpskom ustavu kao  4 ocila, ili 4 ognjila! Taj simbol su zelenaške patriote nakon okupacije 1918. godine,  tumačile lozinkom asimilatorskih političkih pretenzija dinastije Karađorđevića i Ace Palikuće kao: Crnogorci i Cincari, Caravlasi i Cigani! To je bila šifrovana poruka za zatiranje drugih naroda! I ta simbolika, navodno srpskog grba, koji se i danas želi nametnuti Crnogorcima, kao „oduvijek“ prisutan na ovim prostorima  je također ukradena!

I to, kao mnogo čega drugoga, su Servi (sluge-robovi) i Servuliani (stočari sa nešto više autonomije, zbog veće mogućnosti utaje poreza) ukrali od Vizantije, kao što bezočno pokušavaju opljačkati milenijumsku dukljansko-zetsko-crnogorsku tradiciju i istoriju! U Ustavu Republike Srbije jasno piše koji su simbolu u štitu dvoglavog bijelog orla oborenih krila (o trobojci koju im je sa obavezbnim turskim simbolom, polumjesecom i zvijezdom, podario turski sultan Mahmud II nećemo)! Radi se o 4 ocila (ognjila)! Taj simbol „autentičnog srpskog grba“, dok su još bili podanici Vizantije, iliti „Servi“ odnosno sluge ili robovi, izvorno je vizantijski „carski moto“; vizantijska 4 Beta: “Βασιλεύς Βασιλέων Βασιλεύων Βασιλεύσι” (Basileus Basileon Basileuon Basileusin – “Car Careva koji Caruje nad Carevima”).

Prema iskustvima iz II svjetskog rata („Homogena Srbija“) i recidivima ove ideologije (viđi slučajnosti) banjalučkog advokata Stevana Moljevića u najnovijem ratu koji je kao i prije predviđao istrebljenje nesrpskog stanovništva, ova Nepomenica Četiri S (N4S) bi se mogla tumačiti, nažalost i kao: Slugine Sluge Sluga Stoluje, sa malom „modifikacijom“ starih Latina: Soli Serbi Sint Superstites (Samo Srbi Smiju Superstites-preživjeti).

Ne mogu, žanago, a da ne zasmočim malo sa Jakovom Nejakim koji je kao „uslužna djelatnost“ ove ideologije, „stasao“ na „krilima“ moleban kontrarevolucije prilkom potpisivanja ugovora sa Alabarom ili UAE glumio  oponenta svom „ostroškom“ ideološkom bratu pa izjavi u Ulcinju slijedeće:

„Biću garant da se glas građana čuje, i da zakoni važe jednako za sve!“

Koja lakrdija predśednika svih Srba u Crnoj Gori! A što je sa Cetinjanima, kojima se sudi već treća godina zbog protesta protiv Jakova Nejakoga (žali ga Bože) kao predśedničkog kandidata, a sve zbog izjave u gluvoj (čitaj i slijepoj) sobi: „Što ako pogine deset Crnogboraca?“ I bi tako! Da podśetim u „produženom trajanju“, ukupno 23 žrtve, na koje su ovi beogradski vazali i gluvi i slijepi i nijemi!

No kako kaže izreka: “Što je noć mračnija, to su zvijezde sjajnije”.

Naša zvijezda vodilja je naša jedina domovina Crna Gora i njen sjaj ništa ne može utuliti!

Da je vječna!