Stevo Dabinović: Crna Gora treba da bude kao Švajcarska

7
Stevo Dabinović

Kompaniju “Dabinović”,  čije je sjedište u Monaku, osnovao je ugledni bokeljski brodovlasnik Božo Dabinović daleke 1956. godine.

Rodom iz kapetanske Dobrote Božo je na svojim brodovima zapošljavao uglavnom naše pomorce, a gotovo svi brodovi ove kompanije, kojih je bilo preko 50 nosili su imena vezana za njegov zavičaj.

Tradiciju je  nastavio je i Božov sin Stevo Dabinović, koji je, baš kao i njegov otac emotivno vezan za Boku Kotorsku, njegovu Dobrotu i Kotor.

Zatekli smo ga u prelijepom đardinu njegovog palaca, koji nježnom rukom održava njegova supruga.

Počeli smo priču kao da se godinama znamo.

Tako je obično sa onima koji su proživljeni, kojima je svijet na dlanu i koji znaju da cijene univerzalne vrijednosti.

Palata Dabinović

Skala: Gospodine Dabinoviću,  bogata pomorska tradicija Boke Kotorske odakle potičete, koja je prosto bila u krvi Vašoj porodici, opredijelila vas je da nastavite da se bavite brodarstvom.  Koliko je bilo teško nastaviti tamo gdje je stao Vaš otac, uspješni i cijenjeni brodovlasnik Božo Dabinović?

Stevo Dabinović: Rođen sam u Ženevi, gdje smo imali smo ured. Od djetinjstva sam slušao priče o brodovima tako da mi nije bilo teško nastaviti posao koji je uspješno radio moj otac. Ipak, sada je sve drugačije. Sada je to drugi svijet, druga tehnologija. Prisutna je i ekonomska kriza koja značajno otežava poslovanje, ali brodovi će uvijek trebati. Nakon očeve smrti preuzeo sam kompaniju koja je imala sedam brodova. Sada imamo pet brodova i novi koji je izgrađen u Južnoj Koreji.

Skala: Zanimljivo je da brodovi kompanija Dabinović nose imena koja su vezana za zavičaj. To traje do današnjeg dana. Evo i najnoviji brod, koji je završen u Južnoj Koreji nosi ime grada Kotora. To je odavno postala tradicija.

Stevo Dabinović: Jeste. Nakon novog broda koji nosi ime Kotor, sljedići će biti Kamenari, jer dugo nijesmo imali brod koji nosi ime ovog naselja. Na žalost, nekoliko imena mjesta u Boki Kotorskoj poput Strpa i Prčanja ne mogu upotrijebiti jer je ta imena jako teško izgovoriti u inostranstvu. Naši brodovi koji plove danas zovu se Dobrota, Boka, Ljuta, Kumbor i Kotor.
Stevo se ponosi što njegovi brodovi nose imena domovine njegovog oca, jer, kako kaže, moguće je da će jednoga dana kada ode u penziju doći da živi u Dobroti koju toliko voli i koja ga oduševljava.

Skala: Takođe je interesantno da ste svoje brodove redovno remontovali u brodogralištu Bijela, što je bio značajan doprinos i finansijska podrška Brodogradilištu.

Stevo Dabinović: Da naravno. Remontovali smo naše brodove u Bijeloj i ja se nadam da će Bijela opstati i da će se naša saradnja nastaviti bez obzira na probleme koji se po nekad jave. Bijela ima dosta kooperanata i često nije lako sve povezati u kvalitetan sistem koji funkcioniše. No bez obzira na sve mi ćemo dolaziti u Bijelu dokle god to bude moguće, odnosno dokle brodogradilište bude u funkciji.

Skala: Na brodovima Vaše kompanije plove uglavnom pomorci iz Boke Kotorske i Crne Gore. To je bilo posebno značajno u vremenu strogih ekonomskih sankcija, kada je nestala jedna od najmoćnijih brodarskih kompanija, kotorska Jugooceanija.

Stevo Dabinović: Da. Čak su tada i imena naših brodova bila problem jer se mislilo da pripadaju Crnoj Gori. Sjećam se, imali smo brod koji se zvao Lepetane. Bilo smo u Sloveniji odakle smo poslali agentu novac za troškove. Radi imena Amerikanci su blokirali pare jer su mislili da se radi o trajektu koji saobraća na relaciji Lepetane-Kamenari. Morao sam objašnjavati Amerikancima da to nije ista stvar i da brod plovi pod stranom zastavom, ali smo taj problem ipak morali da rješavamo na drugačiji način.
Što se tiče domaćih pomoraca, ovdje  postoje dobre pomorske škole iz kojih izlaze školovani kadrovi koji su savladali pomorsku struku. Inače, na našim brodovima oficirski kadar plov  u prosjeku 15 godina a ima ih koji su kod nas i više od 30 godina. O njima kompanija vodi itekako računa.
Pomorci iz ovih krajeva su izuzetno dobri, u skladu sa sjajnom pomorskom tradicijom po kojoj je Boka Kotorska odavno poznata na svjetskoj pomorskoj sceni.
Pomorcima  koji su provjereni i kojima je kompanija drugi dom, omogućeno je i kreditiranje i razni drugi benefiti.
Na brodovima Dabinovića plovi u ovom trenutku preko 200 pomoraca iz Crne Gore.

Skala: Gospodine Dabinoviću, da li se Jugooceanija mogla izvući i da li je bilo bilo kakve komunikacije sa Vama i da li ste bili spremni da pomognete?

Stevo Dabinović: Da, naravno. Uvijek sam bio spreman da pomognem. Međutim, to je bilo dosta teško.  Vjerovatno radi unutrašnjih problema Jugooceanije tako da gotovo ništa nijesmo mogli učiniti za spas brodova ove kompanije. Mi smo nudili da odmah prebace sve brodove da plove pod zastavom karispke ostrvske državice Sent Vincent i Grenadini, pod kojom plove i brodovi kompanije Dabinović. Trebalo je da se promijeni vlasnik kako zvanično ne bi postojala Jugooceanija. Na žalost, tadašnji rukovodni kadar ili nije umio ili nije znao kako da riješi problem. Smatrali su da mogu sami da sačuvaju preostalu flotu. Nijesu uspjeli. Sudbinu Jugooceanije znamo ali treba naglasiti da su tada imali u administraciji 110 zaposlenih a svega 7 brodova. To je bio višak koji je jednostavno bio problem koji je zahtijevao značajne rezove.

Skala: Da li mislite da Crnogorska plovidba, koja ima trenutno dva broda a treći je na putu može da nastavi stopama Jugooceanije.

Stevo Dabinović: Vjerujem da može jer je za kupljene brodove dobijen povoljan kredit i petogodišnji grejs period.  Za prvi brod ostale su još dvije godine. Ukoliko bi potrajala ekonomska kriza, nakon isteka grejs perioda biće dosta teško održati se na tržištu.

Skala: Ne rijetko pomogli ste  zavičaj. Nekako se čini da je sve to ostalo malo zapaženo. Da li ćete, bez obzira na to nastaviti da pomažete kada ocijenite da neki projekti jednostavo zavređuju Vašu pažnju?

Stevo Dabinović: Svakako. Uvijek ću biti tu da pomognem ukoliko se radi o ozbiljnim projektima. Vjerujem da ću više investirati na ovom prostoru. Najvjerovatnije ću investirati u izgradnji jednog naselja u Kumboru. Čekam samo da vidim što će uraditi Azmond, a onda ću napraviti nešto zaista lijepo na tom terenu.
Kada je u pitanju moguće osnivanje brodarske kompanije u Crnoj Gori, mislim da u ovom trenutku to nije  realna opcija. Razlog je pomanjkanje zakonske regulative. Takođe, Crna Gora treba da potpiše Martime Labor Convention, 2006 (MLC 2006), dakle konvenciju o radu pomoraca bez koje će se naši pomorci teško zapošljavati u drugim zemljama.

Skala: Često se govori da možemo da živimo kao što žive u Monaku. Znate Crnu Goru, njene ljepote i raznovrsnosti. Možemo li zaista da živimo kao mnogo razvijenije zemlje u Evropi.

Stevo Dabinović: Zašto da ne. Crna Gora ima brojne prednosti koje treba pametno da iskoristi. Najvažnije je da sačuva prostor, da ne dozvoli prekomjernu gradnju. Bilo bi najidealnije da bude neka vrsta slobodne zone u Evropi. Ali, to nije ni malo jednostavno. Pitanje je da li bi to Evropa prihvatila.
Crna Gora može da bude druga Švajcarska. Ima sve predispozicije za to.

Skala: Novi brod koji se završen u Južnoj Koreji nosi ime grada Kotora. Pozvali ste kotorsku gradonačelnicu Mariju Ćatović da kumuje brodu negdje polovinom septembra.

Stevo Dabinović: Ja sam pozvao Mariju Ćatović jer je ona dugogodišnja uspješna gradonačelnica Kotora i sasvim je prirodno da kumuje brodu koji nosi ime grada na čijem je čelu.

Na pitanje što bi u Boki Kotorskoj mijenjao, Stevo Dabinović je, nakon kraćeg razmišljanja kazao jednostavno: NIŠTA.

Slavko Mandić

7 KOMENTARI

  1. …PITA ..ZNA LI SE, A KO JE I KAKO SE ZVAO “KUM DRUGOG BRODA-“POST FESTUM” UKOPA NAŠE JUGOOCEANIJE”? TO BI BILO DOBRO-DA NAM “#SKALA OTKRIJE”?!…A MENI DOVOLJNO-DA “DEMATUJEM SAVA VELIKOG STAROVIĆA?! JER “KUM-PAR DRUGOG “CRVENDAĆA”-JE KUM ..PIONIR SLOBODANA KASAPINA SA DEDINJA..”PIONIR-KOJI NIJE IMAO “PIONIRSKMARAMAU”-NEGO JE SVOJU “BUDUĆNOST-SVEZAO ZA OSOENU BLIZNICU”?! I BORA MI POTREFUO U “SDRIDU SVOJE BLIZNICE-O TROŠKU PRECARENOG NARODA-OD VARDAR DO TRIGLAVA…?!…ZATO POKRĆEM “AKCIJU”-DA SALA RADIO OTKRIJE “IME POVIJSNOG-POVIJENOG “SRPA SENCA ČEKIĆA”-KOJI” DOĐE-DOĐOŠE GLA..VE -CRNOJ GORI I I JUGOSLAVIJI-VODEĆI SE “TRADICJOM-SVOJIH PREDAKA”?!!!

    UNARED FALA SKALI NA USLUZI-,I OTKRVANJU ISTINE-O UKOPU RODNOGA MI KORORA.KOJI NIČE IZ “PODPORTIAKA-MAUZE LOJA-OD BEKICA” KOJE SU VJEROVALE SVOJIM ČOBANIMA-PASTIRIMA-KAKVI SE NISU KOTILI NI NA TIBETU…AMIN AMEN !

  2. Akonto spasavanja “Jugooceanije”,sjecam se da su zborili kako je pok.Savo Starovic spasitelj Kotora,Boke,a bogami i Crne Gore ucijelo..negdje kazao otprilike ovo:” Ne treba se bojati za sudbinu “Jugooceanije”,jer dok je trgovine bice i plovidbe i para! Ali,ja se bojim drugije rabota…ako joj se uvate za glavu moji kapetani-bojim se nece joj biti spasa”?!
    Sto je Savo mislio,ja neznam-ali znam zasto i kako je propala ta nasa majka “Jugooceanija”!
    Ni u snu mi se neusnilo kakav bi danas Kotor bio da nebijase Velikoga Sava Starovica i “Jugooceanije”!
    Hvala i slava velikom Savu Starovicu,dobrocinitelju Kotora i Kotorana!!!!

  3. Divni gospodin Stevo učinjeni kao svi njegovi stari. Bravo baš se radujem da čitam ovaj tekst na mojoj radio Skala.

Leave a Reply to Stara prica Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].