Herceg Novi, iako ni drugi gradovi nisu imuni na ovu infekciju, nekako glasnošću i agresivnošću, stiče oreol ovna predvodnika sa velikom klepetušom, kaće u razgovoru za DN dramski pisac i profesor Stevan Koprivica.
Koprivica kaže da nije siguran da crkvi imponuju bakljade preuzete sa fudbalskih utakmica ispod kojih izobličeni mladi ljudi prijete, psuju, a onda se malo zaklinju u svetinje, niti unakažena Kanli kula poslije humanitarne manifestacije, ali da bi morali da se oglase ako im ne prija.
DN: Vi ste još prije nekoliko godina upozorili da crkva mijenja imidž Herceg Novog. Koliko se od Vašeg upozorenja do danas promijenio Herceg Novi?
KOPRIVICA: Govorio sam svojevremeno da crkva ne može da bude jedini profilator kulture ili pseudokulture u Herceg Novom. Bilo je to prije šest ili sedam godina kada je preko šezdeset posto manifestacija tokom godine u JUK Herceg festu, na papiru krovnoj organizaciji kulture u gradu, bilo klerikalno određeno. Onda su se, nakratko, vremena i vlast u Herceg Novom promijenili, par godina bilo je zatišje po principu ‘svakom svoje’, da bi sada postojala nekakva vrsta klackalice između građanskog i crkvenog kulturnog profila grada. Da se razumijemo, nisam protiv autentičnih vrijednosti koje su sadržane u nasljeđu pravoslavne crkve, ali sam sigurno, a nisam jedini u ovom gradu, protiv primitivizma i kleronacionalističkih atavizama koje se lako lijepe uz manifestacije kvazi duhovnosti. Nakaradni aksiom izjednačavanje vjere i nacije dovodi do toga da se na svakom okupljanju zloupotrebljavajući načela građanskih sloboda, demonstrira kloaka nacionalističkog načina mišljenja, koja, siguran sam, ne može ni crkvi da odgovara. Zloduh pušten iz boce liči često na marševe nacionalsocijalista u vrijeme obrušavanja Vajmarske republike, gdje oskokoljeni alkoholnim isparenjima bavarskih pivnica, marširaju bakljonošci prijeteći svima i svakome ‘ko sa nama nije’.
DN: Kažete da niste sigurni da “crkvi prija unakažena Kanli kula”… Zašto se ne oglase?
KOPRIVICA: Moramo biti tačni, nisam siguran da crkvi imponuju bakljade preuzete sa fudbalskih utakmica ispod kojih izobličeni mladi ljudi prijete, psuju, a onda se malo zaklinju u svetinje. Nisam siguran da crkvi prija unakažena Kanli kula poslije humanitarne manifestacije, preplavljena fekalijama, polomljenim stolicama, srčom, izbljuvcima. Doduše, morali bi da se oglase, ako im ne prija. Moraju se odrediti prema dičnim „Delijama“ ili „ Grobarima“ svejedno, njihovom banditskom modelu patriotizma. Vjera plus nacija / taj gorki recept je krvavo oproban više puta do sada/ alibiraju navijačka krda u demonstraciji huliganstva, koje je kažnjivo i na utakmicama, a ovdje se proglašavaju humanitarnim priredbama. Navijačko nacistička divljanja se, ne znam zašto, nazivaju koreografijama, na koje, zaboga mlađani jurišnici imaju neotuđivo pravo. Neotuđivo pravo je i zalaganje za ćirilicu / ko razuman može biti protiv ćirilice?/ali sa gradskog trga gdje se održavaju ćirilična zaklinjanja, jasno i glasno se huška protiv države koja, eto, brani ćirilicu ali ne brani njen festival, negira se postojanje drugih naciona, pa i države, samozvani istoričari i nadristoričari po provjerenom mitomanskom obrascu prekrajaju istoriju, književnost, pa i vjeru ako mora. Razgovarao sam svojevremeno sa predstavnicima crkve na te teme, deklarativno, a možda i suštinski, nisu podržavali sve to.. Ali.. Vidimo, onomad, a i stalno, da se malignitet obnavlja, pa i metastazira. Neko ipak podržava. Na žalost, Herceg Novi, iako ni drugi gradovi nisu imuni na ovu infekciju, nekako glasnošću i agresivnošću, stiče oreol ovna predvodnika sa velikom klepetušom.
DN: Građani Herceg Novog su pisali peticiju protiv održavanja koncerta Svetlane Cece Ražnatović na zatvaranju Praznika mimoze. Međutim, nijesu uspjeli. Šta je danas sa imidžom Herceg Novog kao mediteranskog turističkog i kulturnog centra?
KOPRIVICA: Peticija je bila vapaj očajnika u nadolazećoj plimi primitivizacije. Kako da uspije? Nikako. Svetlana Ražnatović ni jednog momenta nije osporena kao folk pjevačica. Neka je, neka pjeva tamo gdje treba i mora da pjeva. Glas je podignut protiv signala koji se šalje njenim nastupom u gradu koji ima, sada već malo čime izazvano, ambiciju kulturnog mediteranskog centra. Signal rata, pljačke, afera, tabloizacije, kriminogenosti… Praznik koji je nekada prezentovao kulturnu i turističku ponudu specifikuma Herceg Novog očas se pretvorio u vašarište, buvljak, uvoza svega i svačega a zapostavljanja istinskih vrijednosti koje grad ima. Neštedimice se krčme novci, a grad nema bioskop, nema pozorište, u Centru za kulturu odnedavno nema ni biskopskog platna, nema ga ni na tvrđavi Forte mare koja je decenijama bila kultni ljetni bioskop. Neosporni kulturološki argument Herceg Novog i Crne Gore, Filmski festival, nezgrapnom odlukom ostao je bez važnog činioca, selekcije dokumentarnog filma, sa obrazloženjem da će se negdje na jesen, napraviti revija beogradskog privatnog festivala. Inače je, kod onih koji odlučuju o kulturi, prisutna nekakva kolonijalna svijest, da sve valja dovesti u uvesti od „ preko grane“, da su ovdje pritupi poluintilgenti kojima valja plasirati kulturu jačih i moćnijih, a oni samo to da posrču.
DN: Gdje to vodi?
KOPRIVICA: Ja ne znam ko o tome odlučuje. Trebalo bi da su to, po zakonu, ljudi koji vode kulturne ustanove, profesionalci, ljudi u plemenitoj kulturološkoj misiji u cilju afirmacije grada, države. Koliko vidim, oni se baš i ne pitaju, pitaju se turizmolozi sa sumnjivim diplomama. Ali, ovdje je davno rečeno: „Mi ne priznajemo zakone ove zemlje“. Što bi onda i u kulturi bilo drugačije? A gdje to vodi? Vidjeli smo. U bakljade. „Ale ale aleee,“ što bi rekli naši navijači.
Nisam sreo nikoga u ovoj zemlji da mu je zabranjena njegova vjera
DN: MCP sjutra organizuje okupljanje episkopa SPC povodom Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, pozivajući narod da iz Manastira Savina zajedno upute poruku da nikome neće dati „svoje svetinje i grobove predaka“…
KOPRIVICA: Nisam još sreo nikoga u ovoj zemlji da mu je zabranjena njegova vjera. Niti bi smjelo toga da bude, niti će biti. Naći ćemo se opet na onoj trapuli poistovjećivanja vjere i nacije i doći ćemo do suštine problema. „O drugome je riječ“, rekao bi Krleža. Grobovi predaka su identitetsko ali i manipulativno pitanje, olako se poteže atakujući na emocije. Znate, ja imam porodičnu vertikalu časnih Srba iz Kistanja kod Benkovca, po mojoj majci, čiji grobovi su rasuti po negdašnjim i skorim seobama / onim vječnim, po Crnjanskom/, sjedinjenu sa očevom linijom Banjana i novske Karače. Vrlo sam ponosan na obje vertikale, nacionalne i ideološke. Na njihovom grobu danas stoji njen krst zbog kojeg je i tamnovala, i zvijezda petokraka mog oca u koju je bezgranično vjerovao. To im nije smetalo da se vole. Ne bih volio da se iko bavi u njihovo i moje ime njihovim zemnim mirom. „Mrtvi s mrtvima, a živi sa živima“ neka meni bude dozvoljen citat iz vjerske i nacionalne istorije Crne Gore, Svetog Petra Cetinjskog.
Mediteranski civilizacijski krug se osjeća u Crnoj Gori
DN: Crna Gora pripada mediteranskom kulturnom miljeu. Koliko se to vidi iz manifestacija koje se organizuju na njenom tlu?
KOPRIVICA: Ne treba biti zlonamjeran i slijep, te tvrditi da nema onoga što čini mediteranski civilizacijski krug u Crnoj Gori. Kad to kažem mislim na tivatske „Purgatorije“, jedinstveni festival mediternaskog teatra / ne po zemlji iz koje predstava dolazi, nego motivski, tematski, po načinu mišljenja/ Festival pozorišta za djecu u Kotoru gdje se grad pretvara u otvorenu mediteransku pozornicu, mislim na sve agilniji Barski ljetopis, mislim na, ovdje u Herceg Novom, koncerte fascinatne Mjesne muzike Đenović koja predstavlja muzički fenomen koji nadrasta lokalne okvire a duboko su utkani u mediteransko muzičko tkivo, iako njihova afirmacija tek predstoji. Oni su mi, nekako, paradigma onoga što može ova sredina da bude. Iz malog ribarskog sela niknu muzičari dostojni velikih svjetskih pozornica. Dokazuju da nema provincije, niti kolonijalizma.
Purić je cjelokupnu britansku politiku objašnjavao strahom od “Rusije”, s kojom Britanci nisu smjeli da ostanu sami u Evropi, i bez sporazuma, pogotovu s hipotezom da se SAD mogu dezinteresovati Evropom. Otuda i
britansko izlaženje u susret SSSR-u, izbjegavanje mogućnosti sukoba ili zauzimanja odlučnog stava.
Ideoliški indoktriniran Purić nije htio da se pomiri s uvjerenjem da se ovaj”strašni rat” vodi samo zato da bi se Evropa bacila u “komunističko ropstvo”.
On je u Mihajloviću i srpskom narodu gledao jedinu smetnju od Titove
“boljševizacije zemlje”. “zvanična Rusija” držala se, prema Puriću, u pozadini “cijele igre” prema vladi,
prepuštajući Britancima da vrše posao
za nju i da nose pritisak ” na nas”, ali, kako je Titu u zemlji išlo sve teže počela je i ona otvoreno da istupa protiv Vlade. Purić je “Rusiji” prebacivao što je bez znanja i saglasnosti kraljevske vlade obrazovala jugoslovenske odrede zarobljenih ustaša. U postojećoj
situaciji za Purića je jedino bilo “utješno” to što SAD nisu odobravale politiku Velike Britanije i SSSR-a prema Jugoslaviji; one su po njemu ostajale prijateljski raspoložene, pomagale Vladu i nisu mijenjale držanje prema njoj, piše Purić kraljici Mariji, februara 1944. god. Velikosrpsku politiku u prilog Mihajloviću sprovodili su u SAD K.Fotić i Živan Knežević, vojni izaslanik u SAD, davanjem izjava, podsticanjem konzervativnih novinara i senatora da u Senatu SAD-a istupaju protiv “napuštanja i izdaje srpskog naroda i đenerala Mihajlovića”.
Jednu takvu kampanju u prilog Mihajlovića vodila je u SAD Ruth Michell i senator Brodi. Ovog posljednjeg je Živan Knežević predstavljao vladi kao ličnost koja ima sve ” podatke o Hrvatskoj i o trškoj i krvavoj borbi koju vode Srbi za demokratiju i slobodu. Nekoliko mjeseci kasnije, 9.juna 1944., Fred E.
Bezbi, iz Ilinoisa, tražio je na drugom zasjedanju 78. kongresa SAD od
predsjednika Odbora za vojne poslove
Predstavničkog doma da Kongres ne pomaže i ne dozvoljava ” da se nastavi sa pogrešnim predstavljanjem stvari.
Mi imamo u Jugoslaviji ljude i
materijal, i radi ispravnosti mi bi trebalo
da dozvolimo da se nepristrasni novinarski reporteri dodjele Glavnom štabu Draže Mihajlovića, isto kao kod Tita. Bezbi je ustajao protiv toga što su
američki posmatrači – oficiri koji su proveli izvjesno vrijeme u Jugoslaviji:
potpukovnik Albert B. Seitz, iz vojske SAD i kapetan Walter R. Mansfield, iz Korpusa Mornarice SAD, po povratku u
SAD, bili spriječeni da daju izjave koje bi skrenule pažnju “na pravu situaciju” .
I ako se čovjek rodi
Dje ga nidje bilo nije
Od njega se dobro čuvaj
Pradjedovsku narav krije
Božidaru Puriću je već prilikom prvog razgovora s Idnom, nakon obrazovanja vlade, 12. avgusta 1943., bilo rečeno da je ppolitika sporazuma s “Rusima” jedina podrška Velike Britanije i da ona nema druge alternative. Braneći Mihajlovića , Purić je znao da su ovoga
Britanci otpisali radi svoje politike kompromisa u Jugoslaviji. Čerčil je 10. decembra 1943. kazao kralju Petru II u
Kairu, da je Tito njihov čovjek “s kojim će moći raditi” i da kralj kroz nekoliko mjeseci, u aprilu ili maju, treba da ide
kod Tita. Za Purićeva shvatanja, koja je izrazio i Čerčilu, pomaganje Tita je bilo jednako radu za “Ruse”, a odbacivanje Mihajlovića, “svog najhrabrijeg saveznika”, znači njegovo bacanje na
“žrtvu međunarodnom boljševizmu”.
Purićev otpor lonljen je propagandom u korist narodnooslobodilačkog pokreta,
agitacijom za narodnooslobodilački pokret u redovima Jugoslovenske vojske na Bliskom istoku, i na kraju opozivanjem britanske vojne misije s generalon Armstrongon (C.D.Armstrong) kod Vrhovne komande
Jugoslovenske vojske u otadžbini, pisao je Purić kraljici Mariji u Kairu 14.02.1944.
.
Možda nisi čuo za borce iz Sišica I bokokotorsku brigadu bokokotorskog korpusa gdje se pjesma tamo daleko pjevala pred svaki napad na fašiste….
Jesam, “stani pani , svi grbljani partizani”!
Oďža je kod Draže odio i donio zlatne dukate za razvoj četničkog pokreta !
Đuro Ivetić je čiči pisao, da je razvoj
“situacije” u grblju takav, da se ne začudi ako i njega zatekne sa petokrakom na glavi!
Pisao je toga dosta Petar Vujadinović.
Ljuta je mantijaško pašče, koje
podmeće demagška gledanja!
Eto kad se nema argumenata onda neki pogrdni nazivi koji istinoljubivi ljudi kao Ljuta nikad ne koristi….ipak to najbolje govori o njima samima….ja sam mislio na borce iz 1944g koji su gonili ustase i fasiste a ne o partizanima koji su ubijali klasne neprijatelje…da su sto valjali ne bi trajali 55g
Prvi je počeo kralj Aleksandar sa
“Obznanom”, a prije njega Vladimir Ćorović , rektor BG fakulteta 1934.
huškanjem Omiljena Milića, koji je bio režimski student da iskasapi
Žarka Marinovića na očigled svih studenata, a prethodno Mirka Srzentića na demonstracijama studenata. Na to su se studenti pobunili!
Kralj je naredio da ih pohapse i i zatvore u logor u Višegradu , njih
blizu 200 !
Toliko ljuta o klasama, tu ćemo se ponovo ćerati potomče “osloboditelja” !
Eto ti dočeka kao kakvi akrap da
“uživaš” u demokratiji i kapitalizmu, blago Tebi .
Htio bi ponovo da praviš tamnicu naroda ili štogod poput toga ?
Pročitaj od Nikolaja Ostrovskog
“Kako se kalio čelik” !
Ti iz šimšira su od njemaca dobili nove uniforme sa gajtanima i šmajsere!
To im je Marko Lazarević i Đuro Ivetić izpregovarao sa okupatorom, tj.
švabama. Ljuta Ti djeluješ pro- švapski i pro nacističko si spadalo!
Ne huškaj na portalu, śedi na magare i idi u svoje selo, ako znaš koje je i đe je.
Inače kukavico, iz kojeg si Ti sela ?
Kad si šljega, šiljeganu ?
Pradjede mi se rodio u Kotoru ….inace njegov djede je ostao u Kotoru posle 1807g kad je sa Svetim Petrom Cetinskim oslobodio Boku Dubrovnik Korculu Mljet i Ston…. nazalost velike sile dadose te oblasti Austrougarima 1813g…dok ih opet ne oslobodismo 1918g.
Ovaj koprivica se dici njegovim ocem Srbinom komunistom…pa nemam što komentarisati osim da sam sigutan da su mu i otac i majka pjevali istu pjesmu od ♥️ …mislim da treba da se presabere i da shvati da biti 🦗👾 nije dostojno pjesmi
Nevjerovatno što vlast preko svojih🦗🦗🦗🦗🦗 želi da iskoristi za razdor gradjana Crne Gore …ako postoje gradjani uopšte u pravom smislu….
Pjesma tamo daleko je bila najpopularnija od svih pjesama dok Gospodar ne promijeni mišljenje kako je najbolje za njega i njegove da vladaju i da se bogate do zadnjeg eura crnogorskog naroda….mislim da smo je svi do pocetka raspada komunisticke YU rado pjevali..
Sada oni koji je i dalje pjevaju iz ♥️ su neprijatelji CG..?
Kako? Zašto? Kome ta pjesma smeta…?
Vjersko-nacionalni fanatisti opsjedaju
erceg-novi, zajedno sa svetosavskom mantijaškom kamarilom i “kolom nacionalnih njaolica”!
Bratstvo svetosavske omladine urla,
vikau gi, svi debeli i podgojeni, kao
“svinjčad” – svi u glas – protiv Crne Gore i Crnogoraca, koja/i ih primiše iz pogibelji 90-ih.
Vlado pjeva , kao onomad Vice Vukov, a saznalo se što se krilo, da su Rajko Mitić i Mija Aleksić bili u četnicima !
Sveti Sava je sagradio u XIII vijeku crkvu Svetog Stefana na brdascu koje je dobilo ime Savina…i koja i danas kupi svoje vjernike….infideli od muke ne znaju što čine dok se od mržnje ne razbole….a bolesti sve više….bolesni u glavu ne shvataju da su bolesni pa se i ne mogu izlečiti dok ne priznaju bolest….Takva se bolest ne lijeci u Dobroti već u Crkvi molitvom i vjerom u Boga
Na Savini ima svaštočina među klerom.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].