Stamatović lansirao OLOŠOKRATIJU kao politikološki fenomen, Đonović ocijenio da je vlast velikosrpska sa Abazovićem na čelu

Crna Gora živi teške trenutke. U svakom pogledu smo na ivici provalije, ekonomski, politički, kulturno, obrazovno, zdravstveno. Moglo bi se još nabrajati. Imamo vlast koja, po mišljenju mnogih i van Crne Gore, ne štite interese sopstvene države. Da li je to tako i ako jeste zašto je to tako?, bilo je jedno od pitanja istoričaru u emisiji A+ TV „Tamo i natrag sa Slavkom Mandićem“prof. dr Aleksandru Stamatoviću.

Vi ste prilično dramatično prikazali situaciju u Crnoj Gori, kazao je on. Neko će reći pa nije to tako dramatično. Nema zemljotresa, kao u Turskoj, je li tako. Pa nema rata. Prosječno se živi.
E sad, objašnjava Stamatović, postavlja se jedna vječita dilema istorijska i filozofska, koliko je ustvari svaka vlast vodila računa o narodu. O njegovom životu. O njegovoj egzistenciji. Ajde da ne idemo nigdje drugo nego da pođemo „tamo i natrag“i da se vratimo u Crnu Goru.
Na potpitanje da li uopšte ima vlasti koja vodi računa o narodu, Stamatović je kazao da u Evropi i svijetu ima izgrađenih demokratskih sistema, demokratskih društava koja podrazumijevaju odgovornost tih ljudi koji su na vlasti prema svojim biračima:
E sad, kaže Stamatović, ako uspostavite tu relaciju odgovornosti onih ljudi koji su na vlasti, ako se radi o demokratskom sistemu, ti ljudi nijesu jednostavno ušetali u Skupštinu ili u vladu za ministre, predsjednike, tek tako. Neko ih je birao, a birao ih je narod. A ako imate proporciju sa jedne strane da ti koji su izabrani ne vode računa o tom narodu koji ih je birao, a on može da ih mijenja. A imate isto tako drugi pol te priče-da taj narod, bez obzira koliko je puta od te vlasti bio ojađen, opljačkan i doveden na rub i materijalne i svake druge egzistencije, opet taj narod glasa. Ajde sjetite se samo onih Njegoševih stihova „…pučina je jedna stoka grdna, dobre duše kad joj rebra puču“. Ne možete reći da Njegoš nije znao što je vlast. Ima brojnih anegdota iz života srbijanskog kneza Miloša Obrenovića koji je vrlo dobro znao bilo naroda, pa kad pita svoje doušnike i saradnike šta priča narod? Gunđa, buni se, odgovaraju mu. A on kaže steži! Pa opet poslije nekoliko isto pita a on opet steži. A kad mu kažu da narod ćuti, onda saopšti POPUŠTAJ. Znači, narod je nezadovoljan. Može nešto da napravi.

I uopšte, taj fenomen 30 avgusta 2020. godine, vraća se Stamatović  na osnovno pitanje , ne bih svodio sad samo na crkveno pitanje. Ako pogledamo u opštem kontekstu, jedna vlast koja je bila 30 godina je učinila sa narodom to što je učinila. Upravo su promjene došle od centra ka tom lijevom ili desnom krilu ka biračima te vlasti, bez obzira da li je neko Crnogorac, Albanac ili Srbin.
Po istorijskom pravilu, objašnjava Stamatović, vlast se ne može održavati silom. On se osvrnuo na pad diktatora 20. vijeka poput Gadafija, Sadama Huseina, Markosa, Idi Amina Dadu, najgore diktature afričkog tipa. On je saopštio, kako kaže, fenomen da je ta vlast 90-tih godina vrlo brzo dobila mafijokratske oblike, da bi od 30. avgusta 2020. godine u političkom smislu se javio jedan novi fenomen, koji neki izjednačavaju sa mafiokratijom, a neki dovode u boljem smislu, a neki u gorem, a to je kzv OLOŠOKRATIJA. To je kad na vlast dolaze određene strukture, određene persone koje spadaju u donji dio društva.
Na pitanje na koga je mislio kada je pomenuo ološ, Stamatović je objasnio  da to nije kazao a da je mislio na politikološki fenomen ološokratije. To znači da imate činjenicu da ljudi sa margina društvenog značaja, uopšte ne kompetentni da upravljaju državom, poput one izrake „ne može svako ture vezir biti“. Međutim, imate umišljaj određenih ljudi da prosto pratite i fizionomije, ponašanja, mimikrije čitavog jednog korpusa ljudi koji su omrknuli kao beznačajni anonimusi a pojavili su se ujutro pa  pogledali  u ogledalo kao medijske ličnosti. I dočepali se vlasti. A isti taj sistem je bio i u prethodnom režimu do 30. Avgusta, kazao je Stamatović.

Politički analitičar Ranko Đonović je na isto pitanje odgovorio da je njegov utisak da se situacija u Crnoj Gori promijenila, ali na gore. I to značajno na gore. Ovo što nam se desilo 30. avgusta 2020. godine, desilo nam se i 1990. kada je ova prethodna vlast došla, objašnjava Đonović, kada je sa ulice uzela vlast. Tada su isto neki nepoznati ljudi, što meni ne bi mnogo smetalo, da oni nijesu krenuli da vode Crnu Goru po instrukcijama Beograda i da je zavode u beznađe. Kasnije smo ratom, sankcijama i svim što smo prošli, i živjeli.  Ništa se značajno nije desilo 30. avgusta, ali to jeste jedan značajan korak unazad u svakom pogledu. Naročito što se tiče ekonomije. Oni podižu plate bez osnova što je samo još jedan sunovrat i beznađe koje nude. Cilj je da se zaduživanjem preko mjere obijezdi novac kako bi se zadovoljio glasač koji će im ponovo dati glas. Onda vidite ponašanje ovog malog Abazovića. Ne zovem ga mali, nego mi je politika koju zastupa mala ili pogrešna. Viđeli ste ga kako se ponaša kad sretne Vučića ili Ramu. To je takva snishodljivost da me to vrijeđa kao građanina Crne Gore da me takav čovjek predstavlja. To može da bude i dio utiska. Moj je takav a možda vaš nije.
Đonović kaže da misli da je vlast 30. avgusta 2020. godine ponovo preuzela velikosrpska opcija na čelu sa Dritanom Abazovićem.
Nije Dritan bio značajan ,jer je crkva postavljala vlast u Crnoj Gori a on je bio potpredsjednik. A sada je on apsolutna vlast. Ministri su poslušnici koji brane vlast zbog fotelje a ne vlastitog ubjeđenja. Neke znam i lično, kaže Đonović, i ne bi se moglo reći da su bili ni velikosrbi, u tom najgroznijem  velikosrpskom doživljaju. Međutim, vlast vam je čudo. Oni će da služe. Sad da dođe neka rigidna crnogorska  vlast, kakvu nikada ne bih poželio, oni bi bili za nju. Vidite li kako brane svaki potez. Vidite li što se dešava. Ta dešavanja su kulminirala sa nastupima Dritana Abazovića i nekulturom na javnoj sceni koja prije njega nije viđena. Kako smo preživjeli 30 godina sa onom prethodnom vlasti, koja je kako tako počela da se popravlja. Uostalom sa njom smo  dobili suverenost, ušli u NATO, krenuli i bili blizu Evrope ili  makar bili  lider u regionu. Nije to čitav svijet govorio i izmišljao. Toga smo bili svjesni, iako sam mislio, objašnjava Đonović, da  sa nekim dokumentima prosto Evropa nagurava u Crnu Goru više nego što ona dolazi kod običnog naroda.
Znate kako će vam neki moji prijatelji reći: samo da uđemo u Evropu, misleći da će nam neko pare davat i omogućavat da živiš od Evrope.  A u suštini , samo će ti dat pravila kako moraš da radiš.
Dakle, 30. avgusta nije došao nikakav napredak. A i kako bi kad su popovi postavljali vlast, ministre i odlučivali ko će biti premijer, bez obzira je li prof ili dr. Znate, kaže Đonović, to ništa ne znači, jer ćemo se sjetiti one, bez namjere da bilo koga uvrijedim: naročito je glup obrazovani glupak.  Misli se na onu izuzetnu manjinu koja ne umije da rasuđuje.
Ništa bolja nije bila 90. Da nam je ostala stara vlast, bilo bi svakako mnogo bolje. Jer ovo što nam Dritan radi je neviđeno, kazao je Đonović.

Pogledajte kompletan snimak emisije
https://www.youtube.com/watch?v=-wht2IWCD8U