Stajem uz…

Stajem uz…

Stajem uz “brkate babetine”. Stajem uz časnost, posvećenost, težine, slabosti, radna dostignuća, poštenje prema zajednici.

Piše: Mila Kasalica

Stajem uz divnu uspomenu na pokojnu gđu Bebu Džaković, vrhunsku ljekarku i manje uspješnu ali maksimalno simpatičnu političarku.

Stajem uz gđu Zoricu Kovačević, pravnicu i političarku, koja je armije žena diskretno i uporno edukovala da idu na mamografiju, a potom organizovala dostupnost mamografije u centralnoj regiji Crne Gore.

Stajem uz odgovornost koja manjka litijaškim političarkama, da su spale da ih advokatica neznanja bruka više nego da su samostalno završile na Only-fans stranicama.

Šta se desilo?

Post je glasio sljedeće: uz fotografije dvije mlade političarke, pridružene su fotografije pokojne doktorice Džaković i gđe Kovačević (citat) uz odvratni tekst: “Političarke NEKAD i SAD!! Kome više vjerujete? Koga biste radije glasali? Jesu li LIDERKE? Koga biste radije sanjali?” (pa jedan idiotski emoticon bijednog udvaranja muškarcima) uz završnicu “Ali onako … POŠTENO”. Veličačka slova i uskličnici nažalost pripadaju netalentovanoj autorki seksističkog posta.

Prije ovog, postovane su uporedive retoričke fekalije. Pored fotografija pokojne gospođe Džaković i prof Dragana Koprivice, u poređenju sa gdinom Odovićem i inostranom alternativnom umjetnicom, prikačen je besmisleno nemoralan tekst: “Nekad je ONA morala da liči na NJEGA” (misli se na poređenje gđe Džaković i prof Koprivice) “da bi je prihvatili u politici. Danas ON voli isto što i ONA” (misli se na poređenje gdina Odovića sa vijetnamsko-američkom tran influenserkom). “Za 35 godina demokratije koliko smo REALNO napredovali u institucijama, a koliko u društvu? Je li politika ogledalo nacije?”

Čega se pametan stidi je djelo ogavne toksičnosti, koju je postovala trebalo bi biti, nositeljka vladavine prava u Crnoj Gori. Spisateljica citiranog smeća je navodno advokatica; magistar iz UK i doktor nauka iz Italije. U stvari, izigrava sramnu lakoću neintelektualnog štetočinstva u otrovnosti preko socijalnih mreža. Biće da je ovo sloboda govora “oslobodilaca”, odsutna od odgovornosti.

Strukovno je navedena spisateljica, bez osjećaja za riječi i poruke u jasnosti, ostala upisana u beščašće nevladavine prava u ime esnafske komore, sa udarnom petorkom advokata laganja i nasilja, kad su preko Viber grupe štrajkovali da 2021-e pokušaju da spriječe fiskalizaciju. Taj državni razvojni projekat je pokazao jalovoj diplomatskoj javnosti da je crnogorska ekonomija ozbiljni dom žilavih privrednih društava.

Ako ko u većini nema pravo da proziva crnogorske institucije u bilo kojem kontekstu, mada za svoje klijente u sudnicama/ tužilačkim kancelarijama moraju da izduraju svakojaka sranja, su (u većini) crnogorski advokati, ikone profesije koja ne vidi da je nevladavina prava u zemlji i njihovih nedjela rezulat.

Zašto su ovi idiotski postovi sporni?

G-đa Beba Džaković je bila vrhunska stručnjakinja medicine. Ljudski, profesionalno i porodično bila je posvećena Pljevljima. Završila je medicinu u Beogradu, kad je to bio udarni fakultet bivše Jugoslavije, i postala primarijus davne 1976. godine. Bila i ostaje legendom epohe feminiskinja, koje nisu dale na sebe, čak i kad su slabašno služile lošoj partiji. Zanavjek je obilježila epohu časnog rada u svojim i crnogorskim Pljevljima. Bila je i ostaje simbol odgovorne poslanice.

G-đa Zorica Kovačević je svoj Danilovgrad razvijala bez zadrške. Da je mogla da ne sluša partiju, ostala bi što realno i jeste, liderka odgovornog zdravstenog sistema koji je u lokalnoj zajednici štitio žene, pacijente i pacijentkinje; koji je znao šta je koncept javnog zdravlja a kad je bilo mnogo manje para no više znanja u sistemu.

Prof Koprivica je svoj na fakultetu, uz mnogobrojne folklore i svakodnevna ulaganja u mlade amaterske pozorišne grupacije po Crnoj Gori. Umije da se obruka oko prokletih honorara, ali ni prvi ni posljednji crnogorski političar, posebno u ovo vrijeme litijanja, koje je zgazilo odgovornost prema javnim novcima. Ni jedan advokat-tica mu cipele ne može čistiti, sve i da ostane slijepo uz političara karleušanstva.

G-din Odović je bio državni sekretar; ministar. Čovjek koji nije dobro radio, ali je lojalno u mjeri mogućeg čuvao kroz neodobravanje dokumentacije, Spajića. I dalje je državni službenik. Cinično a pakosno poređenje sa ozbiljnim umjetničkim pokretom drag queens a da se ne zna šta ta subkultura donosi mnogim ljudima u svijetu, udžbeničko je gaženje ljudskih prava. Odakle tetkici pljuvanja pravo da gazi ljudska prava? No, bojazan je da navodna advokatica pokušava primitivno da se sprda sa medicinskim slabostima koje donosi zavisnost. Bolest je svačija i mora se poštovati, ako nam je minimum ljudskosti ostalo u srcima.

Sram nas bilo kao zajednicu ko nam je sve postao “IN”/ moćan/na. Sram nas bilo kao zajednicu koga čitamo/ zapratimo na mrežama. Sram nas bilo koga zovemo kao sagovornika-cu oko bilo kojeg pitanja, a realno mu/je ulaznica otrovnost koju sručuju na mrežama.

Sram nas bilo ko nam rabi riječ “prostuti*ka”. Iako je to skoro pa čuveni “običaj” u Crnoj Gori ženomrzitelja, od majkih najčešće podignutih da “gaze ku*ke”, batalimo da preziremo žensku izuzetnost.

A, žena nije u markiranim prnjama i obući, mada sve volimo dobro se skockati jer prija. Žena je u svojoj porodici, mikro zajednici, komšiluku, na radnom mjestu, među prijateljima, među mrziteljima, među svima nama.

Zato još jednom… Wake up, nesrećne litijašice. Trgnite se, ako umijete i spasite dušu pošto vas uništiše mantijanja u neodgovornom. Odustanite da birate da imitirate df pes guvernera u Louis Vuitton odeždama i crevljama. A, biće da ne sanjate bez “quid pro quo” muško puzanje ispod je*enih štiklica.

Stajem uz brkate babetine. Stajem uz časnost, posvećenost, težine, slabosti, radna dostignuća, poštenje prema zajednici. Pa neka nismo lijepe, fućka mi se za socijalne mreže prepune gadluka.