Kada se kaže “mali od kužine” odmah asocijacija na Maša Miška Čekića, uz pitanje ima li većeg u Boki Kotorskoj.
Ovaj novinar i publicista, promovisao je rijetko i zaboravljeno bilje među kojima kraljicu žućenicu u svojim originalnim kulinarskim librima, a za Skala radio danas govori o jesenjoj trpezi u Boki.
Na naše pitanje što sve Boka nudi sa svojih raskošnih njedara u ovaj stađun, Čekić konstatuje da nema čega nema i nema što ne može biti s jeseni za trpezu.
Čak i zlatno lišće ovog godišnjeg doba je za trpezu u jesenjem buketu, Čekić izdvaja bilje koje mi pocjenjujemo ili malo vodimo računa o plodovima našeg autohtonog mediteranskog voća, kao što je košćela, šipak, žižula.
Šipak, osim za sok se ne upotrebljava ni za šta više, a on je prekrasan dodatak za toćeve od svinjskog mesa, pilećeg ili ćurećeg.
Mnogi ne znaju, priča Čekić, da se od šipka može napraviti i ostika (sirće) i balzamiko koji se mjeri sa čuvenim balzamikom iz Modene i veoma je jednostavan za pripremu.
Zatim, bobičasti plod košćele, čija stabla na žalost danas u Boki možemo da prebrojimo, a nekad ih je bilo mnogo više.
Sladili smo se sa ono malo mesa oko špice, sjeća se naš sagovornik i meštar od kulinarstva.
Međutim, košćela je prekrasna u rakiji i uz recept koji glasi: po kila cukra, po kila košćele i litru rakije, uz par mjeseci koliko je potrebno da odstoji, dobija se izvanredan i unukatan liker u čaši sa mirisom i ukusom košćele.
Takođe, Mašo izdvaja i žižule koje su prvi vjesnici jeseni, nedovoljno iskorišćen izuzetno ukusan plod i zapostavljeno voće.
Uglavnom se kupi šaka žižula i gricka uz put, prava su zaraza, a malo ko zna da se od njih kada se održe u rakiji, dobija pravi, domaći viski.
Malo je teže praviti marmeladu od žižila koja je pravi specijalitet i ko je nije probao ne zna što je marmelada, poručuje Čekić.
Takođe je jesen vrijeme za kuvanje svih mogućih džemova i marmelada, od sveg mogućeg voća koje se može naći u šumi, baštinama i voćnjacima, kaže ovaj čuvar tradicije i dobroga bokuna.
Prve jesenje kiše vraćaju svježinu i daju šug autohtonom bilju poput čučega i žućenice, koja je svježa i mlada sada, baš kao i u proljeće.
Nema ti draga Dube Kotorana.Ko više zna što je koš¢ela
Ima još Kotorana dragi Dondo, ! Znam ja što je košćela, znaju mioja djeca. Oni mi i zbore kao nekad što se po Kotoru zborilo da pokušaju očuvati i riječi i melodiju njihovog izgovora.
Na naše Fešte punoo griješe baš u tome, što je nedopustivo !
Drugi problem je što Kotorani nisu po mnogo čemu dostojni predaka. Prodali su fureštima i oni koji nisu morali. Nema osude za one koje je možda nevolja naćerala.
Grande “gospođe” su ko zna kako samatale ove nesretne pomorce, i među njima ima po koji Kotoranin. Kad se sretnu nema “ke nova?” nego “šta ima”, a onda i djeca kažu boranija, tacna, jastuk, džezva, a ne fažolete, gvantijera, kušin i koguma… Tate muče i oni i po malo počinju zborit čaršav, a ne lencuo i to je samo djelić odumiranja Kotora.
Žižule su od šporkog, sušnog ljeta sve sventrale prije nego su sazrele.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].