SRETEN ZEKOVIĆ – MISAO, RIJEČ I IDENTITET CRNE GORE

 Piše: Božidar PROROČIČ, književnik i publicista

 Danas, 15. februara, na Sretenje Gospodnje, rodio se Sreten-Ćeno Zeković, jedan od najznačajnijih crnogorskih filozofa, istoričara, esejista, književnika, publicista i dugogodišnjih profesora. Neumorni istraživač i promišljeni analitičar, Zeković je bio i ostao nepokolebljivi branitelj crnogorske nacije, vjere, crkve, identiteta, kulture i jezika. Njegovo ime ispisano je zlatnim slovima u intelektualnoj i kulturnoj istoriji Crne Gore, kao sinonim za pravdu, hrabrost i nepokolebljivu posvećenost istini.

Za 82 godine života, prošao je kroz bespuća progona, stradanja i nepravde, ali nikada nije odstupio od svojih ideala. Bio je učesnik i svjedok ključnih previranja u crnogorskom društvu, učestvujući u vječitim i neumornim intelektualnim polemikama koje su mu donijele i divljenje i osporavanje. Međutim, snaga njegovog uma i istrajnost njegove misije uvijek su ga izdvajali kao neprikosnovenog čuvara crnogorske misli i identiteta. Njegov životni put bio je trnovit, ali njegovo pero je ostalo oštro, njegova riječ stamena, a njegova misija jasna – Crna Gora je svetinja i njena odbrana je pitanje časti. Više od šest decenija stvaralaštva svjedoči o njegovoj nesalomljivoj posvećenosti nauci, filozofiji, istoriji i crnogorskoj državotvornoj ideji. Objavio je preko 250 stručnih i naučnih radova, koji su postali temelji savremene crnogorske intelektualne misli. Njegovo djelo je složena akademska građa – ono je zapravo manifest hrabrosti, vizije i ljubavi prema Crnoj Gori. Svaka njegova rečenica nosi pečat istinskog rodoljublja, svaka misao prožeta je istorijskom sviješću i moralnom snagom, a svaka napisana stranica svjedoči o beskompromisnoj borbi za crnogorski identitet. Bez interesa, bez straha, samo srcem i umom – tako je Sreten-Ćeno Zeković branio Crnu Goru. Njegov život i djelo ostaju neizbrisiv trag u crnogorskoj kulturi i istoriji, vječni svjetionik slobodarske misli i intelektualne nepokolebljivosti.

Sreten Zeković je rođen na Cetinnju 1943. godine, u srcu crnogorske Prijestonice, čija ga je istorijska i kulturna atmosfera oblikovala i nadahnula za intelektualni i stvaralački rad. Njegova radoznalost i strast prema filozofiji, istoriji, književnosti i društvenim naukama vodile su ga ka akademskom usavršavanju, pa je završio Filozofski fakultet u Sarajevu, đe je stekao temelje koji su mu omogućili da izgradi prepoznatljiv naučni, književni i esejistički izraz. Njegovo životno i profesionalno sidrište ostalo je Cetinje, grad u kojem je kroz decenije aktivnog rada postao važan glas crnogorske kulture, misli i identiteta. Kroz pedagoški, publicistički i istraživački rad, ostavlja neizbrisiv trag u crnogorskoj intelektualnoj eliti, svojim analitičkim i kritičkim pristupom dajući značajan doprinos očuvanju crnogorskog jezika, književnosti, istorije i filozofije. Sreten Zeković pored toga što je bio učesnik istorijskih tokova, borio se kroz pisanu riječ za afirmaciju crnogorskog suvereniteta, nacionalne posebnosti i kulturnog nasljeđa. Njegova djela i tekstovi obuhvataju širok dijapazon tema – od istorijskih analiza i filozofskih promišljanja do književnih kritika i eseja koji su oblikovali intelektualnu scenu Crne Gore. Bio je član Hrvatskog PEN Centra, a od osnivanja Crnogorskog PEN-a i Crnogorskog društva nezavisnih književnika, organizacija kroz koje je aktivno učestvovao u zaštiti slobodne misli, književnog stvaralaštva i autentičnog crnogorskog identiteta. Njegova prisutnost u književnim i intelektualnim krugovima odjekivala je (odjekuje i danas) beskompromisnošću, hrabrošću i neospornim autoritetom. Od studentskih dana, neumorno objavljuje  studije, kritike, eseje, prozu, poeziju i publicističke radove, baveći se temama filozofije, politike, istorije, kulture i društvenih promjena. Njegov opus, izgrađen kroz decenije istraživanja i pisanja, odražava posvećenost istini i intelektualnoj odgovornosti, ostavljajući neizbrisiv trag u crnogorskoj naučnoj i kulturnoj baštini.

Pojava knjige Sava Brkovića, Etnogenezofobija – prilog kritici velikosrpstva, koju je 1988. godine objavila Književna opština Cetinje, izazvala je žustre političke polemike i reakcije tadašnjeg režima. Ova knjiga se suočila sa mitovima i falsifikatima o etničkom porijeklu Crnogoraca, razobličavajući dominantne narative koji su negirali crnogorsku samobitnost. Predgovor za ovo značajno djelo napisao je Sreten Zeković, intelektualac beskompromisne misli, čija su istraživanja i kritički osvrt na crnogorski identitet izazivali oštre osude političkih i akademskih krugova pod kontrolom režima. U istom periodu, Zeković je intenzivno radio na svojim važnim djelima, zbog čega se našao na udaru tadašnje Službe bezbjednosti (SB), koja ga je tretirala kao neprijatelja državnog poretka, jer su njegova istraživanja zadirala u temelje identitetskih manipulacija kojima se nastojalo potisnuti crnogorska nacionalna posebnost.

Iste, 1988. godine, objavljuje svoje kapitalno djelo “Tradicionalizam i kriticizam u nauci o Crnogorcima: kritika osnovnih nekorektnih interpretacija nauke o samobitnosti Crnogoraca”, u kojem detaljno analizira naučne zloupotrebe i ideološke konstrukcije koje su Crnogorce pokušavale prikazati kao narod bez zasebnog etničkog identiteta već kao dio srpskog etničkog korpusa. Ova knjiga se direktno nadovezuje na njegovu raniju studiju “Filozofija nacije” (dijalektičko-naturalistički humanizam ili dijalektičko-humanistički naturalizam) (1985), u kojoj je Zeković razmatrao dubinske filozofske temelje nacije, kulture i istorije, nudeći jasne, argumentovane i snažne teze o crnogorskoj samobitnosti.

U vremenu kada je društvo bilo okovano komunističkim narativima, koji su negirali nacionalne posebnosti i pokušavali homogenizovati identitete u ime jugoslovenskog unitarizma, Zekovićeva djela su predstavljala udar na dogmatske koncepte i poziv na buđenje crnogorske nacionalne svijesti. Njegova istraživanja nisu bila samo akademska analiza – ona su bila čin intelektualnog otpora i borba za istinu, zbog čega su nailazila na žestok otpor režimskih struktura. Upravo kroz ova djela, Zeković je postavio temelje savremene crnogorske identitetske misli, dajući naučni i filozofski okvir crnogorskoj naciji, afirmišući istorijsku autentičnost i pravo Crnogoraca na samostalno postojanje kao posebnog naroda. Njegova borba nije bila i ostala samo intelektualna – ona je duboko lična, hrabra i vizionarska, jer je suprotstavljanje zvaničnim dogmama značilo izlaganje represiji, cenzuri i političkim napadima. Sreten Zeković, u duhu najvećih crnogorskih intelektualaca, ostavlja  neizbrisiv trag u borbi za crnogorsku naciju, jezik i kulturu, a njegove knjige ostaju svjedočanstvo jednog vremena, hrabrosti i nepokolebljivosti u odbrani istine.

Već samim raspadom Jugoslavije, u teškom vihoru rata koji je zahvatio Balkan, Sreten-Ćeno Zeković se pridružuje crnogorskim intelektualcima koji su se hrabro suprotstavili velikosrpskom nacionalizmu, militantnoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi i politici krvi i tla, čiji su ideološki temelji bili u doktrini “Srbi svi i svuda”. Dok se ratni plamen širio, a ratnohuškačka propaganda i agresija nad narodima bivše Jugoslavije dosezala svoj vrhunac, Zeković nije ostao nijem. Njegov glas odjekuje u vremenu kada istina biva progonjena, pravda gušena, a razum nadjačan zvukom oružja i nacionalističkih parola. U trenucima kada su Crna Gora i njen narod bili suočeni s teškim iskušenjima, dok su pojedinci pod pritiskom agresivne propagande gubili svijest o sopstvenom identitetu, onaj dio Crne Gore koji je bio duboko svjestan svog nacionalnog imena i istorijske posebnosti počeo se buditi. I upravo tada, u prelomnim trenucima, Zeković objavljuje jedno od svojih kapitalnih djela, knjigu koja je otvorila istorijske rane i ukazala na nepravde i zločine nad Crnogorcima od 1918. godine – Hrestomatija: crnogorski narod i srpska politika genocida nad njim (autor i urednik, 1991).

Ovo monumentalno djelo nije bilo samo naučno istraživanje, već intelektualni i moralni vapaj protiv sistematskog zatiranja crnogorskog nacionalnog identiteta, kroz prisilnu asimilaciju, političke progone, istorijske falsifikate i otvorene represije. Zeković je kroz ovu knjigu razobličio mehanizme genocidne politike, ukazao na istorijske obrasce potčinjavanja Crnogoraca pod ideološkim okriljem velikosrpstva i otvoreno progovorio o posljedicama institucionalnog nasilja koje je kulminiralo kroz decenije. Njegova Hrestomatija bila je glas razuma u vremenu ludila, svjetionik u mraku velikodržavne propagande i snažan poziv Crnogorcima da se osvijeste, da shvate svoju istorijsku sudbinu i da se izbore za vlastiti nacionalni identitet. Objavljena u jeku ratnih sukoba, ova knjiga nije samo predstavljala hrabri naučni poduhvat, već i čin nacionalne odbrane protiv narativa koji su Crnu Goru i njeno istorijsko biće pokušavali svesti na puku provinciju velikosrpske ideologije.

Kao intelektualac, naučnik, filozof i borac za istinu, Sreten-Ćeno Zeković je kroz ovu knjigu istakao svoju poziciju među najvažnijim crnogorskim misliocima i piscima koji su se suprotstavili istorijskim nepravdama i borili za istinu o svom narodu. Njegova beskompromisnost, hrabrost i intelektualna preciznost učinile su da Hrestomatija postane nezaobilazno djelo za svakog ko želi da shvati mračne tokove crnogorske prošlosti i borbu za sopstveni nacionalni identitet u vrtlogu istorijskih previranja.

Platonova misao: “Hrabrost je posebna vrsta znanja i uči nas kako treba da se plašimo onoga čega treba da se plašimo i kako da se ne plašimo onoga čega ne treba da se plašimo.”

Ove riječi oslikavaju autentičnu filozofsku mudrost, koja jasno razdvaja iracionalni strah od opravdanog opreza. Platon ovđe definiše hrabrost kao znanje, naglašavajući da se prava hrabrost ne ogleda u slijepoj smjelosti, već u sposobnosti da prepoznamo istinske opasnosti, kao i da se odupremo onima koje su samo iluzorne, nametnute strahovima drugih. Ovo nije hrabrost zasnovana na nagloj i nepromišljenoj odvažnosti, već hrabrost prosvijetljenog uma, koja dolazi iz znanja, iskustva i promišljenog rasuđivanja. Ako bismo ove Platonove riječi primijenili na profesora Sretena-Ćena Zekovića, lako bismo prepoznali inkarnaciju tog filozofskog ideala hrabrosti u njegovom djelovanju i životu. Njegova intelektualna i filozofska sloboda nikada nije stajala, nije se pokoravala režimima, ideološkim matricama, pritiscima ni vremenima koja su zahtijevala konformizam. Ni onda kada je bio pod udarima moćnih struktura, ni danas, kada u svom skromnom stanu u naselju Gipos na Cetinju neumorno nastavlja svoj naučno-istraživački rad, pišući i objavljujući djela koja Crnoj Gori daju istorijski, filozofski i kulturni legitimitet. Država mu nije dala priznanja, izostale su nagrade, medalje i pohvale, ali on se nije mijenjao. Ostao je čvrst i nepokolebljiv, snažan i surov poput svete planine Lovćen – nepristupačan za neznanje i oportunizam, ali utočište za one koji su istinu i pravdu tražili u njegovim knjigama, tekstovima i riječima.

Filozof od nauke, profesor bez premca, polemičar bez dlake na jeziku, hrabar i beskompromisan branitelj crnogorskog identiteta, intelektualni Prometej čija je luča obasjavala Cetinje i Crnu Goru kroz njene najteže decenije, sve do sticanja njene samostalnosti 2006. godine, ali i u ovom opasnom trenutku kada se nad njom nadvija ista neman velikosrpskog nacionalizma protiv koje se borio snagom riječi, argumenata i pera. Zeković ne posustaje ni danas – njegovo intelektualno pero ne miruje, već neumorno piše, analizira, kritikuje i raskrinkava. Posljednjih godina objavljuje djela od suštinske važnosti za crnogorski jezik, kulturu i identitet, među kojima se ističu:

“Razur crnogorskoga jezika i njegova revitalizacija”, knjiga koja se bavi nasilnim potiranjem i pokušajem brisanja crnogorskog jezika kroz istoriju. Ova knjiga predstavlja sveobuhvatnu studiju o nasilnim pokušajima brisanja crnogorskog jezika, njegovom istorijskom razaranju kroz institucionalne, političke i kulturne procese, kao i potrebi i mogućnostima njegove revitalizacije. Sreten-Ćeno Zeković detaljno analizira kontinuirane napade na crnogorski jezički identitet, počevši još od perioda nakon Podgoričke skupštine 1918. godine, kada je sprovedena nasilna asimilacija i negiranje crnogorskog lingvističkog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Posebnu pažnju posvećuje sistematskom zatiranju crnogorskog jezika kroz jugoslovenski unitarizam, đe je crnogorski govor proglašavan tek regionalnom varijantom srpskog jezika, uprkos činjenici da se na prostoru Crne Gore oduvijek razvijao zaseban jezički izraz, oblikovan specifičnom istorijom, kulturom i identitetom naroda koji ga govore. Kroz naučne argumente, Zeković raskrinkava ideološki motivisane jezičke standardizacije, koje su u različitim periodima bile korišćene kao sistem kulturne dominacije i nacionalne homogenizacije na štetu crnogorskog identiteta. Proučava i kako su književna i administrativna praksa kroz vijekove odražavale samosvojnost crnogorskog jezika, takođe kako su politički pritisci i kulturne represije doveli do dugoročnog potiskivanja autentične crnogorske jezičke norme. Revitalizacija jezika, kako je vidi Zeković, nije samo lingvistički proces, već važni segment obnove crnogorske nacionalne svijesti i kulturne nezavisnosti. Zalagao se za to da se crnogorski jezik afirmiše kroz obrazovne institucije, naučne studije, književno stvaralaštvo i službenu upotrebu, insistirajući na potrebi očuvanja njegove bogate istorijske građe, dijalektoške različitosti i fonetske specifičnosti, uključujući i karakteristična crnogorska slova „ś“ i „ź“. Knjiga „Razur crnogorskoga jezika i njegova revitalizacija“ ne predstavlja samo naučnu analizu, već je i manifest borbe za jezički identitet Crnogoraca, svjedočanstvo o dugovjekovnim pritiscima i pokušajima negiranja prava jednog naroda na sopstveni jezik, njegovo ime i njegovu kulturološku posebnost.

U knjizi “Crnogorska pravoslavna crkva”, istražuje istorijski kontinuitet i duhovnu samosvojnost crnogorske crkve. U knjizi Sreten-Ćeno Zeković istražuje istorijski kontinuitet i duhovnu samosvojnost crnogorske crkve, raskrinkavajući mitove i falsifikate koji su je pokušavali prikazati kao dio srpske crkvene strukture. Njegova studija detaljno obrađuje nastanak, razvoj, djelovanje i gašenje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, ukazujući na sistematsku politizaciju i instrumentalizaciju religije u cilju asimilacije crnogorskog naroda. Posebno se osvrće na razdoblje od 1852. do 1918. godine, kada je Crnogorska pravoslavna crkva djelovala kao nezavisna i autokefalna institucija, priznata i u međunarodnim pravoslavnim okvirima. Ukazuje na istorijske izvore, dekrete i kanonske dokaze, koji potvrđuju da je Crnogorska mitropolija bila duhovni temelj crnogorske državnosti, čuvajući autentičnu vjersku i kulturnu tradiciju Crnogoraca. Analizira i katastrofalne posljedice ukidanja Crnogorske pravoslavne crkve nakon nasilnog pripajanja Crne Gore Kraljevini SHS 1918. godine, kada je Srpska pravoslavna crkva preuzela njene hramove, imovinu i ingerencije, brišući svaku vezu između crkvene organizacije i crnogorskog nacionalnog identiteta. Ovaj čin je, prema Zekoviću, bio ne samo vjerski već i politički atak na crnogorsku državnost i kulturnu samobitnost, s ciljem da Crnogorci izgube osjećaj vlastite duhovne autonomije.

Knjiga se bavi i savremenim aspektima obnove Crnogorske pravoslavne crkve, analizirajući društvene, pravne i političke prepreke koje su postavljene na njenom putu. Zeković se zalaže za povratak crkvene samostalnosti Crnoj Gori, vraćanje njenih istorijskih manastira i svetinja koje su joj otete, kao i za reafirmaciju crnogorske vjerske tradicije, odvojene od velikosrpskog političkog uticaja. Pored toga, autor istražuje odnos između vjerskog i nacionalnog identiteta u Crnoj Gori, naglašavajući da pripadnost pravoslavlju nikada nije bila prepreka za crnogorsku posebnost, već da su politički interesi vremenom iskoristili crkvenu strukturu kako bi potisnuli crnogorsku nacionalnu svijest. Zekovićeva knjiga „Crnogorska pravoslavna crkva“ predstavlja fundamentalno djelo za razumijevanje istorijskih nepravdi koje su učinjene Crnogorcima kroz crkvenu politiku i daje naučno utemeljen argument za povratak crnogorske crkve njenim istorijskim korijenima. Ona nije samo analiza prošlosti, već i apel za budućnost, poziv na reafirmaciju crnogorskog duhovnog i kulturnog identiteta, koji je kroz vijekove bio ključni stub crnogorske državnosti i samobitnosti.

Kao moj bivši profesor i intelektualni autoritet, Sreten Zeković mi je prenio osjećaj odgovornosti prema znanju, prema istini i prema Crnoj Gori. Napisao sam ovaj tekst sa posebnim poštovanjem i dubokim uvjerenjem da ne smijemo dozvoliti da njegovo ime padne u zaborav, jer on to nije zaslužio. Kao profesor i mentor, bio je snažna motivacija, a njegova učenost i kritičko razmišljanje podsticali su intelektualnu radoznalost i istraživački duh kod učenika i kolega. Njegov pedagoški rad bio je prožet ljubavlju prema znanju i posvećenošću svojim učenicima, kojima je neprestano ukazivao na značaj istrajnosti, naučne objektivnosti i etičkih vrijednosti. Važno je naglasiti uvijek je stajao u odbranu manjebrojnih naroda u teškim godinama ratova i kriza, pružajući im podršku i ukazujući na važnost očuvanja njihovog identiteta.

Za ozbiljniju i detaljniju analizu njegovog stvaralaštva trebalo bi napisati čitavu jednu knjigu, a ja sam se samo dotakao nekih od važnih tema kojima nas je budio, podučavao i branio, sa kojima smo koračali stazama istine i pravde u vremenima mraka i podlaca. Platonova definicija hrabrosti kao posebne vrste znanja najbolje oslikava Sretena-Ćena Zekovića. On nikada nije strahovao od onoga čega se ne treba bojati – ni od moćnih ideologija, ni od prijetnji, ni od progona. Bojao se samo zaborava, ćutnje i intelektualne predaje, jer je znao da je ćutanje uvijek saveznik nepravde i tlačenja. I baš zato, Zeković je do danas ostao uzor nepokolebljivog intelektualnog otpora.

Crna Gora i grad Cetinje mu se nikada ne mogu odužiti za njegovu neumornu borbu za istinu, nauku, identitet i crnogorsku državnost. Kroz decenije rada, Sreten-Ćeno Zeković je bio glas razuma u vremenima mraka, intelektualni bedem pred najezdom istorijskih falsifikata i svjetionik nacionalne svijesti kada su mnogi pokušavali da ugase crnogorsku posebnost. Njegove knjige, studije i beskompromisni stavovi predstavljaju naučni i kulturni temelj moderne Crne Gore, dok je njegova hrabrost i nepokolebljivost postala uzor generacijama koje dolaze. Dok su se mnogi dodvoravali moćnicima, on je birao istinu. Dok su drugi ćutali iz straha ili interesa, on je govorio glasno i jasno. Dok su ga napadali, marginalizovali i ignorisali, on se nije povukao, nije poklekao, nije izdao ni sebe ni Crnu Goru. Njegova djela ostaju trajni svjedok vremena, borbe i otpora, a Cetinje – grad slobode i kulture – zna da je u njemu živi jedan od njegovih najsvjetlijih umova, filozof, profesor, naučnik i intelektualni titan. Nikakve nagrade, priznanja ili državne počasti ne mogu nadoknaditi ono što je Sreten-Ćeno Zeković dao Crnoj Gori – ali je na nama da ga uvažavamo, poštujemo i da njegovo nasljeđe čuvamo kao amanet budućim generacijama.