Srednji prst blagoslov za Marka preśednika

Piše: Slavko Mandić

Rođen je 09. maja 1988. godine. Na Dan pobjede protiv fašizma. On, Marko Kovačević, četnik po ubjeđenju i samoopredjeljenju. Srbouslužnik na privremenom radu u crkvi Srbije. Najčešće predstavlja svoju bezdušnost sa tri prsta, ali može i samo sa srednjim, ako ima potrebnu upotrebnu vrijednost. A ima, dokazao je nebrojeno puta.
Kakva ironija i kakav cinizam. I kakav gadluk. Ovakav se jednostavno nije smio rađati na veličanstveni Dan pobjede nad zloglasnim fašizmom.
Nad onom ideologijom koju danas prosipa nikšićkim ulicama, u prostoru koji su disali veličanstvenici svake sfere kulturnog, društvenog, naučnog, čojskog i nadasve antifašističkog života. Oni koji su grad oblikovali smisleno i utkali mu gospodstvo. Sve dok se nijesu pojavili ovakvi /s)tvorovi od čijih zlih radnji zaudara čak i posrnulost.
Ali je valjda  jasno i skromnoj glavi, Kovačević je bezličan lik. Minijatura koju je klepio klerošovinizam. Na vlast ga je dovelo klanjanje četništvu, čije značenje ne razumije, ali je valjda shvatio da je u današnjoj dobi i te kako steklo naklonost priličnog broja onih koji vlastitu glupost sabiraju u otetim nam hramovima i sramno oduzetim crkvama. Koje im je podario koalicioni partner brat Abaz, zarad vlastito većih interesa.
Pamet Kovačevića nije mjerljiva kategorija. Jer, ne možete prosto smjestiti nešto čega nema. Jer da ima, ne bi ovo zabijalo  nož u vlastita pleća. A to upravo glupost čini, onako kako je to predstavio nepomenik u gradu na Trebjesi.

Srednji prst je mozak njegovog postojanja. TO  nije imalo hrabrosti da se izjasni javno i skupi snage da kaže NE simbolima svoje države. Nije mogao, jer te hrabrosti nema u njegovom kukavičluku. Zato samo skriveno, tajno, prljavo i nesojski. Srednji prst je sam sebi pokazao. I svojim prijateljima, ličnim, partijskim, koalicionim, po pripadajući dio.
Mislio je četnik srpskocrkovne klerosvijesti da će ostati nezapažena njegova gadost. On je stidno ispružio simbol svoga nesojluka, ne sanjajući da će to neko opaziti. Ponajprije ne šef države, kojega je upravo ta simbolika toliko snažno udarila, da je naredio da se sve fotografije đe se ovaj univerzalni „velikan“ predstavio u pravom svijetlu, uklone za tili čas. Ali je svjetski „meštar“ zaboravio da objavljeno stavlja trag koji se ne da izbrisati. Fotografije sramnog čina su prešedniku države poručile: Uzalud vam trud svirači. I zagrlile Marka, kojega je ovoga puta priglio državni tužilac, bez obzira na brojne pritiske kojima  su ga obasipali . Istine radi, malo je bilo onih koji su vjerovali da će se ovo dogoditi i da još ima „ruke pravde“ u ovoj našoj napaćenoj državi. Ali, prevarili su se. Ima, i to hrabri.

Kako god bude bilo Marko će pred sudiju. Pa što on odluči. Da li će mu odrezati godinu robije ili mu naložiti da plati globu? A možda ga i osloboditi? To je sve manje važno, jer svaka odluka ima svoju težinu koju će Marko na svojoj čapri dobro ośećati dugo, dugo. Jer, on je vlast za boga miloga. Pa kako njemu da sude zbog mržnje prema državnim simbolima, koju nikad nije krio? Ne znam kako, ali zaigrao je krmak i pred njegova vrata.

Zna se o čemu se ovđe radi, zagrmio je prepodobni Marko. Samo zato što je Srbin oće da ga hapse. Da nije, (prim. autora) ne bi ovo ni činio. Ośeća se zadah proganjanja svega srpskog na svakom koraku. Čak i vlasti koju oni čine, atakuje na na sebe samu. Mrze se i proganjaju uzajamno. Greota božja. Da ti suze na oči naćera. Zalud su zauzeli svako mjesto po tri puta. Progonstvo Srba đe god jednoga ima. Nedaju im ni srednji prst da pokažu. Ni tuđe zastave da vitlaju. Ništa im ne daju. Pa što je to atak sramni na vaskoliko srpstvo ugašeno, zavapi Marko čvornovati i ode da se sprema za vrijeme koje ga sigurno stići.

Sad se Jakov češka po glavi. I brat Dritan. I potpuno bez stava i načina Ljaljo.
Što reći šefu svome u Beogradu, a što poručiti navodnim partnerima u Evropi? Nije lako. Tamo će Jakov 09. maja. Bože, opet ironija i cinizam. Na Dan pobjede nad fašizmom. Da je obrnuto, bilo bi jasnije. I ljudskije u svoj svojoj neljudskosti.Ovako, bijeda nastavlja da živi.
Ko će Marku dunut u…svjećice ako tu Jakova ne bude?
On je za njega bio i prst mu srednji kao sredstvo ponudio. A ovaj se sprema da ga iznevjeri i ode kod Vučka-Tučka. Za sva vremena. Ako bog da! A daće, bićemo svjedoci svi. Brzijeh dana.