Srbijanski mediji i Milo kao najveći im trn u oku

Srbijanska politika, pa potom i srbijanski mediji koji su u vlasništvu upravo te i takve politike, pa približno polovina naroda koji je takođe u vlasništvu kleronacionalista, bol boluje što im se otima Crna Gora iz ruku, kad god pomisle da su je ponovo porobili, satrli i uništili njenu slobodarsku iskru, poput genocida koji su sproveli nad nejakim narodom, ženama, starcima i đecom od 1918. godine pa sve dok nijesu, kako su mislili, završili prljavu rabotu. Prevarili su se i tada a i danas. Žilava je Crna Gora. Ne da na sebe ruku nemani.
Uzavri  patriotska krv do usijanja. Može tada agresor samo brojčano višestruko da nadmaši patriotski osjećaj Crnogoraca, ali ništa više od toga. Razbiće se svaki o suri crnogorski krš, ubosti na draču koja je isplela odbrambeni vijenac na svakom koraku da ne da naprijed zlikovcima.

Možda bi Srbijanci mogli da promijene svoj mračni naum prema Crnoj Gori kad bi se uvjerili kako su im preci divljali po crnogorskim katunima, selima i gradovima, palili i ubijali bez zazora. Eto im materijala u Arhivu Srbije koliko god žele.
Sve je zapisano. Čuva se tamo zlodjelo, ali je ono pothranjeno i na drugim mjestima, kako se vlasti ne bi dosjetili i sklonili užasna svjedočenja pripisujući ih, po navici, drugome.

Jasno je da oni neće da se edukuju, jer ne žele istinu. Laž ih hrabri, čini ih važnim. A dobro znaju ko su. Njihova politika, ona aktuelna ali i opoziciona, bar kad se radi o Crnoj Gori, živi od lažnih mitova.

Pa ipak, ima nešto što „braću“žesti baš žestoko. Uzdrhte, ustrepte, uznemire se pri pomenu Mila Đukanovića, toliko, da im je jedini lijek tada tri puta dnevno doza  Sarape, Marića, Vučićevića, Vulina, Rakovića, Antića, Brnabićke, Bećkovića, Dačića i naravno Vučića, kao krune na ništa. Oni su zaduženi da laju po raznim Pinkovima, Heppiima , Kuririma, Informerima, Alo tabloidima, Srpskim telegrafima, Novostima i brojnim drugim, koji ne prestaju da šire mržnju prema Crnoj Gori i njenom predsjedniku, nazivajući ga raznoraznim pogrdnim imenima. Milo Đukanović im je noćna mora, svima koliko ih ima. Generacije  Srbiji se neće osloboditi noćne more koja ih i u snu proganja.

Pored svojih, srbijanska politika će koristiti domaće antidržavne korifeje, a ovi svoje niskobudžetske plaćenike da „grme“ kad zatreba.

Nema dana kad nema Mila u tamošnjim medijima. Pa zašto im je toliko važan kad su konstatovali da je on „politički mrtav“, da više ne predstavlja ništa, da je prevaziđen. Valjda zato što znaju da lažu sami sebe i da je Milo njihov bol i neprebol, istovremeno. Pogledajte kako izgleda Milo i jedan Vučić. Ili Milo i jedan Vulin, Dačić… Otmenost, vertikala i dostojanstvo s jedne strane, a sa druge, ništa. Ama baš ništa.
Jutros Novosti pišu:

MILO IZ “MAJBAHA” OHRABRUJE KOMITE: Dok Vladu pogađaju potresi, predsednik Crne Gore radi na sabiranju svog biračkog tela

Ispod naslova slijedi objašnjenje novinara, ili bolje rečeno, objašnjenje aktuelne srbijanske politike.

Ovako piše:POTRESI koji pogađaju vladu Zdravka Krivokapića i parlamentarnu većinu, zbog poteza koje premijer i predsjednik Skupštine Aleksa Bečić povlače – usvajanje rezolucije o Srebrenici, ćutanje o hapšenju crnogorskog državljanina Rista Jovanovića, slanje čestitki prištinskim šefovima lažne države Kosovo, darivanje vakcina „kosovskim“ snagama, osokolile su Mila Đukanovića, predsednika Crne Gore.

Autor teksta, izvjesni V. Kadić, ako je novinar, a sam Bog zna postoji li njegovo ime u novinarstvu, morao je pročitati tekst Rezolucije o Srebrenici, monstruoznom zločinu koji je učinila ideologija koju podržava i koja mu je politički i otac i majka, i prenijeti narodu da tamo ni slova nema o optuživanju Srbije niti srpskog naroda, kako to želi da prikaže srbijanska aktuelna vlast i dio intelektualne (ne)svijesti. Usvajanje Rezolucije o Srebrenici  je svijetli primjer crnogorskog razuma, suživota i namjere da se usprotivi svakoj vrsti zločina odlučno.

Autor ovog teksta čija je tupa oštrica uperena protiv predsjednika Đukanovića je i da ražesti Srbe i tamo i ovamo, rasute po srpskom svetu, što Crna Gora nije ustala u odbranu njenog državljanina Rista Jovanovića koji je uhapšen na Kosovu zbog širenja mržnje. Kadiću je jasno, ali kako to javno kazati, da država Kosovo funkcioniše u punom kapacitetu. Nju je nedavno priznao i dr Dobričanin nekadašnja uzdanica prethodne vlasti. A ako nije, zašto onda Vučić drži zatočenog Jovanovića, a njegovi mediji i njegovi političari ne prestaju urlati za ovo sramno djelo Kosovara? Morate se gospodo izjasniti. Je li država Kosovo uhapsila Jovanovića ili država Srbija u čijem sastavu odavno nije država Kosovo! Morate reći što je što i ko je ko, koliko vam god bilo teško. A preteško vam je, jer vjekovima samo gubite. Bilo bi bolje da se zapitate jednom zbog čega i da stavite tačku na ono što činite.

Jer upamtite za vazda: „Ko oće veće izgubi i ono iz vreće“.

MILO VJEŠTO KORISTI SVAĐE U VRHU VLASTI

Novosti dalje u tekstu pišu da Đukanović mesecima vešto koristi svađe u vrhu vlasti sabirajući svoje biračko telo, obilazeći opštine u kojima DPS ima vlast, učestvuje na međunarodnim forumima, remeti kohabitaciju, a sve nadajući se novim izborima i povratku na stare staze.

Kadiću očigledno nije jasno što znači kohabitacija? Da jeste, znao bi da se ona ne može odnositi na to da jedna strana povlađuje drugoj  bezrezervno, pa i onda ako krši zakone i pravila funkcionisanja države. A predsjednik države je dužan da štiti USTAV i da ne dozvoli, koliko mu zakon nalaže, da izvršna vlast učini ovoliko štete Crnoj Gori, od koje će se teško oporaviti.

Đukanović je iste večeri nakon avgustovskih prošlogodišnjih izbora priznao rezultate i svoju političku koaliciju poslao u opoziciju. Mirno, dostojanstveno, kako to i priliči evropskom državniku. Narod je kazao svoje.
Danas, više je nego očigledno, srbijanska politika preko ovakvih poput Kadića, pokušavaju da optuže Đukanovića da je on kriv što se vladajuća većina politički tuče bez prestanka. Oni su osvojili vlast, zna se i kako i uz čiju pomoć, ali se oni, gospodo draga, međusobno ne mogu očima viđeti. I zbog toga će novi izbori a ne zbog Đukanovića. To zna Evropa, ispečena na vlastitoj podršci ovima kojima je laž pravilo ponašanje i jedina politika kojoj služe.

Smeta im Đukanovićevo upozorenje na “povratak u devedesete”

Novisti navode: Đukanović sve češće na sastancima na visokom nivou upozorava na “povratak u devedesete”.

I zato je minulog petka u Ohridu u okviru Prespa foruma, na sastanku sa v. d. pomoćnika američkog državnog sekretara Filipom Rikerom ukazao na potrebu snažnijeg podsticaja EU i prisustva SAD u regionu radi pune stabilnosti zbog oživljavanja “retrogradnih ideja iz devedesetih”.

Ove hiperaktivnosti Đukanovića politički analitičar Vojin Grubač ocenjuje kao njegovo maksimalno aktiviranje i “vaskrsavanje mrtvog političara” koji je u jednom trenutku bio bačen na marginu.

– Sijaset izjava svak dan, obilasci spomenika i pećina, varoši gde ga ima ko primiti. I dalje kontroliše RTCG, pravosudni sistem, deo policije i Agenciju za nacionalnu bezbednost, smeje se nad spiskom novih ambasadora koji to neće biti jer ih ne želi videti niti potpisati njihovo ustoličenje. Ujedno, s uživanjem posmatra međusobno retoričko kamenovanje lidera pobedničkih partija i vlade, raspiruje šovinizam kroz paradržavne medije – navodi Grubač.

 Koliko god se trudio autor teksta, mada je stvarni jedan drugi, picousti, kako sam za sebe kaže, da objasni i uz pomoć sitno plaćenog analitičara, prije besplatnog ugurivača u ralje vlasti, nekakvog Vojina Grubača, što to Đukanović radi svojom hiperaktivnošću, ne polazi mu za rukom.

Blesavi Grubač što Milo nije „mrtvi političar. Što je „vaskrsnuo“ i što obilazi svoje glasače spremajući se za nove izbore. Kaže ovaj od ničega stručnjak, da Milo uživa nad jadnom sudbinom nove vlasti, srbijanske posred Crne Gore (to ne kaže ali kaže autor ovog teksta).
Naravno Grubaču, da je zadovoljan što se politički kolju oni kojima je namjera bila da zakolju Crnu Goru. Trebao bi po tebi da zaplače. Dovoljno je što vi plačete nad vašom sudbinom, koja, složićete se, nije ružičasta. Koliko god vas gurao Pink, on to uz vjetar čini.

O ambasadorima se može govoriti uz grohot. Ovi su zaista zaslužili prezir. Neki čak i veći od običnog prezira.

MAJBAH tema od muke i jada satkana

Naš sagovornik ocenjuje da Đukanović ne pravi predah ni kada su komite u pitanju, koje je, takođe, stavio pod svoju kontrolu, dok izlaze na svaku manifestaciju podižući protestnu galamu, piše Kadić.

– Ukratko, divi se svojoj umišljenoj veličini, obilato troši državne pare i vozika se u “majbahu” čekajući totalno saplitanje nove vlasti, koja sama sebe urušava iz neznanja i poriva egoizma i merkantilnosti – ocenjuje Grubač.

Jedno od obećanja premijera Krivokapića čim je došao na mesto predsednika vlade bilo je prodavanje službenog “majbaha” Mila Đukanovića. Meseci su prošli, a Đukanović još nesmetano dolazi tim istim vozilom koje vredi oko 600.000 evra ne hajući na obećanja Krivokapića.

Situaciju u Crnoj Gori prate u Briselu. Pa je EU pozvala sve crnogorske institucije i političke partije da konstruktivno rade zajedno i u skladu sa ustavnim mandatima, kako bi se nastavile reforme na putu u EU.

Laži Novosti, njegovih novinara i analitičara su evidentne kada se govori o Crnoj Gori. Tu je toliko mržnje da ovaj medij smatra da mu je, zbog političkog zadatka koji mora da izvršava, sve dozvoljeno. Zato i laže na kile. Svakoga dana, u svakom pogledi u sve više.

Mržnja prema Milu, ako se sve bolje izanalizira, i nije mržnja. To je divljenje prema istorijskoj ličnosti koja je malu Crnu Goru učinila velikom, većom stostruko u političkom smislu od Vučićeve Srbije. To je ono što se ne oprašta. Zato se ne žale novci da se ruši i sruši Đukanović. Ali, koliko se god upinjali da to realizuju, izgleda da srbo- plaćenicima to ne polazi za rukom.

Danas je Milo jači nego što je bio prethodnih godina.

Danas se  opet veća noćna mora „eliti“ tamo i ovim „mini elitama“ ovamo.

Milo sa majbahom koji ne može da mu uzme ni Krivokapić, ni srbijanski popovi uz pomoć reizabranog Dritana i raznoraznih analitičara Grubača, koji je uzalud izračunao koliko bi narod po glavi stanovnika dobio od njegove prodaje.

Neka se on bavi svakodnevnim guljenjem čapre  ojađenog  srbijanskog  naroda , i skoro svakodnevnim aferama od koji se Evropa u čudu našla.

A Kosovo je nezavisna država, ponoviću, prizna  Dobričanin !

Populizam ili kretenizam.

Kazao bih i jedno i drugo!

Slavko Mandić