Spuške elegije

Piše: Sreten Vujović

Spuške elegije

Posvećeno onima
koji su imali hrabrosti
zapjevati
kada su se na pjesmu
repetirali automati

Vrhovima okovanih brda
klize neke oči željne
praskozorja
Da li ćemo istinski
znati iskajati
ljubav otrovnu
grijeh prađedova
Sami smo noćas
i ko zna odakle ispliva
bol i čežnja
vazdušasta sliko
Ima li te
Crna Posestrimo
đe se ukopa
te mi ne daš mira
bude li te zorom
damari pjesnika
Ima li te
ili si samo drhtaj u prostoru
Crna Goro
riznico
zasužnjenih snova
hoću li smjeti
sjeni da ti ljubim
okajati grijehe
muko prađedova

(Sreten VUJOVIĆ, ćelija L-4 Spuž)

Napomena: Pjesma je, skrivena u cigareti 1993. godine, proslijeđena advokatu Vladanu Đuranoviću u Istražnom zatvoru Spuž, đe se autor nalazio zbog  protesta protiv asimilstora i unižavatelja crnogorskog kulturnog  i nacionalnog dostojanstva, akademika SANU i CANU u Vladinom domu na Cetinju, kao i protesta protiv ratnog huškača, tadašnjeg predśednika Momira Bulatovića, na Cetinju!

Advokat je predao pjesmu časopisu „Monitor“, koji je objavio u rubrici „pisma čitalaca“! Moguće da je ova pjesma tada, zbog opšteg interesa zasluživala naslovnicu časopisa, ali…

U toku utamničenja protestanata, LSCG je organizovao u Sportskom centru veliki protestni rok koncert, đe su pročitana imena svih uhapšenih patriota i traženo njihovo oslobađanje.

Godine 1994. izrečene su drakonske  zatvorske kazne za učesnike protesta! Autor pjesme je već bio u egzilu. U toku sudskog procesa, nakon izricanja presude, osuđeni su zapjevali crnogorsku himnu! Policajci iz obezbjeđenja  „importovanog“ sudije su panično  ulećeli u sudnicu i repetirali automatske puške! Tadašnja vlast je „importovala“ sudiju, jer niko od cetinjskih sudija nije  htio da sudi crnogrskim patriotama!

Autor pjesme je osuđen 2 godine robije, i premda je u otvorenom pismu preko medija odbio pomilovanje, amnestiran je od strane Momira Bulatovića zajedno sa ostalim osuđenim Crnogorcima!

Đavolje kolo u manastijeru

na Velji Poneđeljak

Posvećeno śenima
oca beščačća

Bogoliki i bogougodnici
bljuju krv i oganj
namjesto Miropomazanija
Nevoljnici u zlo upredeni
vitlaju krvavijem noževima
Ostavio bih rado da porinu
u svoje beznađe
da ne sumine strašna kletva
od njihovog novog rođenja
is(ko)piljenja
ali dokle
kad na dan
vrhovnog Prvosvještenika
naše oskorušene
opustošene
Crne Svetinje
nestaju đeca
kriva samo zato
što su tek rođena
onako čista
i anđeoski nasmijana
Moć je velja
nevoljno moramo priznati
sotonskog čud(ovišt)a
što u domove ni zloću unosi
umjesto Blagoslova
Toga radi
spavam potrbuške
jer ono umije jedino
s leđa
onako bratski
kumovski
zavući Crnu ruku
i obljubiti srce još živo
svojim zlokobnijem pogledom
koji ne uspijeva skriti
ni skrušenošću
pred Svetinjom što vapi
jer sve boli od njega
i dogorijeva predugo
Snijevam Zeka Manitoga
sa jabukom razura u zubima
na Jordanu
u kolo ufaćenog
prelijepe Salome
što Jovanovu glavu
na srebrnom pladnju zaiska
A carska se ne poriče
Samo zbog igre
Mi ne čujemo Sveca
što klikuje
i kojeviteza braću
prikovan
jer ni  je sačuvao svjetlost
vjerujući da će biti potrebita
ubijeđen da ga
nakon Posvećenja
nećemo bačiti
pred pobiješnjelog psa lutalicu
što sanja o dvoglavom bijelom orlu
Bogovima nije dato
da paze na svoju đecu
Čim se ispile
bivaju krivci bez krivnje
kaštigavani žeženo
da bi iskajali grijehe
za koje priśeta ne imaju
one koje su im nametnuli
sebe radi
na način
kao da činođejstvuju
velje Milosrđe
Mene je
zanago
mali posa
za se zavjete
i sva izobličenja
koja do’de
od tolkovača
i dragomana
raskoćenijeh
tako nerazborito
da je izlapila
i potonja naznaka
onoga što nigda i nigđe
nije bilo nuždevito
ni pokušati objasniti
Oni koji su kadri
razumjeće danas
Za one sporije
to će biti nečesovo bliže
ili dalje śutra
Ti koji se nijesu u mogućstvu
ni tada avizati i alavertiti
jednostavno nijesu rođeni
i ne treba im
muke udarati
Nad ovijem gradom
nad ovom negdašnjom Svetinjom
plivaju podugo adske sile
a kod Sveca našega
u tminu ođenuti
zaiskaše utočište
kaliježi odbjegli
da ih po kastigu ne prepoznaju
đeca sirota
i domovi utuljeni
Ištem Božju Milost
za ovo parče srca
u koje uljegoše
bez pitanja
i zli i dobri
a kada se krvlju umažu
tegotno ih je
razaznati

Ima jedna zemlja

Ima jedna zemlja
na koju kidišu gotovo milenijum
U prvom stoljeću ovog vremena
bijaše ta zemlja
razrušena do temelja
i slava se njena pretvori u pustoš
ne ostade kamen na kamenu
I uzdiže se iz praha i pepela
Ta zemlja je tegobno
čuvala luču slobode
i časti pet vjekova
Na kraju petog vijeka
opet bi spržena od istog
zlokobnog  suśeda
koji je zli naum pokušao prikazati
kao velje milosrđe
ubjeđujući  njene žitelje
da nijesu ono što jesu
Ti isti
robovi po tragu i korijenu
ropske osvetoljubivosti
azijatske agresivnosti
s kraja petog vijeka
silovali su žene i đecu
oba pola
Nakon potonjeg razura
spaljivali su žive
cijele porodice
među kojima
i jedna trudnicu
iz Srca Otpora
Držali u zatvorima đecu
i bremenite žene
Navikle na stradalništvo
trpež i krpež
izgladnjele su
donosile na svijet makanje
i vlasima svoje kose
podvezivale pupčane vrpce
u memljivim
podrumskim zatvorima
jer u onim pravim kazamatima
više nije bilo prostora
Pekli stopala roditeljima
pri ognjištu
a užarene sačeve mećali na glave
kako bi pomogli
moždanim vijugama
primorali ih da otkriju
đe su sinovi
patriote i branitelji
Časne izdanke ove zemlje
ove napaćene Crne Svetinje
vadili iz grobova
da bi ih
na propisan način strijeljali
Neredili se
po svemu što je sveto
a zastavama
koje su  viđele mnoge bojeve
pa i one koji su vođeni
u njihovu odbranu,
čistili su poganska stopala
na koja su ponovo
navukli opanke
za šetanje oko vlastitog doma
I danas to rade
služeći se gestovnim govorom
vlastitog nesojluka
Ti isti su zabranjivali
svima koji ljube
svoju đedovinu,
koji nijesu podlegli ništavluku
da silaze u doline
uništavali njihove uśeve
da bih ih glađu primorali
na podaništvo podaniku
Preoteli hramove
u kojima su nalazili utočište
i Krst i Luna
i svi nevoljnici
željni pravde i pravednosti
Nevoljnici su to vrćali
bratski i čojski
kako dolikuje
ljudskom meterizu
makar pamćenjem
I oni sa Śevera
i oni sa Juga
Ima jedna zemlja
što majčinski grli
sve koji su u Njoj
prepoznali Majku Vječnu
a Ona tu rijeku ljubavi
vodi u pravcu dva mora
O tome  pričaju
i dan danji
časni potomci
kao primjeru ljudskosti
Sve je zapisano
i na papiru
i u damarima
i u krvi
časnih sinova i kćeri te zemlje
Ostali su umrli
prije nego je po njih došao
Jahač Apokalipse
prije nego su rođeni
Ima jedna zemlja
koja uporno prašta
svojim ubicama
a oni je
nikada dovoljno siti
iznova pokušavaju ubiti
Uzaludno
Iskonsko Milosrđe
religija te zemlje
čini je nedodirljivom
Vječnom
Božanskom
To je zemlja koju volimo
Biti dostojan
Njene Ljubavi
Blagoslov je
časnih predaka