Politička pozadina postupaka predsjednice Ustavnog suda i predsjednice Ustavnog odbora Skupštine Crne Gore
Sprovođenje agende Andrije Mandića: u slučaju blokade Ustavnog suda ostaje stara vlast u Podgorici i nema izbora u Nikšiću marta 2025. godine!
Zakulisna igra predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko i predsjednice Ustavnog odbora parlamenta Jelene Božović ima kao krajnji cilj opstrukciju rada Ustavnog suda što će neminovno dovesti, shodno Ustavu Crne Gore i Zakonu o izboru odbornika i poslanika, do nemogućnosti održavanja eventualnih novih izbora u Podgorici, ali i neizvodljivost sprovođenja lokalnih izbora u Nikšiću, planiranih za mart 2025. godine
Draško Đuranović Izvor: Portal ETV
Ako sjutra Ustavni odbor Skupštine Crne Gore, neustavno i mimo zakona, ali po volji parlamentarne većine, pokrene pitanje penzionisanja troje sudija Ustavnog suda, doći će do potpune blokade rada najviše sudske institucija što može imati dramatične posljedice na političke procese u Crnoj Gori.
Zakulisna igra predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko i predsjednice Ustavnog odbora parlamenta Jelene Božović ima kao krajnji cilj opstrukciju rada Ustavnog suda što će neminovno dovesti, shodno Ustavu Crne Gore i Zakonu o izboru odbornika i poslanika, do nemogućnosti održavanja eventualnih novih izbora u Podgorici, ali i neizvodljivost sprovođenja izbora u Nikšiću, planiranih za mart 2025. godine!
Armenko i Božović na taj način svjesno igraju po taktu lidera Nove srpske demokratije Andrije Mandića koji pokušava da spriječi nastavak pada političkog rejtinga većine stranaka koje čine koaliciju na vlasti. Iz redova parlamentarne većine se pominje inicijativa, koja nema utemeljenje u Ustavu Crne Gore, da se u održe svi izbori u lokalima Crne Gore u jednom danu.
Ustavno-sudska zaštita je najznačajniji vid zaštite izbornog prava neposredno tokom izbora i nju pruža Ustavni sud Crne Gore – rješavajući izborne sporove. Ustavni sud je u ovoj funkciji najviša instanca zaštite prava građana kao nosioca suvereniteta i garant da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz njihove slobodno izražene volje na demokratskim izborima.
Dakle: bez funkcionalnog Ustavnog suda ne može se računati na fer i pravedne izbore.
Portal ETV je već pisao o neustavnim i nezakonitim pokušajima predsjednice Ustavnog suda Armenko koja, na različite načine, izvršava volju parlamentarne većine i koja hoće, po svaku cijenu, da zadrži političke pozicije koje su joj uzdrmane nakon izbora u Kotoru, Budvi i posebnio u Podgorici koja čini trećinu crnogorskog biračkog tijela.
Iako skupštinski Ustavni odbor ni jednim propisom nije ovlašćen da utvrđuje ispunjenost uslova za prestanak sudijske funkcije zbog ispunjenja uslova za sticanje prava na starosnu penziju, predsjednica US u saradnji sa predsjednicom Ustavnog suda uporno pokušava da nađe načina I da troje sudija Ustavnog suda Budimira Šćepanovića, Desanku Lopičić i Draganu Đuranović.
U današnjem saopštenju za javnost troje sudija ukazuje da se radi ,,o pokušaju da se nezakonitim penzionisanjem troje sudija, zbog nedostatka kvoruma, blokira rad Ustavnog suda Crne Gore”.
Troje sudija u dopisu medijima navode da predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko nije blagovremeno zakazala sjednicu Ustavnog suda, pa ni danas na njihov zahtjev, radi utvrđivanja i obavještavanja ovlašćenog predlagača Predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da će jedan sudija Ustavnog suda, krajem maja 2025. godine ispuniti uslove za starosnu penziju.
Podsjećaju i da je Ustavni odbor Skupštine Crne Gore, na jedanaestoj sjednici održanoj 13. decembra 2024. godine, razmatrao ispunjenost uslova za sticanje prava za starosnu penziju troje sudija Ustavnog suda, iako ni jednim propisom na to nije ovlašćen.
– Na taj način Ustavni odbor Skupštine preuzeo je nadležnost Ustavnog suda u toj pravnoj stvari, raspravljajući i izjašnjavajući se da li se na prestanak funkcije sudije Ustavnog suda primjenjuje Zakon o radu ili Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, iako je Ustavni sud na sjednici od 24. oktobra 2024. godine, u predmetu U-I br.30720, 41/21,10/22 i 11/22, izrazio stav da iz odredaba Zakona o PIO, po ocjeni Ustavnog suda, proizilazi da ispunjenjem uslova propisanih Zakonom osiguranik stiče pravo na ostvarivanje starosne ili neke druge vrste penzije (…), ali ne obavezu da po sili zakona ostvari to pravo, odnosno da su tim zakonom propisani opšti uslovi (navršenje godina života i staža osiguranja) za ,,sticanje” prava na starosnu penziju – navodi se u reagovanju troje sudija.
Oni ističu da, saglasno odredbama člana 154 stav 3 Ustava i člana 7 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, Ustavni sud, a ne predsjednik, odnosno predsjednica Ustavnog suda, na sjednici sudija Ustavnog suda utvrđuje ispunjenost uslova za prestanak funkcije sudijama zbog ispunjenja uslova za sticanje prava na starosnu penziju i o tome obavještava Skupštinu, odnosno predlagača, šest mjeseci prije ispunjenja tih uslova.
– Ukazujemo da je na sjednici Ustavnog suda od 21. juna 2024. godine većinskim stavom odlučeno da u tom momentu nijesu ispunjeni uslovi za obavještenje bilo kog predlagača o ispunjavanju uslova za prestanak funkcije sudije Ustavnog suda, jer se ispunjenje uslova, za prestanak funkcije sudije Ustavnog suda zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju uvijek, unazad 60 godina, cijenilo prema Zakonu o radu, odnosno Zakonu o radnim odnosima, kojima su propisani uslovi za prestanak radnog odnosa po sili zakona, sada sa navršenih 66 godina) – navodi se u reagovanju.
Međutim, kako ističu, predsjednica Ustavnog suda, kojoj je ovaj stav itekako poznat i koji mora da poštuje, u saradnji sa Predsjednicom Ustavnog odbora, kršeći Ustav i Zakon, mimo sjednice Ustavnog suda dostavila je podatke o godinama starosti i dužini radnog staža sudija, a sa kojim dopisom sudije nijesu upoznate, tj. ne znaju njegovu sadržinu.
Zanimljivo je, kažu, da je obavještenje Ustavnog suda o ispunjenosti uslova za odlazak u starosnu penziju sudije Milorada Gogića predsjednica Snežana Armenko, tada kao sutkinja, svojim glasom podržala, kao i njegov izbor za predsjednika Ustavnog suda.
– Tada nije imala dileme o ispunjenosti uslova za odlazak u starosnu penziju sudije Milorada Gogića, što govori da funkciju predsjednice Ustavnog suda koristi u druge svrhe, a ne za poštovanje normi Ustava i Zakona. Imajući u vidu ovakvo postupanje predsjednice Ustavnog suda očekivano je bilo da, u skladu sa procedurom koju je ovaj sud u dosadašnjem radu poštovao, zakaže sjednicu na kojoj bi se utvrdila ispunjenost uslova za prestanak sudijske funkcije za sudiju Budimira Šćepanovića, što očigledno tendenciozno nije uradila u predviđenom roku, pa ni danas na zahtjev sudija Ustavnog suda, što je nepoznato u dosadašnjoj praksi ovog suda – ističe se u reagovanju troje sudija.
Oni dodaju da im, kao osobama koje su više decenija obavljale odgovorne funkcijem nije želja da se bave politikom.
– Međutim, imamo dužnost da ukažemo da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju da se nezakonitim penzionisanjem troje sudija, zbog nedostatka kvoruma blokira rad Ustavnog suda Crne Gore. Čiji su to zahtjevi ili namjere, a čiji zadaci neka razmatraju političari i sama predsjednica Ustavnog suda, koja ih bez utemeljenja u Ustavu i Zakonu sprovodi – zaključuju u reagovanju.
Narativi otuđene vlasti od naroda
Razumevanje razlike između države, vlasti i suvereniteta ključno je za suočavanje sa narativima koje vlast koristi kako bi opravdala sopstvenu moć i diskreditovala svaku opoziciju.
Trenutno u Srbiji postoji opasna zamena teza gde se vlast poistovećuje sa državom, dok se narod – nosilac suvereniteta – marginalizuje i otuđuje od svog osnovnog prava da oblikuje društvo u skladu sa svojim interesima.
Pravo da jasno i glasno da kritiku , da ga čuju a ne da ignorišu ili uzimaju za zlo .
Ova situacija dovodi do paradoksa gde imamo “državu” koja radi protiv legitimne države u njenom pravom smislu, a sama Srbija, kao republika, više ne odražava osnovna načela narodnog suvereniteta.
Da bi ovo bolje razumeli, potrebno je razdvojiti pojmove i objasniti kako je došlo do ove dezintegracije između naroda i države.
Država i vlast – dve strane iste medalje
Država, u svojoj suštini, nije ništa drugo do instrument naroda za organizovanje društvenog života, upravljanje resursima i zaštitu zajedničkih interesa. Po Ustavu, narod je nosilac suvereniteta, što znači da država pripada narodu i postoji isključivo da bi služila njegovim potrebama i pravima.
Sa druge strane, vlast je privremeni upravljački aparat države, koji dobija legitimitet od naroda kroz izbore ili drugi oblik društvenog dogovora. Vlast BI TREBALO da bude servis naroda, odgovoran za sprovođenje njegove volje kroz zakone, javne politike i upravljanje resursima. Međutim, kada vlast postane samodovoljna i otuđena, dolazi do opasnog preokreta – vlast se počinje ponašati kao vlasnik države, a narod postaje ništa drugo do savremeni rob tog aparata.
Ovo otuđenje vlasti od naroda postaje jasno kada se pogleda učinak vlasti u poslednjih trideset godina. Sve što se radilo u ime države – od privatizacija, uništavanja javnih resursa, pljačke prirodnih bogatstava, mešanja lažne,svakakve opozicije i sabotaže sindikata – nije imalo za cilj očuvanje ili unapređenje života naroda. Umesto toga, vlast je koristila državu kao masku za ostvarivanje svojih interesa i interesa stranog kapitala.
Jedina realna opozicija koja bi imala odgovor na savremene probleme a uporno je sabotiraju ,što zakonima što drugim metodama je osnivanje Komunističke partije republike Srbije.
Kapitalista kapitalisti može biti samo oponent u ostvarivanju profita za seljaka,radnika ,studenta , bolesnog i nemoćnog oni nemaju interes , za njih je to sve trošak .
Republika vs. “država”
Srbija se zvanično definiše kao republika. Sam termin „republika“ potiče od latinskog izraza res publica, što znači „javna stvar“. Republika podrazumeva model u kojem narod, kroz svoje institucije, upravlja društvom i kolektivnim resursima.
Međutim, ono što danas imamo nije republika u pravom smislu te reči. Otuđena vlast ne samo da ne odgovara narodu, već aktivno radi na marginalizaciji njegove uloge. Umesto republike, dobili smo simulaciju države, gde elita deluje iznad zakona, a narod je podređen kao puki objekat političkih i ekonomskih manipulacija.
Ova transformacija može se objasniti kroz koncept tranzicije iz republike ka feudalnom modelu. U feudalizmu, vlast prestaje biti servis naroda i postaje gospodar koji koristi institucije države za očuvanje sopstvene moći. Zakoni, pravosuđe, mediji i policija više ne služe narodu, već se koriste kao alati za održavanje statusa quo.
Specijalni rat protiv naroda
Ovakav model vlasti se ne može održati bez kontinuiranog konflikta sa sopstvenim narodom. Vlast vodi specijalni rat protiv naroda kroz niz strategija koje imaju za cilj slabljenje kolektivne svesti, podelu društva i kontrolu nad svim aspektima života. Ove strategije uključuju:
1. Medijsku propagandu
Mediji su ključni instrument specijalnog rata. Kroz kontrolisane medijske narative, vlast konstantno izjednačava kritiku svoje politike sa napadom na državu. Ovaj mehanizam stvara lažnu dilemu: ako ste protiv vlasti, onda ste protiv države, a samim tim i protiv naroda. Narod se tako stavlja u poziciju gde se svaka opozicija tretira kao izdaja, dok vlast, koja objektivno deluje protiv interesa naroda, postaje „zaštitnik“ države.
2. Ekonomska kontrola
Održavanje naroda u stanju ekonomske zavisnosti i siromaštva je još jedan oblik specijalnog rata. Siromaštvo i nesigurnost onemogućavaju građane da razmišljaju o kolektivnim interesima i organizuju se. Kreditna zaduženost, niske plate i nesigurni poslovi (na određeno )održavaju narod u konstantnom strahu od gubitka osnovne egzistencije, što vlast koristi da bi osigurala pasivnost.
3. Pravno nasilje
Pravosuđe, koje bi trebalo da bude stub pravne države, postalo je oružje vlasti za kriminalizaciju političkih protivnika i normalizaciju nepravde. Dok obični građani trpe posledice nepravednih zakona i korumpiranog sistema, pripadnici političke i ekonomske elite ostaju nekažnjeni za najteže zloupotrebe.
4. Podmetanje lažnih problema
Jedan od najčešće korišćenih mehanizama specijalnog rata je stvaranje i podmetanje lažnih problema. Na taj način vlast skreće pažnju naroda sa stvarnih pitanja, kao što su pljačka prirodnih resursa, urušavanje radničkih prava i korupcija. Primer za to su neprestane priče o spoljnim pretnjama, poput zapadnih sankcija ili uticaja Rusije i Kine, koje se koriste da bi se narod ujedinio iza vlasti i zaboravio na unutrašnje probleme.
Unutrašnja okupacija: država protiv naroda
Sve navedeno ukazuje na to da Srbija nije pod spoljnjom okupacijom, već pod unutrašnjom. Vlast koristi državne institucije, medije i zakonodavstvo kao oružja protiv sopstvenog naroda. Umesto da štiti interese većine, vlast radi isključivo za interese manjine – političke elite, stranih korporacija i kriminalnih grupa koje su integrisane u sistem.
Ova unutrašnja okupacija se oslanja na jednu ključnu strategiju: fragmentaciju naroda. Kada je narod podeljen po linijama političkih, etničkih, verskih ili socijalnih razlika, on nije u stanju da se organizuje i pruži otpor.
Kako se odbraniti ?
Razumevanje da vlast nije isto što i država prvi je korak ka osnaživanju naroda. Narod mora shvatiti da je suverenitet neotuđivo pravo koje pripada svima nama, a ne privilegija vlasti. Ovo se postiže kroz razbijanje lažnih dilema koje vlast koristi da bi opravdala svoje ponašanje. Država nije neprijatelj naroda – vlast je ta koja je zauzela državne institucije i koristi ih protiv naroda.
Da bi se razbio ovaj narativ, potrebno je objasniti sledeće:
Narod je država: Država pripada narodu, a ne političkim partijama ili interesnim grupama. Bez naroda, vlast nema legitimitet, već funkcioniše isključivo kroz prinudu i manipulaciju.
Kritika vlasti nije napad na državu ❗ Naprotiv, kritika vlasti je jedini način da se povrati kontrola naroda nad državnim institucijama.
Republika mora biti vraćena narodu: Umesto simulacije države, narod mora zahtevati istinsku republiku u kojoj su institucije u službi zajedničkog dobra.
_____________________________________
U poslednjih trideset godina, Srbija se suočila sa kontinuiranim slabljenjem republike i uzurpacijom državnih institucija od strane otuđene vlasti. Ova vlast koristi termin „država“ kao štit za sopstvene zloupotrebe, dok sistematski radi na uništavanju suvereniteta naroda. Da bi se ovo stanje promenilo, narod mora razumeti da nije slab i nemoćan – on je jedini legitimni nosilac vlasti i suvereniteta. Borba za povratak republike i osnaživanje naroda zahteva jasno prepoznavanje razlike između vlasti i države, kao i organizovani otpor protiv specijalnog rata koji se vodi protiv njega. Država nije neprijatelj, ali trenutna vlast jeste. Samo vraćanjem suvereniteta narodu, možemo ponovo izgraditi društvo koje će raditi u interesu svih, a ne nekolicine privilegovanih.
U ime naroda – Služimo narodu
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].