“Vlada se bavi pravljenjem puteva, pravljenjem mostova, neki se drugi bave možda krštavanjem tih mostova, tako da izgleda da smo podijelili uloge”, kazao je Spajić
Premijer Milojko Spajić izbjegao je danas da direktno odgovori na pitanje novinara nakon susreta sa prremijerom Luksenburga, da li u izjavama predsjednika opštine Pljevlja Daria Vraneša – da je taj grad otet od Srbije, te da će se Crna Gora i Srbija kad-tad ujediniti-vidi kao rušenje ustavnog poretka. Na pitanje zašto Vraneš nije pozvan na otvaranje puta Vrulja – Mijakovići, Spajić je medije uputio na Upravu za saobraćaj
“Mislim da bi i vještačka inteligencija teško procesuirala sve ovo što ste me pitali. Uprava za saobraćaj prava je adresa i oni su se bavili protokolom ko treba da bude pozvan ili ne treba, tako da mislim da možete da pitate njih. Ja sam takođe bio pozvan na taj događaj, tako da stvarno ne znamo čemu se radi. Vlada se bavi pravljenjem puteva, pravljenjem mostova, neki se drugi bave možda krštavanjem tih mostova, tako da izgleda da smo podijelili uloge”, kazao je Spajić.
Premijer je poručio i da Vlada stoji iza Glavnog grada kada je riječ o postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.
“Potpuno je jasno da vlada stoji iza Glavnog rada, iza projekta koji je primarno zdravstveni projekat za zdravlje i građana Podgorice, ali i građana Zete. Tako da se nadamo da će i građani Botuna, odnosno građani koji trenutno protestuju, imati razumijevanja i da će razumijeti ove poruke koje im šaljemo. Mislim da je stvarno bitno primarno za njih i za njihovu djecu da se taj problem što prije riješi”, kazao je on.
Komentarišući poruku šefa Delegacije EU u Crnoj Gori, Johana Satlera, povodom neuspješnog kompletiranja sastava Ustavnog suda – da je Crna Gora izgubila još jednu priliku, premijer Spajić je kazao da je to demokratija.
“Žalim što nijesmo iskoristili priliku da imenujemo i dodatna dva člana Ustanovog suda, međutim to je demokratija. Upravo smo raspravljali o mnogim stvarima koje su u EU, koje nekad idu malo sporije nego u nekim zemljama koje su možda efikasnije i brže, ali koje su autokratije. A, naročito teško idu imenovanja u malim zemljama. U našoj zemlji svak zna svakoga i svako imenovanje nosi ne samo političku težinu nego nosi i nekad i neku personalnu, što možda ne bi trebalo da nosi i neke dimenzije koje bi ljudi trebali da su oslobođeni, ali to je što je”, kazao je Spajić.
Premijer Luksemburga Luk Friden kazao je da Crna Gora sa tom državom može sarađvati u mnogim oblastima, prvenstveno u uslugama finansija i vještačke inteligencije.
“Crna Gora i Luksemburg mogu jako puno toga zajednički da učine i već sada u procesu pristupanja. Mi smo jedna od vodećih zemalja u dijelu finansijskih usluga u Evropi. Ima puno oblasti u kojima možemo da ojačamo saradnju. Premijer i ja smo o tome razgovarali. Upravo radili smo u napređenju i iznalaženju ideja naročito u oblasti informacijenih tehnologija, podataka. Premijer je pominjao vještačku inteligenciju. Upravo je to oblast u kojima smo mi veoma aktivni”, poručio je premijer Luksemburga.
AntenaM
Činjenica da se više od tri decenije nakon njenog nestanka ljudi širom bivše Jugoslavije i dalje sjećaju socijalističke države sa nostalgijom, a 29. novembar obilježavaju kao simbol jedne epohe, nije nikakav paradoks. To je društveni, ekonomski i emotivni odgovor na nesigurnost sadašnjosti i razočaranje u obećanja koja su došla nakon raspada zemlje.
Sjećanje na Jugoslaviju nije samo nostalgija za prošlim sistemom. Ono je refleksija prema onome što je izgubljeno: društvenu sigurnost, socijalnu pravdu, osjećaj zajedništva i projekat društva koji je, uprkos svim manama, vjerovao da se budućnost može graditi za većinu, a ne za privilegovanu manjinu.
Jugoslavija je bila jedinstven primjer socijalističkog društva s elementima tržišta, ali je garantovala sigurnost, posao za sve, besplatno školstvo i zdravstvo, besplatne stanove i jasnu perspektivu mladih generacija.
U današnjoj stvarnosti, obilježenoj nesigurnim radnim mjestima, privatizovanom zdravstvenom zaštitom, rastućim troškovima života i društvima u kojima većina jedva preživljava, ta sigurnost izgleda poput izgubljenog raja. Ljudi ne žale samo Jugoslaviju – žale život u kojem se moglo dostojanstveno živjeti.
Tokom socijalističkog perioda, društvene nejednakosti bile su mnogo manje izražene nego danas. Nije bilo oligarhije milionera, tajkuna niti brutalne privatizacije. Nepravda je postojala, ali ne u razmjerama današnjih društava, gdje se bogatstvo koncentrisalo u rukama male elite, a većina tone u nesigurnost. Zato, povratak 29. novembra u javni prostor predstavlja povratak ideji da je jednakost moguća – da država može i treba biti alat za društvenu pravednost.
Jugoslavija je, uprkos nacionalnim tenzijama, decenijama bila primjer kako različiti narodi, vjere i tradicije mogu živjeti zajedno u jednoj političkoj zajednici. U kontekstu današnjih politika zasnovanih na podjelama, strahu i mitovima, Jugoslavija se javlja kao sjećanje na mogućnost drugačije budućnosti.
Jugoslavija se pamti i zato što je omogućila kulturnu emancipaciju širokih slojeva društva, a ne samo privilegovanih.
Jugoslavija je nastala iz najveće antifašističke borbe na Balkanu, a 29. novembar bio je temeljni kamen njene ideološke i političke samosvijesti. U vrijeme kada se širom regiona vode pokušaji relativizacije fašizma, rehabilitacije kolaboranata i istorijskog revizionizma, ljudi se sve više vraćaju datumima poput 29. novembra, kao moralnoj orijentaciji. To nije samo sjećanje na prošlost već i otpor savremenom nacionalizmu i novim oblicima ekstremne desnice.
Najdublji razlog sjećanja na Jugoslaviju zapravo je jednostavan: ljudi su se osjećali dostojanstveno. Postojao je osjećaj da država pripada svima, a ne šačici moćnih.
Sjećanje nije bijeg od prošlosti, nego potraga za budućnošću. Ljudi se danas sjećaju Jugoslavije i obilježavaju 29. novembar ne zato što žele povratak starog sistema u bukvalnom smislu, već zato što osjećaju da su vrijednosti tog vremena – socijalna pravda, jednakost, solidarnost, antifašizam i dostojanstven život danas potisnute. Sjećanje je zato politički čin, podsjetnik da je moguće društvo u kojem običan čovjek nije prepušten nemilosrdnom tržištu, nacionalističkim mitovima i korumpiranim elitama.
Jugoslavija je nestala kao država, ali ostala je kao ideja. Ideja koja i dalje za mnoge predstavlja mjeru pravde, zajedništva i nade.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].