Slučajni  Predśednik kao Ćaci

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Uslužni predśednik svih  Srba u Crnoj Gori, Jakov Nejaki, poznatiji kao „Slučajni Predśednik“, je nadmašio samoga sebe, pa i svog učitelja, zbog kojeg su Bruno i Hektor, moji psi čuvari utihnuli! Više ne laju! Sramota ih da kažu: “AV!“ Ali zato opasno reže! U Dejtonu se ovaj AV komplimentator, prilikom degustacije vina „OnoKakoTiSveZnaš“, pokazao kao uzoran „Ćaci“! Ne samo da je ovladao „padežovima“ već i demagogijom! „Ćaci“ iz Pionirskog parka, na pitanje  novinara: „Što studirate?“, neka što nijesu  umjeli „potrefiti“ naziv fakulteta, nego nijesu umjeli potrefiti  ni ime predmeta, koji navodno trebaju polagati, pa čak ni lekciju iz otvorene knjige pod šatorom, koju je neki rekviziter AV tu postavio uz sendviče sa  parizerom! Ovaj, tamo njihov, predśednik je nedavno grdnu muku mučio sa „padežovima“, opasno se „frljao“, osobito dativom, akuzativom i lokativom! Sreća što se ovaj zadnji padež ne odnosi na degustaciju vina, jer je „pratilja“ AV uporno i uzaludno pokušavala da ga „odlijepi“ od čaše! AV se već bio „napadežovao“, odnosno „nalokativio“ kao u nekoj balkanskoj krčmi sa periferije „Srpskog  sVeta“! Eto, baš je zbog izjave Slučajnog Predśednika Dejton počeo ličiti na „Balkansku krčmu“ iz Miloševićevog perioda, u kojoj su nakon žešće pijanke pogašena svijeta pa se ne zna ko koga mlati! Ipak, za svakog objektivnog, ta „makljaža“ je potpuno jasna! Jasno je da nije bio u pitanju “građanski rat” već agresija Miloševićeve soldateske, “prefabrikovane” JNA i paravojnih formacija,  uključujući Crkvu Srbije, na suśedne države. U toj agresiji je pod Miloševićevom prijetnjom „vukovarskog scenarija“ učestvovala i Crna Gora! Pri tome su naravno koristili bosanske pravoslavce, u narodu proklamovane “Srbe”, koje su prethodno popovi ubijedili da će ih “balije” i “ustaše”, silovati, mučiti, trslučiti i bačati u jame, i privid “građanskog rata” je mogao početi! Kada je “zagustilo” popovi su prvi utekli sa ratišta, ili kako bi narod kazao “udarili petama u tranje” nakon što su blagoslovili oružje i zlikovce, i vrćeli slavske pogače sa (kasnije presuđenim) ratnim zločincima, koje i danas tretiraju i slave kao heroje! Valja uvijek iznova podśetiti na sudski spor u Parizu 1995. godine. Crkva Srbije izgubila je taj sudski spor, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Nije beznačajno da je sud jedne od vodećih zemalja Evropske Unije ovom odlukom potvrdio saučesništvo Crkve Srbije u zločinu protiv čovječnosti! Eto, zašto se Jakovu Nejakome priviđa „građanski rat“! Na krilima te i takve crkve on je došao na vlast putem litija i „moleban (kontra)revolucije“! Mogao bi ga neko „zlonamjeran“ prije crkovne definitivne „revizije istorije“, prije nego što četnici najnovijega rata u Crnoj Gori dobiju boračke penzije, proglasiti za saučesnika u zločinu! Bitno je da „Slučajnome“  prilikom dejtonske „inauguracije građanskog rata“ nije zadrhtao glas! Logično! Nema što izgubiti, jer je u dosadašnjem političkom djelovanju izgubio sve što bi trebalo krasiti objektivno i svojoj državi odano ljudsko biće!

I da zaključim: Bilo je zla, ne samo sa srpske strane, ali kako bi  Petar II kazao:

” Zlo činiti, od zla se braneći,

tu grijeha nema nikakvoga!”