SLUČAJ JELUŠIĆ I ZORONJIĆ: Borba Portala Aktuelno za slobodu govora i Crnu Goru

”Tužilje ne traže samo zaštitu svog ugleda – one traže da se prava svih nas stave na vagu, da sloboda govora bude sužena kako bi one bile zaštićene od političke kritike. No, političari, kao javne ličnosti, moraju biti spremni da trpe kritiku, jer kritika je ogledalo njihove odgovornosti prema građanima. Oni ne smiju biti zaštićeni od onoga što je njihova dužnost – da odgovaraju javnosti”

Portal Aktuelno se nakon višegodišnjeg intenzivnog i predanog rada istakao kao medij kojem su istina i interesi Crne Gore i crnogorskog društva prioritet i elementarna odrednica, baš kao i beskopromisna borba protiv devijantnih društvenih pojava, nesojluka, fukarluka, kriminala i veleizdaje.

S obzirom da se najveći dio stvari o kojima smo pisali obistinio ili se polako obistinjava, naša medijska kuća je na meti udara raznih subverzivnih sila povezanih sa velikosrpskim hegemonizmom, militantnim svetosavljem, ali i NVO parazitima, paramedijskim reketašima i raznim slugama zapadnih lobija, čiji su korumpirani činovnici takođe meta naše kritike.

Borba za očuvanje slobode govora je jedan od osnovnih zadataka Portala Aktuelno, a kako se za nju borimo pokazali smo na jučerašnjem završnom ročištu pred Osnovnim sudom u Kolašinu, u slučaju koji se vodi po tužbama koje su protiv naše medijske kuće podnijele bivše poslanice URA-e Božena Jelušić i Suada Zoronjić.

Podsjetimo, Jelušić i Zoronjić tužile su Portal Aktuelno i njegovog urednika Balšu Kneževića, kao odgovorno lice, zbog ’’povrede časti i dostojanstva’’ objavljivanjem sada već istorijskog teksta ’’Odlazak starleta političke prostitucije’’, u kojem je na veoma slikovit način iznijeta istina o veleizdajničkom angažmanu i bestidnom političkom licemjerju ove dvije persone i njihove propale političke partije URA.

Njih dvije optužile su Portal Aktuelno i njegovog urednika za ’’krajnje uvredljive izraze i govor mržnje’’, i na ročištu su posebno potencirale ”mizoginiju” i ”seksualne konotacije” koje se vezuju za ovaj tekst, insistirajući da su one ugrožene ”kao žene”.

Knežević ukazao na političko beščašće

S obzirom da je teško optužen za nešto što očigledno nije uradio, i da su se za njegov tekst vezivale ”seksualne konotacije” i mizoginija od strane Zoronjić i posebno Jelušić, Knežević je na završnom ročištu bio prinuđen da brani ne samo svoje pravo na slobodu govora, već i univerzlno pravo slobode, slobodnog novinarstva, ali i načela časti na kojima počiva zdravo društvo.

”Gospođa Božena Jelušić i Suada Zoronjić mene apsolutno ne zanimaju na ličnoj osnovi niti sam imao bilo kakvu namjeru da ih uvrijedim zato što su žene, a pogotovo ne na seksualnoj ili nekoj drugoj osnovi kako se aludira. Prosto mi je nevjerovatno koliko sam seksualnih aluzija na moj tekst čuo danas, posebno što dolaze od osobe koja mi po godinama može biti majka, a ja moju majku izuzetno poštujem kao uostalom i sve žene”, rekao je Knežević na završnom ročištu.

Osvrnuo se i na navodno sporni naslov ”Odlazak starleta političke prostitucije” koji, kako je dodao, ”u ovom slučaju izazvao najveće kontroverze”.

”Sam naslov predstavlja slobodno izražavanje mog stava isključivo u odnosu na političko djelovanje Jelušić i Zoronjić, a najbolji izraz koji oslikava njihovo djelovanje je prostitucija, pri čemu ostajem i danas. Partija kojoj su pripadale, ili još uvijek pripadaju ove dvije persone na izborima 30. avgusta 2020. godine dobila je oko šest odsto glasova zato što se u predizbornom periodu predstavljala kao procrnogorska i građanska. Samim tim što su Jelušić i Zoronjić glasale u Skupštini za izmjene zakona o slobodi vjeroispovijesti u korist antidržavne SPC, i što je premijer iz redova njihove partije Dritan Abazović potpisao takozvani ‘temeljni ugovor’, predstavlja školski primjer političkog beščašća”, rekao je Knežević.

Podsjetio je da je Jelušić priznala da nije podržavala Ustav na sjednici Skupštine na kojoj su izglasane antiustavne izmjene Zakona o Predsjedniku Crne Gore.

”Stoga želim da zaključim da je kritika u ovom tekstu bila isključivo političke prirode, bez primjesa mizoginije, kako nastoji da mi se pripiše. Što se tiče oštrije terminologije koja je korišćena, ona predstavlja moj stil i stil Portala Aktuelno, koji je još oštriji kad su u pitanju muškarci koji učestvuju u javnom životu, što se lako može provjeriti iz stotina tekstova koje sam napisao. Smatram da osobe koje u ovom trenutku kada je politički diskurs postao veoma eksplicitan, ne mogu da podnesu javnu kritiku i oštriji ton, onda ne treba da se bave politikom niti javnom funkcijom”, kazao je Knežević.

Nezadovoljstvo izlaganjem i ćutanje na ključna pitanja

Njegovo izlaganje izazvalo je nelagodu, pa čak i revolt kod Jelušić, Zoronjić i njihove pravne zastupnice koja ipak nije imala pitanja iako je nagovijestila u obraćanju sudu da bi ”mogla da postavi mnoga pitanja”.

Sa druge strane advokat Portala Aktuelno koji je zastupao Kneževića, imao je desetine pitanja za Jelušić i Zoronjić koja su uglavnom ostala neodgovorena. Ovo su neka od ključnih pitanja na koja nijesmo dobili odgovor.

– Da li je tužilja upoznata sa protestima koji su se odvijali u Crnoj Gori zbog izglasavanja izmjena zakona o slobodi vjeroispovijesti i potpisivanja ”temeljnog ugovora” sa SPC?

– Da li je tužilja doživjela kritike od glasača ili članova partije nakon što je glasala za izmjene pomenutog zakona?

– Da li je tužilja upoznata sa tim da je pomenuti zakon izazvao duboke podjele unutar njene partije i kako je to doživjela?

– Da li smatra da su kritike prema njoj kao poslanici bile dio šireg nezadovoljstva koje su zahvatile državu nakon izglasavanja pomenutih izmjena zakona i potpisivanja ”temeljnog ugovora”, a ne usmjereni na nju kao osobu?

Svetinja slobode govora – korijen demokratije

Završni udarac na licemjerne optužbe usmjerene na gušenje slobode govora i cenzuru kritičkog mišljenja, zadao je advokat Portala Aktuelno koji je u završenoj riječi objasnio i ogolio suštinu progona naše medijske kuće.

Obraćanje advokata koje je samo nastavak neumorne borbe koju Portal Aktuelno vodi za slobodu govora i novinarstva, ali i za slobodu Crne Gore od velikosrpske, hegemonističke cenzure, prenosimo u cjelosti:

Tokom postupka, tužilje nijesu uspjele pružiti nijedan konkretan dokaz o tome da su  zbog spornog teksta pretrpjele duševne bolove, niti su dostavile medicinsku dokumentaciju ili svjedočenja koja bi potvrdila njihove tvrdnje. Izostanak medicinske pomoći, terapije ili bilo kakvih medicinskih dokaza jasno ukazuje da emocionalni stres, ukoliko ga je uopšte bilo, nije bio ozbiljan niti je uticao na njihovo fizičko ili mentalno zdravlje u mjeri koja bi opravdala njihove tvrdnje o duševnoj patnji.

Takođe, tužilje nijesu uspjele da dokažu da je objavljivanje članka negativno uticalo na njihov društveni ugled ili profesionalni život. Nijedan konkretan primjer gubitka prijatelja, podrške kolega ili bilo kakvih negativnih posljedica po njihov odnos sa porodicom nije pružen. Nema dokaza da su njihovi društveni kontakti narušeni, niti da su pretrpjele bilo kakve profesionalne gubitke, što dodatno urušava tvrdnje o ozbiljnoj povredi ugleda.

Kritika u tekstu jasno je bila usmjerena na politički rad tužilja, naročito u vezi sa njihovim glasanjem za Zakon o slobodi vjeroispovijesti i potpisivanje temeljnog ugovora, što su bile teme od velikog javnog interesa i predmet široke političke debate i neslaganja. Kao poslanice u državnom parlamentu i javne ličnosti, tužilje moraju prihvatiti da su njihove političke odluke i ponašanje legitimni predmet javne kritike, čak i kada su te kritike oštre ili provokativne.

Tužilje takođe nijesu pružile dokaze o tome da je autor imao bilo kakve lične motive ili namjeru da ih diskredituje na ličnom nivou. Nema dokaza o postojanju prethodnih sukoba sa autorom, niti o ličnim animozitetima, što dodatno potvrđuje da je tekst bio dio šire političke kritike, a ne lično usmjeren lični napad.

S obzirom na to da nijesu dokazale postojanje govora mržnje, ličnih napada, niti pretrpljenu duševnu ili profesionalnu štetu, jasno je da je tužba neosnovana. Tekst predstavlja legitimnu političku kritiku unutar okvira slobode izražavanja, i kao takav, nije imao za cilj povredu dostojanstva ili časti tužilja.

U korijenu svake demokratske države leži svetinja slobode govora – ona predstavlja temelj na kojem počivaju svi ostali stubovi slobodnog društva. Ako političari budu određivali što se smije pisati, a što ne, ako oni budu ti koji kroje granice dozvoljene kritike, onda se više nećemo kretati putem demokratije, već putem cenzure i ušutkivanja. Bez slobodne riječi, bez mogućnosti da kritički promišljamo o radu naših lidera, ni jedna država ne može nositi epitet “slobodna”.

Tužilje u ovom slučaju traže upravo to – da sud stane na stranu cenzure, da uguši glas kritike i slobode izražavanja. One žele ograničiti ono što je srž svake demokratije: pravo da se preispituju postupci onih koji odlučuju u ime naroda. Jer, ako politički akteri, kao izabrani predstavnici, budu imuni na kritiku, na odgovornost prema svojim djelima, tada prestaje biti jasno ko kome služi – političari narodu ili narod političarima?

Sloboda govora je ne samo pravo, već i obaveza. Obaveza svakog novinara, svakog građanina, da postavlja pitanja, da kritikuje, da se suprotstavi kad vidi nepravdu ili grešku. Oduzeti to pravo znači oduzeti glas onima koji nemaju moć, oduzeti pravo na neslaganje, pravo na drugačije mišljenje, pa makar i taj stav bio izražen jačim i oštrijim tonom, kao i izrazima koji šokiraju ili uznemiravaju. U svijetu gdje vladaju cenzura i tišina, demokratija se povlači pred strahom i kontrolom.

Tužilje ne traže samo zaštitu svog ugleda – one traže da se prava svih nas stave na vagu, da sloboda govora bude sužena kako bi one bile zaštićene od političke kritike. No, političari, kao javne ličnosti, moraju biti spremni da trpe kritiku, jer kritika je ogledalo njihove odgovornosti prema građanima. Oni ne smiju biti zaštićeni od onoga što je njihova dužnost – da odgovaraju javnosti.

Sud stoga mora stati na stranu slobode, jer bez slobode govora, mi gubimo pravo da tražimo bolje sjutra. Demokratska država nije ona u kojoj se ćuti – to je država u kojoj se govori, kritikuje, preispituje, bez straha da će se ta kritika pretvoriti u suđenje. Ako ovo pravo nestane, tada nestaje i ono što nas čini slobodnim društvom.

Ovaj sud mora potvrditi da sloboda govora nije privilegija nekolicine, već pravo svih nas. Riječ mora ostati slobodna, bez obzira koliko oštra, jer u toj slobodi leži suština demokratije. Ako ugasimo kritiku, ugasili smo i nadu u bolje društvo. A to je cijena koju nijedna demokratska država ne može i ne smije platiti.

Uredništvo Portala Aktuelno