Sloboda medija ili „Igre bez granica“

Piše, Sreten Vujović

Istina je kao dobro  vino: što je više izložena vremenu to je bolja! Medijski kncern Famelja Adams iz Tween Peaks-a je sve svoje dijablične kapacitete upotrijebila da  demontira Crnu Goru, a ne njenog lidera! Tako su  pokrenuli emisiju „Igre bez granica“ u kojoj je sve podređeno urnisanju jednog čovjeka, pa čak i kada on objektivno sa tim ne može imati nikakve veze! Dakle, emisija počinje obično, kako se neđe neka krava otelila uz velike poteškoće, a onda voditelj izvede zaključak, kako je za te porođajne bolove kriv Đukan od Nikšića! Uzaludno je pokušavao ovaj nekadašnji suverenista da naćera jednu ostarjelu folk zvijezdu da „pjune u dalj“ i pokuša „potrefiti“ Đukana!  U tom volšebnom serijalu smo došli i do „otkrića“ kako  je  isti Nikšićanin, koga optužuju i za zločinački poduhvat osamostaljenja Crne Gore 2006. godine kriv što dva ribolovna društva imaju problem sa pecanjem u crnogorskim brzim vodama, jer je proglašenjem suverenosti, gorepomenuti, ubrzao vodotokove, pa je ribu teže fatati!

Vraćamo se ovom medijskm „mučeniku“ koji je, u vrijeme životne ugrožensti, svoje i svojih sunardnika, ljubio crnogorsku zastavu, a sada je pokušava oteti i  izgaziti, a sebe predstaviti kao mučenika.

Blaženi Iskrenozborac (Sadīq- prijatelj, iskren, vjeran / Sa΄d-blaženstvo, sreća – arapski),  koristeći neštedimice „slobodu medija“, nam pored svakodnevnih šolelvićevsko obojenih nebuloza i mitingaške zajapurenosti, ne razlikujući „šumu od drveta“, na čemu je „pao“ i Vođa crnogorske liberalne ideje, nedavno donese izvještaj o dva ribolovna društva, „Skobalj promet“  i „Brcak komerc“.

Ova dva ugledna udruženja  imaju istorijsku šansu da nakon pomora ribe, izazvanog osvještavanjem Morače od strane „Moračkog Svevidca“ (sumnja se da su ribe pomrle od gologa straha, a ne od „svete vodice“) organizuju svjetski šampionat unesrećene riblje vrste. No bilo, kako bilo, ova dva vrla udruženja, nakon što su se riblji kapitalci reinkarnirali, uz pomoć novinara (trbuhozborca)  shvatiše da im Đukan od Nišića smeta u mušičarenju i straši ribu, pa se zarekoše da će dozvole za ribolov tražiti kod  Dudeka iz suśedstva.

Kako je Đukan vladao ovim ribolovnim društvima (inkognito) u prošlom životu preko 50 godina, a u ovoj inkarnaciji skoro 30, sa dobrim mogućnostima da ostavi našljednika za narednih 50,  a nema nikoga ko bi to promijenio, izuzev nekih pipuna, koji su uklonjeni sa tr(ul)(ž)išta zbog neispunjavanja elemetntarnih sanitarnih pretpostavki,  mitingaši traže ostavke sanitarnih inspektora, kako bi se oslobodili nameta i nepravednih  optužbi. Inače pipuni se najboje čuvaju na hadnom i tamnom mjestu!

Istorijski gledano, pipunima za vrijeme prve Đukanove inkarnacije, bi zabranjeno nošenje crnogorskih kapa, a kao  vojnike prisilno mobilisane, nakn osobođenja od Turske vlasti, postrojavala ih je nesrećna Stana, koja zamoli Gospodara da je kurtališe  preteške dužnosti, jer  pipun je muškog roda, pa prema tome Čojak, a čojku paprika, kako „goj“ ljuta, iliti žensko čeljade ne bi trebalo komandovati.  Stana je u novoj inkarnaciji dogurala do pozicije ministra vojnog. Kako je ova vrla Crnogorka htjela zaboraviti neveselu prošlost, poznata narodna pjesma „Stanica jedna u majke/ … što nosi kratku rašicu“, morala je pretrpjeti izvjesne izmjene.

U svom ovom slobodarskom  „galimatijasu“  srećni smo što imamo „teledirigovanu“ medijsku scenu, sa unaprijed zadatom tezom po onoj staroj:

„Srećna vam rabota, Crnogorci, što to radite?“

„Kopamo grob!“

„Đekna još nije umrla, a ka’ će, ne znamo!“

Važno je da se grob iskopa!