Slava Marojević: Ako hoćete da upoznate jedan grad, upoznajte njegovo pozorište

sa promocije časopisa “Pozorište”

Duga i slavna pozorišna prošlost Kotora grada, koji je sam po sebi teatraska scena, obavezuje i otvara pitanja zašto i do kada će se čekati da Kotor dobije svoje pozorište koje je imao još 1808. godine.

Dekretom je tadašnja francuska vlast oformila profesionalno pozorište u Kotoru.

O značaju pozorišne umjetnosti uopšte, ulozi i porukama teatra u svim vremenima i nevremenima poput ovog današnjeg u kome pošast virusa gospodari svijetom u atrijumu kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković” govorile su dramaturškinja Marija Sarap, glumica Tihana Ćulafić i Slavojka Marojević, urednica časopisa “Pozorište“ u okviru “Nikšićke kulturne scene“.

Prisutne je u ime organizatora pozdravula Tanja Miljenović, direktorica Kulturnog centra “Nikola Đurković”.

Projekat Crnogorska pozorišna povijest, Izdavačka djelatnost Nikšićkog pozorišta realizovana je uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore. Dizajn postavke je djelo akademskog slikara Darka Musića, a grafičku obradu rukopisa i fotografija potpisao je Ranko Radulović.

Izložba je osim u matičnom pozorištu do sada održana u: Bijelom Polju, Pljevljima, Baru i Tivtu. U Kotoru će biti otvorena do 7. jula u staklenoj galeriji Kulturnog centra.

Na 13 panoa ispričana je crnogorska pozorišna povijest kako je i naslovljena ova teatrografska izložba uz koju je promovisan i specijalni 64. broj časopisa “Pozorište.

“Pisati o pozorištu “sada i ovdje” je nadahnuće i izazov… To je poklon koji morate odmah raspakovati jer teatra se, između ostalog, čita kao poprište ljudsje drame, napisala je urednica časopisa Slavojka Marojević uz ovaj broj posvećen Kotoru i njegovoj pozorišnoj tradiciji.

Retrospektiva viševjekovnog pozorišnog života Kotora, koji je naročito bio bogat u 19. i polovinom minulog stoljeća, dovodi do zaključka da ovaj grad koji baštini najstariju pozorišnu tradiciju u Crnoj Gori, posebno u institucionalnom smislu danas nema Pozorište. Pitanje zbog čega u 21. vijeku sa postojećom infrastrukturom i bogatom viševjekovnom  tradicijom, Kotor nema svoje pozorište.

Ovo pitanje nebrojeno puta su postavljali dramski umjetnici, teatrolozi i drugi stručnjaci iz domena pozorišnog stvaralaštva. Odgovor još uvijek čekaju, sa uvjerenjima da će uskoro drevni Kotor upaliti svijetla svoje pozorišne scene, vjeruje i nada se Marojevićeva.

Ovogodišnje izdanje Kotorskog festivala pozorišta za djecu potvrda je teze da je pozorište žilavo i da opstaje uprkos veoma teškim okolnostima, primjećuje ona naglašavajući kako je kazala kulturu sjećanja posebno važnu  kada je u pitanju pozorište. U Crnoj Gori još uvijek ne postoji pozorišni institut ili pozorišni muzej koji bi se time bavio, rekla je Marojevićeva.

Ona se posebno zahvalila prof  Darku Antoviću koji je svojim naučnim i istraživačkim radom dao doprinos pozorišnoj misli u Kotoru, znalački osvijetlivši bogatu tradiciju tetara u drevnom gradu.

Jedno vrijeme je postojalo narodno pozorište u Kotoru koje je bilo uvijek u samom vrhu pozorišta na bivšim jugoslovenskim prostorima. Kotor i danas važi kao grad u kome je osnovano drugo najstarije pozorište na južnoslovenskim prostorima, podsjetila je direktorica Miljenović.

Predstavljajući ovaj projekat i izdanje časopisa “Pozorište”, Marija Sarap smatra da bi se moglo nazvati inicijacijom za monografiju, odnosno stručno štivo koje zaslužuje ne samo Kulturni centar kao institucija kulture, nego kao pozorište koje je postojalo znamo od kojih vremena i na koji način i pronosilo to pozorište ovim gradom. Smatram da je ovo svojevrstan doprinos ne samo kulturi, već gradu uopšte. I ovaj časopis treba da ima i svoju dopunu i možda reprint izdanje, zahvaljujući entuzijazmu Slave Marojević koja je objedinila tekstove na kojima je radila godinama, susreći se sa svim onim što se događalo u Kotoru, ne samo u istorijskom diskursu koji je svakako obrađen od samog početka do današnjih dana. U časopis smo uvrstili i neke novije trendove, kazala je Sarapova.

U ovom časopisu između ostalog su tekstovi  koji  se odnose na Gramatikalnu školu, zatim Narodno pozorište, tzv. “crkveni teatar”, “Roditeljski dom”, zatim Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, Kotorski festival pozorišta za djecu, Festival Teuta, tradicionalne kotorske karnevalske fešte.

Priči o pozorišnoj umjetnosti juče je dodat i segment nekadašnjeg Festivala “Teuta” alternativnog teatra koji je na žaslost samo bio bljesak kroz svoja tri izdanja.

Osvrt na ovaj pozorišni projekat dala je Tihana Ćulafić glumica i nekadašnja direktorica ovog festivala.

Festival “Teuta” nastao je kao ideja iz pozorišnog spektakla koji smo napravili na otvaranju Festivala internacionalnog alternativnog teatra 2007. godine, koprodukcija Kulturnog centra “Nikola Đurković” i festivala “Fiat” u Risnu, podsjetila je ona.

Nadrealne scene, u potpunoj metafizici Teutinog grada i Gospi od Škrpjela pred Perastom budile su poseban okvir ovoj priči u kojoj su učestvovali svjetski poznati umjetnosti, ali na žalost kratko. Zato glumica daje glas za pozorište u Kotoru koje će živjeti punim životom.

Pozorište je vremeplov sa bezbroj ogledala, u kojima mjerimo intenzitet stvaralaštva kroz dramu, operu, balet, muziku i rediteljsku prizmukao krunskog svjedoka svih umreženih  stvaralaca u kući katarzi i sapatništva, poruka je dramaturškinje Marije Sarap, iz teksta pod naslovom Pozorištem se ogledamo juče promovisanog časopisa u Kotoru.