„Skadar na Bojani“ po treći put

Sreten Vujović

Piše, Sreten VUJOVIĆ

Nebrojene su devastacije crnogorskog sakralnog nasljeđa! Sve što je trebalo „premolovati“ iščupati, prebrisati, srušiti, ošporkati (kraljev brijest,  crnogorski Senat i sl.) ne bi li se ubilo dostojanstvo ove države i njenih građana, odradio je vrhovni crnomag Amficus-Diabolicus i njegovi šegrti! Mora se priznati da im korespondencija iz Onostranosti  ne funkcioniše ponajbolje, pa se dese i krupne greške, vidljive najneznavenijem čeljadetu! Cetinjski  manastir, prije nego se ustoliči episkop okupatorske SPC, Joanikije doživio je najbrutalniju devastaciju, goru od one, kada su osamdesetih godina krampama razrušena dva sarkofaga: velikog vojvode Mirka i knjaza Danila, a njihove kosti pobačane po građevinskom šutu, uz napomenu da su u tim sarkofazima počivali i zemni ostaci SV. Petra Cetinjskog prije posvećenja, ali i ostaci Petra II, kada su morali biti sklonjeni iz originalne  kapelice na Lovćenu, oburdane od strane Karađorđevića, da bi u znak  uništenja i uniženja Crne Gore bila podignuta nova, na drugoj lokaciji (7-8 metara dalje), posvećena sinu Aleksandra  Karađorđevića, u narodu poznatijeg kao „Aca palikuća“! Ideja je bila da se naprave „manji, još ljepši i još stariji“, analogno trebinjskom gradonačelniku, kamiondžiji, koji je htio praviti Dubrovnik još stariji i još ljepši nakon što ga oburda topovima! Ovu „svijetlu tradiciju“ nastavlja budvanski kamiondžija, „šerif“ i „revolucionar“ sa Orvelove „Životinjske farme“!

Najnovija devastacija se dešava opet u Cetinjskom manastiru, đe se na svega desetak metara od Svečevog Ćivota prave sanitarni čvorovi, kako bi se prilikom ustoličenja (kako ga Japanci od milošte zovu „Jao-Niko-Je“) srpski klerofašisti imali đe unerediti i istovariti svoju vjekovnu nečist! Radi se o prostoru u kome je funkcionisala  Njegoševa štamparija, a prije toga, čuvena Ladnice, koja se nalazi u produžetku,   bila je isposnička ćelija Sveca, iako  u ovoj paramilitarnovjersko-satanističkoj organizaciji tvrde da je ćelija bila soba na spratu. Nikada isposnici, oni pravi, nijesu te dane provodili u udobnosti neke sobe, pa ni Sv. Vasilije, nego je to obično bila pećina! Istina je jedino da je i godinama ranije, od dolaska Amficusa-Diabolicusa, u Ladndicu bila sprovedena kanalizaciona cijev za nužničke potrebe ovih „bogougodnika“!

Kako je gradnja klozeta, prema zvaničnim informacijama zaustavljena, analogno Skadru, đe se prepliću dvije legende: jedna o Rozafi, iz antičkog vremena i jedna o Gojkovici više od milenijuma kasnije, a u obijema su nesrećne žene bile uzudane u temelje Skadra, kako bi se vile umilostivile da dozvole gradnju!

„Što majstori za dan ga sagrade,
To sve vila za noć obaljuje“.

Tragična sudbina je da je po legendi mlada žena bila uzidana u temelje grada! Kako se vremenom i legende mijenjaju, stvaraju nove,  u vezi sa nužnicima u Cetinjskom manastiru dobili smo sličnu nemoguću situaciju:

„Sve što Gojko po danu ozida,

Vila Hajdi po noći oburda“.

Naša savremena vila ovo ne radi iz negativnih pobuda! Naprotiv! Ona to radi u ime zaštite vladičanskog i Svetačkog dostojanstva Petra I i cijele Crne Gore! Kako već pomenuti Jao-Niko-Je broji dane do intronacije, predlažem da se „tajo Gnojko“ uzida u zid nužnika i da mu se ostavi „prozor na očima“ kako bi neprestano gledao u Ćivot Sveca i do Sudnjega dana se divio svom „poduhvatu“!

Moguće je da će u nekoj budućnosti opet „proraditi“ legenda pa će umjesto  Gojka,  nedaleko od Ćivota biti mlada Gojkovica koja će liječiti  sve probavne probleme (ona na Skadru liječi nerotkinje) bilo da se radi o defekaciji ili URAniranju! Tako bi  dobili neobičnu vrstu međunarodnog paravjerskog turizma, đe bi se na stotine hiljada turista sa stomačnim  problemima „istovaralo“ u ovom svetilištu!

N.B. Za ovu ideju zahvalnost dugujem našem umnom i jako obrazovanom turističkom vodiču kroz Albaniju R.V.