Piše: Željko Rutović
Prije nesto više od dvije decenije, u okviru sesije Igmanske inicijative, imao sam čast i zadovoljstvo upoznati ugednog bosanskohercegovačkog univerzitetskog profesora Slava Kukića. Inače, bijahu to godine i vremena koja su ovaj uticajni regionalni panel posvećen normalizaciji odnosa zemalja Dejtonskog četverougla, svojim zalaganjem, idejama i autoritetom, između ostalih, obilježile licnosti kao što su Ivan Stambolić, Živorad Kovačević, Borka Pavićevic, Mirko Tepavac…kojima se je u sjećanje nedavnom smrću pridružio poznati sociolog i politički analtičar Kukić. Godine koje su slijedile donijele su ne samo saradnju kako u okviru Inicijative, tako i u okviru crnogorskog naučnog časopisa Medijski dijalozi, čiji Slavo bijaše član redakcije, već i prijateljstvo koje sa današnje distance nosim u sjećanju i poštovanju kao veliki ljudski i socijalni kapital.
Pripadaše Slavo onom rijetkom, rasnom sloju angažovanih intelekualaca, koji je kao takav u sebi ujedinio znanje, misao i slobodan duh, mudrost i hrabrost, kritički svjetonazor, slobodu i prosvjetiteljstvo. Pri tom ne bijaše Slavo ezoterični distancirani naučnik. Naprotiv, harizmatik, džentlmen, prijatelj i kolega, plijenio je svojom pojavnošću praveći tu razliku koju samo veliki i rijetki prave. Ukras njegovog bića bili su i duhovitost, šarm i spremnost da animira dobro u ljudima. Slavo Kukić – Gospodin.
Demonstrirao je gotovo svakodnevno Slavo Kukić ulogu i značaj intelektualca u društvu. Na najplemenitiji način sačuvao je last, obraz i ime intelektualne misije i to u vremenu kada su mnogi zbog lukrativnih i drugih interesa izabrali zaklon ćutnje umjesto snage javne riječi. Na toj civilizacijskoj agori držaše Slavo uzvišeni etićki čas, sa porukom, ili jesi ili nijesi, intelektualac i akademik. Kod Slava je to značilo – biti sad i odmah. Slavo, kao istinski biljeg i doajen intelektualizma ostaje blistavom stranicom jednog života, vremena i prostora. Zato je odlazak akademika i Čovjeka, prof.dr Slava Kukića ogroman gubitak za čitav region Zapadnog Balkana, veliki gubitak za sve poklonike i posvećenike slobode, pravde, jednakosti, antifasizma, istine, čijim vrijednostima je posvetio čitavog sebe bez ostatka. Gotovo kao malo ko Slavo je (pre) poznavao sva izvorišta konfliktnosti, sukoba, uzroka i posledica, koji su nepovratno i nenadoknadivo donijeli nesagledive posledice ovom parčetu Balkana. Žigosao je, bez razlike na vjeru, rasu i naciju, sve protagoniste zla i mržnje, ne pitajući za cijenu svoje slobodne javne riječi.
Sloboda i slobodan čovjek bijahu Slavu život i smisao života. Tim smislom ispunio je svoj život. Časno i dostojanstveno, postajući kao čovjek od integriteta paradigmom slobodne javne riječi.
Način na koji je i najsloženije društvene procese, fenomene, antagonizme i konflikte, tumačio svojom laboratorijskom analitikom, besprekornim logičkim redom i metodskom sistematičnošću, ostaje kapitalni legat sjećanja na Slava Kukića kao primjer civilizacijske baštine uzorite i istinske intelektualnosti. To je impozantna antička pouka i poruka kako se hrabrim i časnim životnim djelom upisuje u red besmrtnika. Kao takav, Slavo jeste besmrtnik. Kao takav izgradio je kulturu mišljenja, vrijednosti kritičke misli koja nije dozvoljavala da razna politička nepočinstva prođu mimo njegove javne reakcije. “A čuj stari”, rekao bi Slavo, “ako precutimo govor mržnje, nacional – šovinizam i fašizam, onda i sami sudjelujemo u tome”.
Kao takva osebujna markantna ličnost, čiji su stavovi plijenili pažnju, interesovanje i pozornost predstavnika međunarodne zajednice, predstavljao je, kako glas kredibilne javnosti, tako i ime napora za afirmaciju regionalne stabilnosti, multivjerskog života i utemeljenja evropskog sistema vrijednosti. U tom duhu razobličavao je nosioce i politike retrogradnih etnocentričnih ideja temeljenih na diskriminaciji, mržnji i sukobima.
Slavo Kukić bio je rado viđen gost u Crnoj Gori, u kojoj je poštovan i uvažavan zbog blistavih stavova i riječi koje društva humanizuju, prosvjetljuju i čovječnim oblikuju. Poštovaše iskreno i ljudski akademik Kukić Crnu Goru, njenu slobodarsku istoriju, multivjerski sklad i građanski koncept društva. Volio je Slavo Crnu Goru, rado u njoj među svojim prijateljima boravio, besjedio i medijski nastupao. Ostaju lična sjećanja, anegdote, mjesta i gradovi koja su Slavovim prisustvom bili bogatiji za jednu nesvakidašnju intelektualnost velikog barda.
Pažljivo, pomno i studiozno pratio je Slavo politička dešavanja u Crnoj Gori – i ne samo pratio, već i javno komentarisao karakter svih društvenih mijena i njima posledičnih promjena. Činio je to argumentovano analiticki i politikološki i akademsko sociološki. U svjetlu novih političkih okolnosti u Crnoj Gori Kukić je jasno govorio o opasnostima kleronacionalističkih desnih snaga, narušavanju međuvjerskog sklada, bespućima mitomanije, etnocentrizma i populizma. U tom duhu ukazivao je na opasnosti ugrožavanja crnogorske identitetske suverenosti u svijetlu projekata ofanzivnog velikodržavlja i asimilacije crnogorskog naroda, jezika i kulture.
Slavo Kukic – intelektualni bard. Paradigma slobode.
Crnogorci bi kazali, Slavo bastadur.
Rijetkim i hrabrim basta, a Slavu je bastalo i ljudski i znalački.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].