Piše: Željko Rutović
Peć bubnjara i miris sagorele bukovine. I tijelu i srcu i duši, tu vam je uvijek bilo toplo. Unutrašnjost nalik slikama iz Andrićevih pripovijetki, tri, četiri stola, nekoliko stolica, mali čeoni radni prostor, naravno dnevna štampa i to je to…mala kafana velike duše. Dje ? Na nekih četrdesetak kilometara “kroz Platije” od Podgorice prema sjeveru Crne Gore, ili na dvadesetom petom od Kolašina prema Podgorici. Na terasi, sa prednje i bočne strane drvene klupe, prirodna ventilacija i svježine dah rijeke Morače i okolnih planina odaje utisak slikarskog platna ili arhivskog zapisa crno bijele filmske trake. Tu pored, na par metara mjesna posta, ambulanta, Osnovna Škola „Mojsije Stevanović“, manastir, prodavnica i komšijska kafana, što krajolik čini životnim i govorljivim baš onako kao kad čekanje doktora u ovoj kafani pacijenti prekrate jednom ljutom domaćom ili pivom velikim, nikšickim, koje u rano jutro pokreće organizam. Tako kaže narodno predanje. A iskustvu valjda treba vjerovati. Život i terapije…Sve sumarno govori kako to sve nekada, tako reći do juče bijaše. Dok Zlatija na ovom svijetu bijaše. Dok Zlatijine kafane bijaše. Imala je ta kafana i svoje ime, “Aurela” no, uvijek i samo bijaše “Kod Zlatije”. Skromno ali lijepo. I naravno, ambijent su upotpunjavale nekolike mačke i psi lutalice koji su, zahvaljujući Zlatiji našli baš tu svoje toplo utočiste. Sjećamo se njene brige o njima.
I na tren, učini vam se kao da je život stao, jer vrijeme otiče nekako natenane baš kao što to čini kapljica dobre jabukovace ili sljive,odgajanih tu na morackim obroncima.
Vrijeme u kafani kod Zlatije imalo je neku drugu iskustvenu dimenziju, neku posebnu čulnu socijalnu poetiku. Ako bi se crtala kafanska boemska kuća, njen nacrt, ona bi imala lice ove o kojoj iz ličnog doživljaja zborim. I ne samo ličnog. Mnoge kafanske meraklije dijele taj utisak. Skromno, ali dostojanstveno, nenapadno ali privlačno bijaše. I nešto posebno, stara istina na djelu, kod bogataša na glas, a kod onih koji to nijesu na čast. Kod Zlatije godinama potvrđeno. Biti gost kod Zlatije, značilo je podsjećanje na uzvišeno tradicionalno domaćinstvo, doček, srdačnost i toplinu ljudske duše. Takvi rijetki primjeri poput nje djeluju kao raritet, nepoznat današnjim napadnim komercijalnim interesnim trendovima. Držala bi Zlatija mnogima časove tog srdačnog uljuđenog domaćinstva, pažnje i brige o svojim gostima i njihovim bližnjim. Trebalo je to samo vidjeti i doživjeti. Znate li nesto slično…Da su hotelijeri i njihov esnaf imali “posmatračku misiju” kod Zlatije, naučili bi prvu lekciju, da gost nije broj, već čovjek. No, neke lekcije se nikad ne nauče a opet neki drugi po rođenju ih dobijaju i nose čitavog života. Da bi se sjutra o njima sa nostalgijom pričalo. I baš takvi kao Zlatija vraćaju vjeru u čovjeka.
Nedavnom Zlatijinom smrću njeni gosti, a bijaše to široki sastav, od komšija tu u mjestu, do slučajnih prolaznika, ili onih koji tu čekaju nekog ili nešto, pa do književnika, novinara, profesora, javnih djelatnika, službenika koji na putu prema sjeveru godinama posjećivahu ovu toplu kafanu, izgubiše svi oni, dragu adresu smiraja duše. Tu, u tom malom prostoru svi bi oni bili, zahvaljujući Zlatijinom gostoprimstvu jedna šira porodica, koja zna ko ih okuplja, uvažava i poštuje. I naravno, za sve nas koji bijasmo hodočasnici ovog mjesta i koji bijasmo Zlatijini prijatelji, ono više nikada ne može biti isto. Onako, spontano ljudi su razgovarali, tu jedni pored drugih, brzo se upoznavali i naravno, utabanim redom vožnje opet i brzo se sretali. I tako novi dan, nova tema. Nije se tu ćutalo. Riječ se njegovala i poštovala.
Životne sudbe odnesu ljude i to baš onda kada pomislite da ćete imati još mnogo vremena za priču, sretanja, za kafu i sve što po Zlatijinom dočeku bijase ispred vas.
Poznavati takve ljude bio je iskustveni doživljaj privilegije poznanstva takvih koji život ne mjere kantarom novca i interesa, već nekim drugim mjerama u kojima se čast, ponos, gostoprimstvo i toplina duše kao u Zlatijinom liku nesebično ogledahu. Rijetki su to ljudi, jer baš oni su ti koji vraćaju nadu u posustali i od sujete, mržnje i interesa oboljeli svijet.
U sudaru sa konačnim istinama života Zlatija je smrću posustala, ali svojim životom trajno ostala svjetionikom uzvišene ljudskosti, koja jeste snažna stranica kulture sjećanja njenih prijatelja i njenih gostiju, ali istovremeno i nauk onih lekcija domaćinstva duše koja se sve više prepoznaju nostalgijom, kao što će se u vremenima koja dolaze Zlatija i njena kafana prepoznavati nostalgijom jednog davnog, ljepšeg vremena.
Zlatija Stevanović, časna Crnogorka.
Zlatija, Čovjek čije ime odredi najšire kosmogonijske krugove njenih vrijednosti, koje je na najbolji i najiskreniji način podarila svijetu koji je rano napustila.
Zlatija – ime ljudskosti i dobrote za neizbrisivo sjećanje.
Tople nam priče nedostaju.
Sa zadovoljstvom čitam ove na Radio Skali.
Ime joj je ispisalo ovaj zlatni spomenar sa posvetom Željka Rutovića.
Samo majstor klesane riječi kadar je opisati LJUDE i njihovu ljudskost tako da ti se čini da si ih i sam poznavao dugo.I volio jako.
Tako da zažališ kao ja nakon prvog čitanja, (a za dušu moram i drugi put, baš kao dunjevaču kod Zlatije)što me životna staza ne nanese do ovog komadića duše koji nedostaje.
I što nijesam upoznala Zlatiju.
Tebi Željko zlatilo se pero koje ispisuje život širokog plućnog krila, kojim se leti danas zaboravljenim duhovnim prostranstvima ljepote i časti.
Ko nije neka na ovom mjestu pročita Rutovićeve zlatne spomenare posvećene svijetlim obrazima.
I zasigurno gutljaj njegovih priča melemi i razgaljuje dušu, kao kad se merači domaća kruška,dunja, kajsija kod Zlatije.
Vjerujte mi na riječ!
.
Ovjekovječiti dobrotu ljudsku i
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].