Sjećanje na strijeljane mornare u Škaljarima i strijeljane borce u Lipcima

Na spomenik strijeljanim mornarima u Škaljarima, delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, koju je predvodio predsjednik kotorskih boraca Jovo M. Bećir, položila je cvijeće i odala dužnu poštu Crvenim mornarima.

Poštu su odali i predstavnici kotorske opštine, Bokeljske mornarice, vojni izaslanici  CG i predstavnici češke ambasade.

Danas obilježimo stočetvrtu  godišnjicu Pobune Mornara u Boki, odavanjem  počasti četvorici strijeljanih mornara,učesnika i vođa pobune mornara,desetini umrlih mornara u zatvoru tokom sudskog procesa, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima i   da očuvamo od zaborava taj  bitan istorijski događaj, kazao je preśednik kotorskih boraca i antifašista Jovo M. Bećir.

Priča o mornarima čiju stodčetvrtu godišnjicu od strijeljanja  obilježavamo je priča o mladićima koji su se  na surovoj zimi pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi.

Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali zapamćena je kao simbol otpora malog protiv jačeg.

Bila je to oružana  pobuna austro-ugarske ratne mornarice  u Boki Kotorskoj

Pobunu mornara  su vodili Antun Grabar,mornar iz Poreča,Jerko  Šišgorić,topđzija iz Žirija kod Šibenika,  Mate Braničević iz Krila Jesenica kod Omiša, vodnik i tobđzija i Čeh František Raš na brodovima  Sankt George  i Gea. Ta pobuna ostaće zapamćena kao najveća pobuna u istoriji pomorstva s obzirom na broj mornara i broj plovnih jedinica  koje su sudjelovale u pobuni.

Svoje živote položili su 1918. godine za naš boljitak i naše bolje sjutra.

Njihovo junačko djelo,hrabrost i odvažnost koja je bila potrebna da se ti mornari, koji su bili pripadnici Austrougarske flote, pobune zbog neljudskih uslova u kojima su živjeli  i lošeg odnosa njihovih starješina prema njima.

U  sastavu Austrougarske flote  tada je bilo 11 nacija, govorili su različitim jezicima  i vođe pobune su  pokazali su da se ovako nešto može pokrenuti, ako se hoće.

Nažalost, istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila. Njihova neodlučnost, neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mate Brničevića da napuste Boku sa flotom, dovela je do sloma i kraha pobune mornara, ali njihovo djelo i junaštvo se obilježava i cijeni.

Strijeljanje mornara izvršeno je u Škaljarima od strane mađarskih vojnika i to iz trećeg pokušaja.

Taj događaj koji je u to vrijeme izazvao veliki interes Evrope bio je udarna vijest novina u doba kada s nazirao kraj Prvog svjetskog rata te poraz Centralnih sila.

Spomen obilježja podignuta su im u Škaljarima, Đenoviću, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirije, te u českom gradu Prerovu. Mnoge ulice i obale naše bivše domovine nose njihova imena.

Grad Kotor im se odužio takođe obilježavajuci mjesto njihovog  zatočenja i suđenja, mjesto strijeljanja sarkofagom a jedan od brodova ondašnje Jugoslovenske oceanske Plovidbe nosio je ime „Prvi Februar“ u spomen danu pobune mornara.

Prvi svjetski rat trajao je od 28.06.1914. do 11. novembra 1918.Vodio se na tri kontinenta i to Evropa,Azija i Afrika i na dva okeana Atlantski i Tihi okean.

Od tadašnjih 53 države u svijetu  u njemu je učestvovalo 36 država, odnosno 76% svjetsko g stanovništva  i bilo obuhvaćeno 72% svjetske teritorije.

Prvi svjetski rat učvrstio je prijateljstvo između pojedinih država,ali je istodobno ojačao i predratne animozitete između pojedinih država, afirmisao prednosti republikanskog  državnog uređenja,pokrenuo potrebu demokratizacije,upzorio na nužnost ravnopravnosti žena,ubrzao proširenje izbornog prava i potvrdio smisao i važnost medjunarodne saradnje a koje su i fundamentalne vrijednosti koje baštini današnja Crna Gora.

Neka je slava vjesnicima borbe i slobode, završio je svoje obraćanje Jovo M. Bećir, preśednik UBNOR-a i Antifašista Kotor

Delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora odala počast poginulim borcima strijeljanim u Lipcima

Predsjednik ove boračke organizacije Jovo M. Bećir je tom prilikom kazao da smo mi koji baštinimo tradiciju NOB-e i antifašizma, dužni odati počast pobinulim borcima strijeljanim u Lipcima, kako bi se u ime poslijeratnih generacija podsjetili što se zapravo ovđe zbilo prije 79 godina.

Može se slobodno reći, kazao je on, da od samog početka 13. julskog ustanka italijanske fašističke jedinice u Boki Kotorskoj nikada nijesu imale mira zahvaljujući stalnom djelovanju pripadnika NOP-a, koji su, zbog snage neprijatelja uglavnom djelovali u ilegali.

Poslije rasformiranja Orjenskog bataljona, u maju 1942. godine, mnogi borci dospjeli su u italijanske zatvore.

Italijanske okupatorske vlasti su bile riješene da na svaki način uspostave red i mir u svojoj novoj provinciji („Provincija Di Cattaro“). U Kotoru su početkom februara 1943. godine organizovali suđenje velikom broju istaknutih pripadnika NOP-a. To su uglavnom bili borci Orjenskog bataljona i nekoliko pripadnika Primorskog bataljona, koji su se, poslije snažnog pritiska nadmoćnijeg neprijatelja, ilegalno vratili na svoj teren. Zahvaljujući velikoj pomoći koju su italijanske fašističke vlasti imale od strane nacionalista i četnika, bili su otkriveni, a potom zatočeni u kotorskom zatvoru.

Bećir je posebno naglasio da su hrabro podnosili strašnu torturu tokom višemjesečne istrage zloglasnog mučitelja Renata Kandide, zvanog Crni vitez. Italijanski prijeki sud za Dalmaciju, iz Zadra, za ovu priliku zasijedao je u Kotoru. Na smrt je osudio 58 zatvorenika, a njih 30 na dugogodišnju robiju.

Prema presudi izrečenoj 8. januara 1943. godine, 11. februara u Lipcima su strijeljana braća savo i Vuko Bećir, pripadnici  Grbaljske čete Primorskog bataljoba i istaknuti „Orjenci“ Obrad Dabović, Pasko Dabović, Dušan Samardžić, Lazar Samardžić, Marko Popivoda, Simo Sijerković i Nikola Šabanović.

“Dok su ih fašisti vodili iz zatvora kroz grad prema brodiću u pristaništu, priča Bećir, začula se njihova pjesma. Sa obje strane ulice kojom su ih vodili narod je slušao kroz zatvorene prozore pjesmu na smrt osuđenih. Na stratištu su umirali prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i skoroj pobjedi. Većina su odbili vjerski obred. Odbili su i vezivanje očiju. Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kako je očlevidac pop Jovo Radulović kasnije svjedočio) najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas, kao i onima koji dolaze poslije nas”, podsjetio je predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašista Jovo M. Bećir.