Sjećanje na pomorskog Kapetana Nikolu Samardžića

9
Nikola Samardžić

Kod nas u Australiji, kada neko umre, proslavlja se njegov život i djelo. Mi danas proslavljamo život uvaženog člana Crnogorske etničke zajednice Australije, kapetana Nikole Samardžića. Prošlo je osam godina odkad nije medju nama.

Nije doživio da vidi nezavisnu Crnu Goru!

Nije mu se ispunila ni druga životna želja – da se sa svojim drugovima još jednom prošeta kotorskom rivom. Nije se smio vratiti, jer je nad njim i njegovom porodicom visila prijetnja da će mu “otkinuti glavu” i svima njegovima. Znao je sa kime ima posla i nije htio da reskira. Ali, Nikola je umro medju svojima, u društvu onih koji su, kao i on, bili prinudjeni da napuste svoju zemlju noseći sa sobom patriotizam, independističke ideje i ne prihvatanje jedne genocidne politike.

O Nikoli kao kapetanu govore njegovi drugovi. Kao direktoru Jugooceanije govore dokumenti. Jugooceaniju je primio sa 104 miliona dolara inostranog duga. Kada je smijenjen 1994 novom direktoru – poslije dvije i po godine sankcija, predao je inostrani dug od samo 9 miliona i 459 hiljada dolara i preko 20 miliona gotovine! Što znači da je inostrani dug bio potpuno likvidiran i praktično stvoreno novo solidno preduzeće. To novo preduzeće potopili su Nikolini nasljednici.

Kod Nikole sve je išlo naopako.

Iz “Jugooceanije” je dobio otkaz kada je postavio preduzeće na zdrave noge.

Iz predstavništva PKJ u Sidneju vraćen je kada je otkrio veliku aferu malverzacija sa vunom.

Na fukciji Ministra inostranih poslova nije mogao ostati, jer je pokazao inicijativnost! Ali ono po čemu je Nikola postao poznat i ušao u anale to su inicijative kao ministra inostranih poslova, prvenstveno tokom Haške mirovne konferencije. Nikola je ne samo aktivno podržao Lorda Carringtona u nastojanju da se postigne dogovor o ustavnom rješenju jugoslovenske krize, već je izažao sa vlastitim inicijativama koje su visoko ocijenjene u medjunarodnim krugovima.

Aktivnosću svoga ministra Crna Gora je odjednom vidjena kao konstruktivan factor, a ne samo Miloševićev poslušnik! Milošević je odmah prišao Nikoli i stavio ruku na rame – no to njega nije impresioniralo. Ali ostale u crnogorskom rukovodstvu, nažalost, jeste!

U potrazi za solucijom da se spriječe, a zatim prekinu ratovi u Hrvatskoj i Bosni Nikola je vodio razgovore sa Dr Hvojem Kacićem, Dr Ibrahimom Rugovom i drugim hrvatskim i albanskim fumkcionerima. Da su prihvaćene Nikoline inicijative i Lordov prijedlog bio bi prekinut tada tek započeti rat u Hrvatskoj, ne bi bilo Bosanske krvave tragedije i ne bi bilo kosovske krize niti bombardovanja.

Mnogi se sigurno još sjećaju nekog od 15 Amadmana koje je Nikola podnio u aprilu 1992. na prijedlog Ustava Jugoslavije. Mogli su biti od velike koristi za Crnu Goru u sredjivanju odnosa izmedju dvaju federalnih jedinica.

Angažovanje Nikole Samardzića kao ministra inostranih poslova dočekano je “ na nož” u Crnoj Gori. Medju onima koji su prednjačili bio je tadašnji “Monitor”. Kada su objavili fotografiju sa Lordom Carringtonom, Nikolu su odsjekli nožicama! Ispod je pisalo “Lord Karington kada se u Crnoj Gori simulirala diplomatija” !

Umjesto da su « Monitor » i ostala sredstva informisanja shvatili i podržali napore i inicijative, izložili su ih ruglu i podcjenjivanju, pa se, eto, potezalo za nožice za prekrajanje javnih fotografija.

Nikola Samardžić je ostao do danas jedini ministar inostranih poslova republike Crne Gore, makako se oni nazivali, koji je toj funkciji dao značaj koji se od nje očekuje, oplemenjujući je ličnom vizijom, hrabrošću i – patriotizmom.

Nikola se nije vezivao za ličnosti i autoritet funkcije, kako je to bila praksa u vrijeme socijalizma, a i danas se nastavlja. Formirao se na zapadu učeći na lokalnoj praksi, gdje su gradjani glasniji, samouvjereniji, ne prezaju od konfrontacije mišljenja ili izražavanja sopstvenih stavova.

Njegova prednost bila je da nije poticao iz državno partijske nomenklature gdje su ljudi različitih profila, sa različitim shvatanjima lojalnosti i interesima. Instinktivno su nezahvalni, arogantni, nekonzistentni, pokvareni, puni kukavičluka, manipulativni, servilni i u osnovi hipokriti. Ove osobine najbolje dolaze do izražaja u uslovima kriza.

Miodrag Iličković

20/12/2013

Tekst preuzet sa http://www.montenegro.org.au/

9 COMMENTS

  1. Nazalost tadasnji Monitor, gospodja Beba Marusic, angazuju se da diskredituju Nikolu preko afere « Jugooceanije » . Omalovaze njegovo personalizirano spoljnopoliticko angazovanje . Zar nije jasan « political statement » koji mimo Nikole, udara i na principe za koje se zalagao, kada se koriste nozice za prekrajanje zvanicnih fotografija. Nikola je « otkinut » sa fotografije sa lordom Carringtonom uz komentar “Lord Karington kada se u Crnoj Gori simulirala diplomatija”.O tome smo sa Nikolom razgovarali cesto i on je to tako shvatio.

  2. Što je mogao biti Sin …Čovjeka-Prosvijetitelja-Učitelja Jova Dukina Samardžića iz Junačkih Krivošija-koji su znali zaprijetiti-prijetili i moćnome Ćesaru Bečkome(1869-Krivošijski ustanak!) ?
    SAMO ČOVJEK- BIO I OSTAO ZA NAVIJEK-NI MANJE NI VIŠE… NIKOLA JOVA DUKINA!
    Hvala i Slava ČOVJEKU NIKOLI JOVA DUKINA!!!!!

  3. Pismo Iličkovića o Nikoji Samardžiću je priča iz druge ruke. Istina je opisana u knjizi
    PROFONDO-da istina ne umre,koju više ne možete nabaviti u Crnoj Gori.Što se tiče VREMENA ĆUTANJA- Momira Bulatovića,kad je riječ o Nikoli Samardžiću, tu nema ni riječi istine-ali ima ortodoksnog neznanja.Gospodin Iličković ima pogrešnu informaciju o nedjeljniku Monitor.Nijedno javno glasilo u CG nije pozitivnije pisalo o njegovom javnom djelovanju kao ministra in. poslova, uključujući tu svjedočenje na suđenju Miloševiću u Hagu.Polemika vođena u Monitoru u pet brojeva ima drugu konotaciju.Riječ je bila o stručnom mišljenju dvojice kolega- kojima je Monitor dao šansu da na profesionalan način javno iznesu svoje mišljenje.Uz puno uvažavanje Nikole u originalu objavljena u knjizi istog pisca.I ono što je najvažnije:još nije vrijeme da se u javnosti priča i piše o suštini istine o ovom velikom, u prvom redu pomorcu, patrioti,političaru.Njegova sudbina je tragedija za sve nas kojima je Nikola bio i školski drug i prijatelj.Posebna je tragedija za Crnu Goru-jer je izgubila vrsnog direktora, Zapovjednika-pomorca, diplomiranog pravnika i magistra ekonomije…

  4. Bio mi je zapovjednik na brodu. Poznavao sam i mnoge druge, zapovjednike, direktore, brodovlasnike, ali on se izdizao nad svima. Volio je Crnu Goru, a jako dobro poznavao njenu istoriju, i istoriju pojedinih plemena. Drzao nam je beskonacna predavanja iza vecere na komandnom mostu. U jednom satu govora mogla se napisat knjiga od 1000 stranica, da je imao ko da ga snima. Zvao me da radim snjim u Jugooceaniju, ali aj sam vec otisao na starne brodove. Volio je Rusiju. Vrijeme ga je samljelo u onim ratnim godinama. Velika je steta da smo ga tada i zauvjek izgubili. Mogo je dati Crnoj Gori manogo toga jos. Fali nam u Crnoj Gori nekoliko Nikola. I njega je sagorio Milosevicev rat. Vjecno ce mo ga se sjecati.

  5. I…. B…..ć,eks dopredsjednik HGI u Kotoru-zbog nacionalizma izopšten iz ove partije i razriješen od dužnosti! Bio,pema sopstvenom priznanju, u vojsku 1991 u wesercgovina,”đe me po službenoj dužnosti Jole otjerao”?! Istina do istine? Jer kako je neko mogao biti otjeran u vojsku-a ne prije toga služiti tu vojsku-zbog ograničene sposobnosti-nesluženik JNA(po tački spiska bolesti 148-1?)?Dakle,ako si I…. B……. bio na westhwercwgivina onda bi ti to pisalo u vojnu knjižicu-bukvicu i plus toga nesposobni su bili i mogli biti samo D O B R O V O LJ A C I !!!!! U čiju si to bio vojsku I…. B……-danu da te čuknem? Oko medalja,pa pored tebe i družine ko je mogao zakučiti spomenice-medalje-ordene! Ti reče da si rođen 1.aprila 1967 u Mostaru! Koliko si godina imao u zemljotresu 1979 godine-i post festum dobio orden za zasluge u spašavanju Kotor od posledica zemljotrea-laži na lažima? Ovo oko, ko je okle šljegao-ne treba trošiti riječi sa nekim koji sdušno “voli i ljubi” Crnu Goru,osobito Crnogorce i Srbe šljegle svoji na svoje u Boku! Ti Ilija reče 10.marta 2013-Skala ova od Radia..da ti misliš isto kao ti preci-za ove što su šljegli u Boku i koji su okupatori Boke i da okupacija nije dolazila s’mora -civilizacije nego gore s’brda! Emoj I…. Bi…….-nu bogati esu li ti didovi imali još koju poštenu karakteristiku ili samo ove što “otvori izložbu” na Skala radio? Da ANBela radi svoju rabotu ti poodavno sviro klarinet u Spuž zbog upražnjavanja neofašizma-neonacizma i šovinzma-ispoljenog prema ljudima druge vjere,nacije,jezika-koji nisu tvoje paše vjere-koja jeste sijana-ali nije i neće nikada uspijevati u Boki Kotorkoj i Crnoj Gori!!!
    Izvini-ali tvoje istine nemaju lijek-lijek je tvoj jezik koji ti je od rođenja u sukobu intersa sa tvojim moždanima oliti ercegenima!!!
    Na kraju,samo ti jedna istina-istina o krađi kokošaka u vašem obiteljskom palacu-u izvedbi ovih s’brda-oliti okupatora! Jer ti reče,na ovom portalu, da na mjestima krađe(u palacu) življele su kokoške-čiji potomci do danas imaju pileće mozgove-poput tvog moj Ilija B……!
    I….,vrijeme je promjena..zato uzimaj redovno medikamente koji će ti regulisati promaju u kavernama tabule raze-made in Mostar 19(5)67 godine slučajno na dan 1.aprila(sopstveno priznanje?)?!!!!
    Monogo te štujem i ljubim uz pozdrave :eviva srećno u skladu sa mogućnostima i stepenom tvoje “ljubavi” prema ljudima druge vjere..nacije…sve na jednome mjestu iz ubavog mog rodnog Prčnja!!!!!

  6. Altaire Momu vjerujes???? Cujes ovo – “kad je Nikola OTISA iz politike”!!! Ma taj isti Momo i kompanija su ga najurili jer nije Kapetan htjeo pod Ristovu mantiju!!! E kad je vidio da oce da ga ostave bez kore ljeba on je lijepo ostavio za sebe minimialac nad minimalcem od 3-400000 dolara a moga je komotno ka svi tajkuni uzet sve za sebe!!! Nikola je bio patriota Crne Gore i volio je iznad svega Jugooceaniju. Danas je sve manje takvih a sve vise crnih azdaja koji oce da poklope Boku.

  7. Ne sporim brčkanje genocidnog brka Momira-ma ni ovog reprint blejača! Ali ,ovo brčkanje-blejanje spore duše onih stotine hiljda građana SFRJ koji su svoje živote izgubili (velika većina) nevini-od čega preko 60% nejači! ONI spore i njima se nema ko izvinuti-gospodo kriminalci-neofašisti i neonacisti-i ne zaboravite, da pokoljenja djela sude- kao što će suditi i presuditi vašim potmcima ni krivim ni dužnim-za vaša nedjela i izdaju domovine i njenih naroda!!!
    Neka je slava i hvala VELIKOM ČOVJEKU NIKOLI JOVA DUKINA SAMARDŽIĆU!!!!!!

    • Evo Jole Dripnjak opet o onome sto ga boli…da nikad nije uspio dobiti neku medalju pa makar i neku rusku sto se nose na reveru kapota.
      Da je Jole ovako pricao dok je zivio(bio ziv) mozda bi neku i zakacio, ali onda ne bi to bio ovaj nas Jole iz Vojnog Odsjeka poreklom sa Njegusa a slejgo na Prcanj preko Kavca , Tivta i Stoliva.
      Cim nam to padne na pamet odmah znamo koja je to velicina od cojeka.

      Nikola koliko ja znam iz prica, je bio strucnjak svoga zanata(bar tako kazu neki ljudi iz njegove branse) ali kazu i da ga je odlazak na Maltu pomutio,
      Prilika cini….covjeka.

      I ne samo njemu, nego i nekad poznatom jaranu, a danas izgubljenom Jovu B…..,

      Smeta mi jedino sto dozivih da mu ona rospija i psihopata od Gentlerfuckera(Milosevica) kaze u oci “u lazi su kratke noge”.
      Bitanga…

      Ko je bio u pravu ne znam, jer sam tada bio u westhercegovina gdje me po sluzbenoj duznosti Jole otjera.

      Miodrag Ilickovic o Nikoli ne zna nista pa me cudi odakle ovaj tekst ?

      U svakom slucaju o o umrlima sve najbolje, i treba ih ostaviti da mirno spavaju vjecitim snom.

      Adio Mare!!

  8. De mortuis nil nisi bene.
    De vivis nil nisi verum.
    Ako ovdje izostavimo Nikoline političke zasluge u toku njegove kratke
    karijere ministra inostranih poslova CG, od 16. 2. 1991. – 31. 7. 1992.,
    javnost Boke Kotorske danas daleko više interesuje njegova
    uloga u upravljanju brodovima Jugooceanije, od kojih ja na Malti, još prije ekonomskih sankcija 30. 5. 1992. bila registrovana nova
    kompanija “Milena ShipManagement”, čiji je formalni vlasnik sada
    bio Samardžić.
    Onaj ko bi želio čuti (saznati) istinu i iz drugih izvora, može pogledati
    stranice knjige 119 i 120 “Pravila ćutanja” autora Momira Bulatovića.
    Evo nekih navoda iz knjige:

    “…on i njegov zamjenik u kotorskom preduzeću (gospodin po
    imenu Branko Vujović), nisu bili samo formalni, već su mogli postati
    stvarni vlasnici ovog malteškog pomorskog preduzeća”.

    “Zato smo donijeli odluku da nikada obojica istovremeno ne mogu
    biti van zemlje. Pasoši su im bili u kotorskoj policiji, pa dok se jedan
    ne vrati, drugi nije mogao da putuje”.

    “Nažalost, moje su se strepnje pokazale opravdanim. Nekoliko mjeseci kasnije, Nikola Samardžić napušta politiku i kompaniju i seli se u Australiju. Vlasništvo nad preduzećem (sada već arestovanih brodova) galantno prepušta svom nasljedniku, ali ne želi da isto postupi sa milionskim dolarskim iznosom na svom privatnom računu na Kipru, iako ne spori da su to sredstva koja su uplaćivana zbog rada “Jugooceanijinih” brodova. Situacija je bila potpuno apsurdna”…

    ” Ili još tačnije, sankcije, same po sebi, nijesu bile krive zbog
    narastajućeg lopovluka i grabeži. U konačnom, odluku da li će
    nešto ukrasti donosi pojedinac suočen s iskušenjem.”

    “Nijesmo mogli domisliti šta da radimo sa Nikolom Samardžićem. Formalno,
    novac je bio njegov i samo je on mogao raspolagati njime. Morali smo i
    vjerovati na riječ koliki je iznos u pitanju, jer izvod sa nečijeg privatnog
    bankovnog računa nije informacia koju može pribaviti iko drugi, osim
    njegovog vlasnika. U međuvremenu Nikola Samardžić je ponudio kompromis.
    Prepustiće novac na račun svog nasljednika, s tim da će zadržati četiri sto
    hiljada US $. Naime, poručio je s Kipra, da mu je plata kao
    ministru i direktoru kompanije bila mala…”

    Ovo su doslovni navodi iz “Pravila ćutanja”.

    Ono što je široko poznato, glavni grabež i “torpedovanje”
    flote Jugooceanije i Barske plovidbe nastao je poslije Nikolinog
    uticaja na zbivanja u nekadašnjem kotorskom uzor-preduzeću.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].