Ovo je jedan od onih dana kada sa posebnim pijetetom odajemo počast, prije svega herojskim partizanskim borcima koji položiše svoje živote za slobodu domovine u oružanoj borbi protiv domaćih izdajnika i okupatora, ali i svim drugim rodoljubima koji su strijeljani, umoreni i podlegli mučenjima u italijanskim, njemačkim i drugim zatvorima i logorima.
S ponosom se prisjećamo herojske antifašističke borbe u II svjetskom ratu i dorinosu naše zemlje, koja je i prema priznanju saveznika antifašističke koalicije na samom vrhu Evrope.
Svakome kome je stalo do istine dobro je poznat doprinos antifašističke Boke u borbu za slobodu i slom Fašističke koalicije.
Svojim djelom su to i dokazali i Miroje Jovanović, sekretar OK SKOJ-a i član OK KPJ za Boku, Veljko Ćatović, član SK KPJ Herceg Novog i Vojo Ivanović, obavještajni oficir Primorske opertativne grupe.
Noću 14/15 aprila 1944. bili su opkoljeni u zaseoku Ubalac od strane domaćih izdajnika i Njemaca i poslije tročasovnog očajničkog otpora, rano ujutro petnaestog aprila 1944. sva trojica su hrabro poginuli.
Istovremeno je u susjednom zaseoku Velinićima poginuo Jovo Radulović, iz Risna, koji je bio na radu pri OK KPJ Boka.
Toga dana je uhapšen veliki broj rodoljuba iz Gornjeg i Donjeg Orahovca, Veljeg Sela, Stepena, Uboka i Velinića koji su odvedeni i zatvoreni u Perastu i Risnu.
“Mi, vaši sledbenici, nećemo dozvoliti da se negiraju značaj antifašističke borbe i antifašizam kao humanističku vrijednost, a da se veličaju oni i koji s bili saveznici fašista, kako se to želi danas Prikazati”.
Okrenimo se zato demokratskoj i humanoj budućnosti svi jedinstveni u borbi protiv neofašitičkih pojava ,protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi u želji da se fašizam u bilo kojem obliku više nikad ne ponovi.
Hvala Vam i vjecna slava, Vama koji dadoste svoje živote za našu sadašnjost i budućnost.
Ponosni smo na vaša djela, kaže se u dopisu Jova Bećira, predsjednika UBNOR-a i antifašista Kotora, dostavljenog Skala radiju.
Dosta je neprecizan vaš opis tog događaja gospodine Bećir. Veljko Ćatović je bio predratni pravnik u vremenima kada je narod cijenio i slušao školovanog čovjeka. Bio je i iz bogate kuće pa je kao takav privukao mnogo ljudi u partizane tačnije u Orjenski partizanski bataljon.
Poslije pogibije Nikole Đurkovića (takođe pravnika) Veljko je preuzeo i njegovu funkciju političkog komesara u orjenskom bataljonu.
Veljkova majka Sofija bila je rodom sa gornjeg Orahovca pa se njegova grupa relativno često skrivala u tom kraju.
Na žalost tog kobnog jutra probudili su se u njemačko – četničkom obruču oko pojate u kojoj su prenoćili. Živi se nijesu dali u ruke i izginuli su junački sva trojica.
Najveći heroj je tu bio mladi 15 – to godišnji SKOJ-evac Jovo Radulović , kurir. Nosio je Veljku poštu pa se i sam našao opkoljen u njemačkom obruču.
Dječak kada je uvidio u kakvoj se situaciji nalazi , aktivirao je ručnu bombu , ubacio je u svoju kurirsku torbicu a zatim na torbicu legao i raznio se.
Jovova sestra Zela je poslije rata do smrti bila kućna pomoćnica kod Ruže Đurković sestre Nikole Đurkovića u Risnu. Država se baš nije zahvalila familijama ovih heroja NOB-a , ali nećemo o tome …
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].