Sjećanje na borbu na Paštrovnici 24. i 25. marta 1942. godine

Pobori i Gornji Grbalj bili su jako partizansko uporište. Italijani su pokušali da neutrališu njihov uticaj na narod, preduzimajući snažan napad 1942. godine sa dva bataljona divizije  Emilia sa oko 3000 vojnika  i 50 artiljerijskih oruđa.

Napad je počeo noću 24/25 marta iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora a drugi preko Bratešica i i Gorovića s namjerom da se obije vojske sretnu  u Poborima.

Neprijateljske snage stacionirane u rejonu Budve  onemogućile su da se ostali dio Primorskog Bataljona ukljuci u borbu.

Na položajima u Koložunju i Paštrovnici neprijateljskim snagama su pružili ogorčen otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke i Majinske čete. Dio Grbaljske čete je na položaju iznad sela Bratešića, na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem, uspio da zaustavi prodor druge kolone i primora je da se povuče. Prva kolona je, trpeći gubitke, uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovćenu, Trudovu i Stanjevićima  i prodre u selo Pobore. Parizani nijesu uništeni, ali je stradalo stanovništvo i njihova imovina u Poborima, Bratešicima i Gorovićima.

Druga kolona, prilikom povlačenja prema Kotoru, napadnuta je od oko 20 boraca Zagorskog voda Grbaljske čete, na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom. Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.

Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih. Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to: Gracija Ppetković, Niko Zec, Jovo Ivanović, Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar- MišoZec i Mitar Ivanović.

U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju, Italijani su izvršili krvave represalije nad stanovništvom Pobora i Grblja.

U toku noći 25/26 marta 1942. prilikom ulaska u Pobore, Italijani su otkrili zbjeg i u njemu pobili 7 lica i to: Đakonović I.Petra, Šumar I.Vida, Šumar S.Iva, Šumar N.Raka, Šumar R.Sava i Zec M.Iva, dijete od 7 godina.

Gotovo sve kuće su zapalili  a cjelokupno stanovništvo iz zbjegova poveli u zatočenoštvo na Mamuli.

Italijanska kolona, koja je 25. marta zaustavljena u Bratešićima, pobila je 5 lica iz Bratešića i Gorovića i to:Vujadinović Ivanu, Kaluđerović Joku, Mazarak Ivanu, Mazarak Marka i Mazarak Maru.

Istovremeno, Italijani su zapalili 8 kuća u Bratešićima i dvije u Gorovićima, a petnaestak lica su poveli sa sobom i smjestili ih u logor.

Borba koja je vođena 25. marta 1942. u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, bila je to jedna od najžešćih bitaka.

Po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod, to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.

Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.

Neosporno je da je ovaj datum (25. mart) ostao ugrađen u slobodarskoj tradiciji Grblja.

Ovaj naš je naše prigodno sjećanje na te slavne dane i u spomen poginulim borcima i civilnim žrtvama i njihovim stradanjima i neka budu sigurni da ih nikad nećemo zaboraviti dok je i jedan živi borac i antafašista.

Neka im je vječna hvala i slava.

Jovo M.Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotor