Sjećanje na osamdesetdrugu godišnjicu od junačke borbe na Paštrovnici i Bratešićima

U znak sjećanja borbe na Paštrovnici 24/25 marta 1942. godine, predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašiste Jovo M. Bećir sa saradnicima položio je cvijeće i odao počast poginulim partizanskim borcima iz te bitke kao i civilnim zrtvama.

Bećir je tom prilikom kazao:

Današnjom posjetom obilježavamo 82 godišnjicu borbe  na Paštrovnici i Bratešićima odavanjem počasti poginulim partizanskim borcima i civilnim zrtvama.

Borba na Paštrovnici i Bratešicima bila je jedna od najvećih borbi partizana  protiv italijanskog okupatora na području Boke Kotorske.

U prvim mjesecima 1942. godine, tok događaja u Boki  stvarao je velike brige italijanskim vlastima, i vojnim i politickim.

Pobori i Gornji Grbalj bili su jako partizansko uporište i Italijani su pokušali da neutrališu  njihov uticaj na narod preduzimajuci snažan napad sa dva bataljona divizije  Emilia jačine oko 3000 vojnika  i 50 artiljerijskih oruđa.

Napad Italijana je počeo noću 24/25 marta 1942 iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora  a drugi preko Bratešica i i Gorovića, s namjerom da se obije vojske sretnu  u Poborima. Neprijateljske snage stacionirane u rejonu Budve  onemogućile su da se ostali dio Primorskog Bataljona uključi u borbu.

Na položajima  u Koložunju i Paštrovnici  neprijateljskim snagama su pružili snažan otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete pod komandom Antona Šurana i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke čete, čiji je komandir bio Đuro Đakonović, kao i dio  Majinske  čete. Tokom borbe pristigli su u pooć i ostali borci

Poborsko Braićke i Mainske čete.

Partizanski položaji na Pastrovnici bili su pod dejstvom topova većeg kalibra sa krstarice Bari i sa tvrđave Trojica.

Dio Grbaljske čete, vod od 14 boraca, na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem na polažaju iznad sela Bratešica, uspio je da zaustavi prodor druge kolone i primorao je da se povuče.

Prva kolona je, trpeći gubitke, uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovćenu, Trudovu i Stanjevićima i prodre u selo Pobore.

Parizani nijesu uništeni, ali je stradalo stanovništvo i njihova imovina u Poborima, Bratešicima i Gorovićima.

Druga kolona, prilikom povlačenja prema Kotoru, napadnuta je od boraca Zagorskog voda Grbaljske čete, na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom.

Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.

Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih.

Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to:Gracija Petković, Niko Zec, Jovo Ivanović, Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar- Mišo Zec, Mitar Ivanović i Nedjeljko Četković.

U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju ,Italijani su izvršili krvave represalije  nad stanovništvom Pobora i Grblja.

U toku noći 25/26 marta 1942., prilikom ulaska u Pobore, Italijani su otkrili zbjeg i tom prilikom ubili: Đakonović I. Petra, Šumar I. Vida, Šumar S.Iva, Šumar N. Raka, Šumar R .Sava i Zec M. Iva, dijete od 7 godina.

Gotovo sve kuće su zapalili  a cjelokupno stanovništvo iz zbjegova poveli u zatočenoštvo na Mamuli.

Italijanska kolona, koja je 25 marta zaustavljena u Bratešićima, pobila je 5 lica iz Bratešića i Gorovića  i to: Vujadinović Ivanu, Kaluđerović Joku, Mazarak Ivanu, Mazarak Marka i Mazarak  Maru.

Istovremeno, Italijani su zapalili 8 kuća u Bratešićima  i dvije u Gorovićima , a petnaestak lica su poveli sa sobom i smjestili ih u logor.

Borba koja je vođena 25. marta 1942 u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, to je bila jedna od najžešćih bitaka, a  po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod to je bio jedan  značajan trijumf partizanskog oružja.

Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.

Neosporno je da je 25. mart 1942. ostao ugrađen u slobodarskoj tradiciji Grblja.

Događaji od 25. marta (sa svim karakteritikama i posljedicama )imali su širok odjek i bili su praćeni različitim ocjenama i komentarima.

U Grblju se ispoljila jako naglašena težnja protivnika NOB  da se što više istakne stradanje stanovništva i

materijalnih dobara, a sve navodno zbog nerazumnog i nepotrebnog pružanja otpora okupatorskoj vojsci.

Koristili su se konkretni primjeri stradanja ljudi u Poborima, Bratešićima i Gorovićima.

Vrijedno je pažnje činjenica da propaganda koja je imala za cilj da brbu od 25. marta prikaže kao nepotreban izazov okupatoru, nije mogla da podcijeni borbene uspjehe partizana. To su bile očigledne činjenice da i otvoreni protivnici NOP nijesu mogli da ih dovedu u pitanje.

Oružana borba protiv okupatora i revolucionarni preobražaj bile su svijetle strane jedne cjeline čiji su se procesi istovremeno i uzajamno odvijali.

Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije bila je, ne samo faktor oružane borbe, ne samo stvaralac slobodnih teritorija na čijem tlu su nicale i razvijale se revolucionarne institucije, već je ona sama bila nosilac idejnosti, noseći uz svoju vojnu silu i svijest o promjenama.

NOB se pretvorila u opštenarodni rat a pobjeda u ratu povela je narod na novu etapu, etapu antifašizma, razvoja, što je snažno afirmisalo Jugoslaviju i na unutrašnjem i spoljnom planu.

Sloboda, krvlju plaćena i bez primjernim heroizmom osvajana, stoji u temeljima naše savremene stvarnosti, u naš način mišljenja i života, to slavno doba, sjajno pregalaštvo i heroizam boraca ostaće trajno prisutni u svijest naroda i predstavljaće dragocjeno nasleđe svim generacijama.

Danas neki to dovode u pitanje. Sve više je onih koji pokušavaju da redefinišu istoriju, da omalovaže značaj NOB i antifašističke borbe i podcijene njene žrtve, onih koji krivotvore istorijske događaje iz daljnje i bliže prošlosti, prikazuju ih u lažnom svijetlu. Nude nam dogmu umjesto nauke, vjeronauku u školama, nude nam toliko vjere koliko je potrebno da se možemo mrzjeti, ali nedovoljno da bismo voljeli jedni druge.

No, put Crne Gore je jasno definisan jer smo se vaspitavali na civilizacijskim tekovinama antifašizma, po tome je poznata i priznata u svijetu i to je put koji nas vodi u porodicu evropskih naroda.

Njen suverenitet i istorijska vertikala moraju se braniti.

Crna Gora ne bi bila da nije Crna Gora vječna.

Ovo je naše  prigodno sječanje na te slavne dane i  u spomen poginulim borcima i civilnim žrtvama i njihovim stradanjima i neka  budu sigurni da ih nikad nećemo zaboraviti dok je i jedan živi borac i antafašista.

Neka im je vječna hvala i slava, kazao je na kraju obraćanja Jovo M. Bećir, predsjednik UBNOR-a Kotor.