Sjećanje na 77-mu godišnjicu bitke na Paštrovnici i poginule rodoljube

Delegacija UBNOR-a i Antifašista Kotora prisustvovala je odavanju počasti poginulom Graciji Petkoviću u bitci na Paštrovnici, na porodičnom groblju u Bogdašicima.

Odavanje počasti organizovao je Udruženje boraca NOR-a i Antifašista Tivat.

Sjećanje na 77-mu godišnjicu bitke na Paštrovnici i poginule roduljube, 24/25. marta 1942. godine

Pobori i Gornji Grbalj bili su jako partizansko uporište. Italijani su pokušali da neutrališu njihov uticaj na narod preduzimajuci  snažan napad sa dva bataljona divizije Emilia sa oko 3000 vojnika i 50 artiljerijskih oruđa.

Napad je počeo noću 24/25. marta 1942. iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora, a drugi preko Bratešica i Gorovića, s namjerom da se obje vojske sretnu  u Poborima. Neprijateljske snage, stacionirane u rejonu Budve, onemogućile su da se ostali dio Primorskog bataljona uključi u borbu.

Na položajima u Koložunju i Paštrovnici neprijateljskim snagama su pružili žestok otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke i Majinske čete. Dio Grbaljske čete je na položaju iznad sela Bratešića, na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem, uspio da zaustavi prodor druge kolone  i primora je da se povuče nazad.

Prva kolona je, trpeći gubitke, uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovčenu,Trudovu i Stanjevićima i prodre u selo Pobore. Parizani nijesu uništeni, ali je stradalo stanovništvo i njegova imovina u Poborima, Bratešicima i Gorovićima.

Druga kolona je, prilikom povlačenja prema Kotoru napadnuta od oko 20 boraca Zagorskog voda Grbaljske čete, na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom. Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.

Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih. Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to: Gracija Ppetković, Niko Zec, Jovo Ivanović, Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar – Mišo Zec i Mitar Ivanović.

U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju, Italijani su izvršili krvave represalije  nad stanovništvom Pobora i Grblja.

U toku noći 25/26. marta 1942. godine, prilikom ulaska u Pobore, Italijani su otkrili zbjeg i tom prilikom ubili 7 lica:Đakonović I. Petra, Šumar I. Vida, Šumar S. Iva, Šumar N. Raka, Šumar R. Sava i Zec M. Iva-dijete od 7 godina.

Gotovo sve kuće su zapalili a cjelokupno stanovništvo iz zbjegova poveli u zatočenoštvo na Mamuli.

Italijanska kolona, koja je 25. marta zaustavljena u Bratešićima, pobila je 5 lica iz Bratešica i Gorovica i to: Vujadinović Ivanu, Kaluđerović Joku, Mazarak Ivanu, Mazarak Marka i Mazarak Maru.

Istovremeno Italijani su zapalili 8 kuća u Bratešićima i dvije u Gorovićima, a petnaestak lica su poveli sa sobom i smjestili ih u logor.

Borba koja je vođena 25. marta 1942. u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, to je bila jedna od najžešćih bitaka.

Po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod, to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.

Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad stanovništvom koje je u njemu zatečeno.

Neosporno je da je ovaj datum (25 mart) ostao ugrađen u slobodarskoj tradiciji Grblja.

Ovaj naš je naše sjećanje na te slavne dane i u spomen na poginule borce i civilne žrtve i njihova stradanja. Nikada ih nećemo nećemo zaboraviti dok je i jedan živi borac i antafašista, poručio je u prigodnom tekstu Jovo M. Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotora.