Šizočetnofrenija

Piše: Dubravka Jovanović

Barjači li barjači kralja Raja garda. Od Pljevalja, do vrha Lovćena, đe bi da krunišu svoj naum Karađorđevića kapelom. Mauzolej da se lovćenskim liticama stropoštava u provaliju Crne Gore. Pa do mora, na vrh Rumije, da do kraja oposle litijašku misiju. A onda srpskom Bokom do krstionica i krstača, od  Miholjske prevlake do risanskih strana, Bijele i Novoga.
Bez problema i pez procesuiranja. Bez zakona i bez policije. Bez saslušanja i bez hapšenja. Bez tužilaštva i bez sudova.
Zato i dalje, naprijed, sa nepodnošljivom lakoćom poslovanja, sve uz stari refren -Spremˊte se spremˊte četnici!
Spremni za kralja i otadžbinu, zna se čiju i za koga.
Nakrivili šajkače, nagnuli šljivku i udri  Vrano od Pljevanja i Pipune od Botuna. Udri Šaro policiote, pa  Radune od prostora, sve do Raja od Evrope.
Nema labavo. Da se zna ko je majka vlasti. Ko još pita za čast.
Ej  mostovi od Pljevalja, što spajate rastavljene. Braću i sestre srpskoga, i samo srpskoga roda.
Pod šubarom od Nikšića grada igraju se delije sa srednjim prstom na himni crnogorskoj. Pa od grada čelika i piva, kulture, mladosti i sporta posta grad četnika i bradate umjetnosti njihove.
Tamo njima. A što nama  ostaje crni Crnogorci i Crnogorke od svoje države ? Od  Crne Gore  koju nam oni  kao, toboš, vode u Evropu sa  svim  njihovim obilježjima, osjećanjima, osionostima, okultnostima, okupacijom u 260  slika.
Svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduju u svom poslu da nas satru, brišu, da nam kuću ruše a crkve tuđinske grade.
Zborila mi je baba moja mudra: sinko, najteža je ona IMAO pa NEMAO.
Danas se često upravo te iz naroda mudre, sjetim. Vratili smo državnost I imali državu. Priznao je svijet.
Danas Crna Gora, kao haljina kada se rašiva.
Trinaestojulski mobilni “Xiaomi Redmi” Bećir, o jadu zabavi narod.
Poslije svega, naGrda za knjigu nepostojeću, do telefona u marketu i da ne zaboravim njegov govor 2021. Godine, kada je  u ulozi predsjednika Žirija za dodejlu najvećeg državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade, ovogodišnji laureate kazao: “Da ne bih upao u prljave poslove i političke intrige, nijesam odgovarao raznim režimskim i „nerežimskim” praljama, ali proslavu Trinaestog jula, i komunističku predstavu apsurda, napustio sam nakon uručenja Trinaestojulske nagrade”. Tada je najoštrije kitikovao proslavu 13. jula zbog partizanskih pjesama, pjesama o Titu i crvenih marama.
U autorskom tekstu za portal Vidovdan kako je tada objavila Pobjeda, Vuković navodi da su mu smetale partizanske pjesme, pjesme o Josipu Brozu Titu, ali i crvene marame i prisustvo mitropolita Joanikija. Podsjetio je da je „mitropolit Amfilohije svaku besjedu završavao opomenom na strašnu bolest brozomoru koja je u crveno zavila Crnu Goru“.
Samo koju godinu kasnije, ta takva četnička jednočinka bez ustezanja i ljutnje na baštinu antifašizma, prigrabi baš tu Trinaestojulsku nagradu, kojom su se ponosile zaslužne ličnosti od kova i soja. Takvome se to nije smjelo dodijeliti, jer je sramota za časnu i hrabru Crnu Goru i zastiđe za generacije koje dolaze. Zato je intelektualna svijest ustala, pomognuta građanima, pojedinim NVO i patriotama, ne prihvatajući takvu sramotu za istinu. I zato danas dočekasmo da nas procesuira uslugarska policija i da se nad nama iživljavaju.

Sa skupa kod Vile Gorica policija je izabrala izabrane, njih 35 lica, koja su protestvovala zbog nekulture, prevare, bezakonja, kada se dodjeljivala nekada nagrada za najboilje. Danas unižena i rezervisana za najgore.
Sprej paprom, a kako su krenuli i soli će nam pod koljena stavljat, njihova policija silom na narod. Intelektualce, žene i stare pleći sijedih glava.
Policija po naređenju. Politički progon koji, evo peta godina od “oslobođenja”, ne patiše. Na sve koji neće kao oni. Koji s kičmom kažu dosta je!
Neću Dangu Domanovićevu. A danas Mandićevu, sa čela kolone koja hita  u Evropu. Samo još da riješe Botun, Dragalj, Jezerski vrh, Kruševo ždrijelo.
Ima li nas, pitam se, više od 35? Od 350, od 3 ipo hiljade?
Ima li nas i đe smo Crnogorci i Crnogorke, opozicijo, antifašisti, akademci, nevladine persone?
Ako nas nema, i nemalo nas! Kao što neće ni Crne Gore ukoliko ovu šizočetnofreniju puštamo tako beskrvno, beskičmeno i sa debolecom da nam kosti lomi.